DEN HAAG, 19. studenoga (Hina) - Obrana je, u nastavku suđenja +generalu Tihomiru Blaškiću, izvela svjedoka koji je govorio o +stanju u Varešu, jednoj od općina koje su se nalazile u Blaškićevoj +zoni odgovornosti, i u kojoj sve do
jeseni 1993. godine nije bilo +sukoba između Bošnjaka i Hrvata.
DEN HAAG, 19. studenoga (Hina) - Obrana je, u nastavku suđenja
generalu Tihomiru Blaškiću, izvela svjedoka koji je govorio o
stanju u Varešu, jednoj od općina koje su se nalazile u Blaškićevoj
zoni odgovornosti, i u kojoj sve do jeseni 1993. godine nije bilo
sukoba između Bošnjaka i Hrvata.#L#
Svjedok Miroslav Pejčinović, inženjer rudarstva, bio je vijećnik
vareške općinske skupštine, potom, tijekom rata u BiH, član
civilnih vlasti HVO-a u Varešu, a sada je zamjenik načelnika
policije Federacije BiH u tom gradu. On je svjedočio o nastojanjima
vareškog HVO da zadrži dobre odnose s Bošnjacima u tom gradu sve do
dolaska pukovnika Ivice Rajića u listopadu 1993. godine kad je
Rajić smijenio vareško vodstvo HVO-a, nakon čega je izvršen napad
na Stupni Do u kojemu su ubijeni brojni bošnjački civili. Iako je
narednih dana ABiH pokrenula opći napad na vareško područje i
protjerala gotovo sve Hrvate, svjedok drži da bošnjačko osvajanje
Vareša nije bilo izazvano samo zločinom u Stupnom Dolu već da je
bilo planirano i ranije.
Suci su s velikom pozornošću pratili izlaganje svjedoka
Pejčinovića o Varešu napominjući kako je ovo za njih "sasvim novo
područje."
Prema svjedokovu iskazu, na izborima 1990. godine u Varešu, za
razliku od drugih mjesta u BiH, nije pobijedila nacionalna stranka,
već SDP. U vareškoj općini Hrvata je tada bilo 40 posto, Bošnjaka 30
posto, a Srba 16 posto.
Nakon što se SDP odrekao vlasti, a srpski SDS se povukao, HDZ i SDA
su sredinom 1992. godine pokušali zajednički oformiti vlast, ali,
kazao je svjedok, SDA nije prihvaćala pridjev "Hrvatsko" vijeće
obrane, te je HVO formirao samostalnu izvršnu vlast u gradu dok je
SDA oformila Ratno predsjedništvo u području općine s bošnjačkom
većinom. "U Varešu, međutim, nitko od Bošnjaka nije bio otpušten
niti degradiran na nižu funkciju. Ni Bošnjaci koji su bili u TO-u
nisu bili otpušteni s posla. Iako je postojala politička i vojna
podjela vlasti, u vareškom području nije bilo sukoba, a policija je
još mjesecima zajednički djelovala", ispričao je on dodajući da su
hrvatske vlasti skrbile za hrvatske kao i bošnjačke izbjeglice u
gradu.
Stanje u Varešu ostalo je mirno i nakon izbijanja hrvatsko-
bošnjačkog sukoba u Srednjoj Bosni, nastavio je on. Međutim, grad,
koji je bio u potpunom okruženju ABiH i srpske vojske našao se "u
kolapsu" kad je u njega u jednom danu, 13. lipnja 1993. godine,
došlo 13-14 tisuća hrvatskih izbjeglica iz Kaknja i Kraljeve
Sutjeske te oko 800 Travničana oslobođenih iz Manjače.
Nakon dugih pregovora sa Srbima, koncem kolovoza su organizirani
prolasci konvoja preko srpskog teritorija, uz velike naknade. Tim
su konvojima evakuirane neke izbjeglice i dopremana roba u Vareš.
"Stanje se tada popravilo. HVO je uspostavio veleprodaju i započela
je i trgovima s tuzlanskim područjem. Bošnjaci bi za robu plaćali u
gotovini, ugljenu ili soli", ispričao je svjedok.
Pejčinović je 18. listopada 1993. godine otišao iz Vareša u
Hercegovinu kamo je sproveo konvoj izbjeglica. On je preko
mobitela, koji je dopirao do jednog sela u općini Vareš, bio
obavještavan o događanjima u vareškom području. "HVO u Varešu je
21. listopada pozvao pukovnika Ivicu Rajića (zapovjednika
operativne grupe HVO za Kiseljak, Kakanj, Fojnicu i Vareš) da
pomogne obrani Vareša od napada ABiH", ispričao je svjedok. "Rajić
je, međutim, po dolasku u Vareš smijenio i uhitio četvoricu
dužnosnika HVO-a, među kojima zapovjednika brigade Bobovac Emila
Hakaha na čije je mjesto postavio Krešimira Božića." Svjedok je
napomenuo kako se kasnije govorilo da je Rajićev motiv bila
kontrola nad trgovinom s tuzlanskim bazenom.
