US-E-YU-BALKAN-SAD-EU-Organizacije/savezi-Diplomacija-Ratovi +NJ 3.XII.WELT:BEZ POL. RJEŠENJA ZA EX YU ++NJEMAČKA+DIE WELT+3. XII. 1998.+Kosovski spektakl+"Južni Balkan očito je osuđen na neprekidno potvrđivanje dvaju +starih klišeja
- jednog filozofske a drugog vojne provenijencije. +Prvi je sljedeći: tko zaboravi prošlost, morat će je ponavljati; +drugi glasi: vojnici će se uvijek pokušavati boriti kao što su se +borili u netom dovršenom ratu umjesto da se pripremaju za uvjete +budućega rata.+Sjeća li se još itko u ovom vremenu, koje se očito koleba između +medijske povijesti i potpunog zaborava, reakcije međunarodne +zajednice na Vukovar i Sarajevo? Ako je odgovor potvrdan, tada ta +osoba vjerojatno nije iznenađena zbivanjima na Kosovu tijekom ove +godine. Beskonačno ponavljana upozorenja zapadnoeuropskih i +američkih političara, odaslana na adresu srpskog predsjednika +Miloševića, besmisleni zahtjevi Vijeća sigurnosti UN, prijetnja +silom, koja na kraju ipak nije ostvarena - i sve to povezano s +pokušajem ublažavanja najtežih posljedica borba snažnim +humanitarnim angažmanom - točno je tako međunarodna zajednica +reagirala na katastrofe u Hrvatskoj i Bosni.
NJEMAČKA
DIE WELT
3. XII. 1998.
Kosovski spektakl
"Južni Balkan očito je osuđen na neprekidno potvrđivanje dvaju
starih klišeja - jednog filozofske a drugog vojne provenijencije.
Prvi je sljedeći: tko zaboravi prošlost, morat će je ponavljati;
drugi glasi: vojnici će se uvijek pokušavati boriti kao što su se
borili u netom dovršenom ratu umjesto da se pripremaju za uvjete
budućega rata.
Sjeća li se još itko u ovom vremenu, koje se očito koleba između
medijske povijesti i potpunog zaborava, reakcije međunarodne
zajednice na Vukovar i Sarajevo? Ako je odgovor potvrdan, tada ta
osoba vjerojatno nije iznenađena zbivanjima na Kosovu tijekom ove
godine. Beskonačno ponavljana upozorenja zapadnoeuropskih i
američkih političara, odaslana na adresu srpskog predsjednika
Miloševića, besmisleni zahtjevi Vijeća sigurnosti UN, prijetnja
silom, koja na kraju ipak nije ostvarena - i sve to povezano s
pokušajem ublažavanja najtežih posljedica borba snažnim
humanitarnim angažmanom - točno je tako međunarodna zajednica
reagirala na katastrofe u Hrvatskoj i Bosni.
Isti su čak i neki od glavnih aktera u tom komadu koji bi mogao biti
nazvan plitkom farsom da nije već odnio stotine ljudskih žrtava i
protjerao iz domova desetke tisuća izbjeglica. Primjerice,
predsjednik Milošević, očito obdaren sposobnošću točnog
izračunavanja koliko daleko može ići da ne bude prisiljen na
nebitan ustupak. Ili Amerikanci koji demonstriraju odlučnost i
nepopustljivost - bar na retoričkoj razini. U tom bi kontekstu
trebalo spomenuti još i zapadne Europljane, koji ponovno krše ruke
i čekaju - nadajući se da će se noćna mora konačno završiti kako bi
se svi mogli vratiti svojim unosnim poslovima. Nadaju se, također,
da će se Amerikanci pozabaviti tim problemom ili da će se pojaviti
neki drugi Deus ex machina. I na kraju, pet minuta prije dvanaest:
nastup posrednika Holbrookea, koji ponovno pokreće svoju putujuću
diplomaciju i na kraju prezentira sporazum - njime je kriza
kratkoročno ublažena, sasvim su sigurno spašeni životi ali
trajnost nije postignuta.
U Bosni je mir kupljen podjelom koja je sankcionirala veliki dio
srpskih osvajanja. Taj mir može trajati samo dok u regiji budu
stacionirani NATO-ovi vojnici. Već se danas s određenom sigurnosti
može reći da će na Kosovu, gdje su umjesto NATO-ovih postrojba
angažirani promatrači OESS-a, sporazum trajati do kraja hladnog
vremenskog razdoblja - u svakom slučaju, ne puno duže. Naime, tada
će OVK pokrenuti svoju već najavljenu proljetnu ofenzivu, a
podjednako je lako predvidjeti odgovor jugoslavenske vojske: nove
pokolje i etnička čišćenja. Jedina posljedica često hvaljene
nazočnosti promatrača OESS-a bit će najvjerojatnije blokada nove
NATO-ove prijetnje zračnim napadima.
No, možda se iz sporazuma može izvući i nešto dobro. S obzirom na
različita mišljenja u NATO-u o primjerenom odnosu prema sukobu na
Kosovu, kao i s obzirom na ironičnu činjenicu da SAD kao i niz
najvažnijih europskih vlada trenutačno podjednako odlučno
odbijaju neovisnost Kosova kao i Beograd, uopće nije sigurno da bi
zračni napadi imali pozitivan politički učinak.
Kao što se često događalo u balkanskim zemljama, politiku su i u
ovom slučaju potpuno potisnuli humanitarna pomoć i želja za
očuvanjem dostojanstva. Naime, iako se Washington, London, Pariz,
Bruxelles i Berlin slažu da sukob na Kosovu mora nestati s naslovnih
stranica svjetskih novina, nitko nije ozbiljno razmišljao o tome
kako bi trebalo izgledati dugoročno rješenje za tu regiju - i za
čitavo područje bivše Jugoslavije.
Stoga će u proljeće sljedeće godine, kada sukobi ponovno buknu,
Richard Holbrooke - okovan za ulogu koja mu je sigurno i samom
omrznula - ponovno biti pozvan da posegne u svoj čarobnjački šešir i
da svojom diplomatskom vještinom smanji napetost.
Sasvim je moguće da će ponovno izvesti majstoriju i u tom slučaju
trebalo bi mu ukazati počast za zasluge. No, tko greškom zamijeni
taj spektakl - koliko god majstorski insceniran - s odgovornim
političkim djelovanjem, neće proći bolje od onih koji vjeruju u
propagandne poruke", drži David Rieff.