Pejčinović je u Hercegovini izvijestio predsjednika HZHB Matu
Bobana u smjenama u Varešu, a Boban je, kazao je svjedok, rekao da on
to nije naložio te je kontaktirao zapovjednika HVO Milivoja
Petkovića da provjeri što se događa u Varešu.
"Meni nije palo na pamet da u vezi s Rajićevim postupcima
kontaktiram zapovjednika HVO-a za Srednu Bosnu pukovnika Blaškića,
a ni Mate Boban ga nije spominjao", napomenuo je svjedok: "Blaškić
je Rajiću bio nadređen samo na papiru."
"U vareškom području, gdje se nalazio Rajić sa svojom jedinicom za
posebne namjene Maturice, 22. listopada je krenula akcija uhićenja
Bošnjaka i dvodnevna akcija 'čišćenja' u Stupnom Dolu", rekao je
svjedok. "Kasnije sam saznao da su u tom selu ubijani civili, a u
bošnjačkom tisku je pisalo da je ubijeno 38 ljudi, od kojih 10
vojnika."
On je kazao da su se Maturice odmah nakon Stupnog Dola povukli iz
Vareša iako su bili pozvani da zaštite crte obrane.
"Sveopći napad ABiH započeo je 30. listopada, uz intenzivna
granatiranja sela. Crte obrane HVO-a držane su do 2. studenoga.
Hrvatski civili su preko srpskog teritorija prebjegli u Kiseljak",
kazao je on. "7.500 Hrvata je izbjeglo, a ostalo je 914 civila i 1600
pripadnika HVO-a kojima Srbi nisu dali proći. U tom sukobu poginula
su 63 pripadnika HVO-a, većina 2. studenoga u selu Perun, gdje su
mnogi pogubljeni nakon predaje."
Svjedok je iz Hercegovine otišao u Kiseljak gdje mu je Rajić naložio
da preuzme vođenje civilnog odjela HVO-Vareš u Kiseljaku, odnosno
da skrbi za izbjeglice.
"Šef SIS-a za Vareš Zvonko Dužnović te Ivica Gavran, koje je Rajić
smijenio, nalazili su se u zatvoru u Kiseljaku, a Rajić ih je
oslobodio nakon intervencije Bobana i rasporedio kao obične
vojnike", ispričao je svjedok i dodao: "Dužnović je u veljači 1994.
godine ubijen, nakon što su po njega došli Rajićevi vojnici.
Vjerojatan razlog ubojstva je to što je dosta znao o događajima u
Varešu."
Pejčinović je za izbjeglištva u Kiseljaku svaku večer išao na
sastanke Rajića i predstavnika HVO-a iz općina pod nadležnošću
Rajićeve operativne grupe. "Rajić je ujedinio civilnu i vojnu
komponentu vlasti i bez njegovih se naloga ništa nije smjelo
činiti."
"Meni je rečeno da izbjeglice iz Vareša smjestim u devastirane
bošnjačke kuće na prvim crtama bojišnice. Varešaci su to odbijali",
ispričao je svjedok. On je dodao kako svih tih mjeseci koje je
proveo u Kiseljaku, nikada nije čuo da se Rajić poziva na zapovijed
pukovnika Blaškića ili da ga uopće spominje.
"Rajićevi suradnici su govorili da bez Rajića ne bi opstali te da
ABiH ne bi osvojila Bilalovac u siječnju 1993. godine da je tada u
Kiseljaku zapovijedao Rajić, a ne Blaškić", ispričao je
Pejčinović: "Ja Blaškića nisam poznavao i tada sam vjerovao
tvrdnjama da je on nesposoban za zapovjednika."
Pejčinović je predao kao dokaz detaljne podatke o ubijanju
hrvatskih civila, uništavanju hrvatskih sela u vareškom području i
devastaciji crkvi i groblja. U 25 nabrojenih sela, uništeno je 450
kuća i 1000 gospodarskih objekata, navodi se u dokmentu. Svjedok je
dodao da mu je zapovjednik Nordijskog bataljuna UNPROFOR-a, nakon
pada Vareša, pisao kako uništenju hrvatskog sela Borovica nije
posvećena pozornost kao Stupnom Dolu. "Ne znam je li HVO proveo
istragu o Stupnom Dolu, ali nitko ni u ABiH nije odgovarao za
uništavanja hrvatskih sela u vareškom području", dodao je on.
"Za razliku od drugih područja, dosta Hrvata se sada vratilo u
Vareš", kazao je svjedok koji se i sam vratio. "Problem je, međutim,
u razrušenosti i slabom tempu obnove", dodao je on.
Tužitelj je u protuispitivanju svjedoka želio dobiti potvrdu da HVO
u Varešu, gdje nije bilo sukoba s Bošnjacima, zapravo nije provodio
politiku HZHB-a, te da je Bošnjacima, bez obzira na izostanak
sukoba, vlast HVO-a 1992. godine bila nametnuta.
Svjedok je odgovorio da je HVO u Varešu jednostavno provodio
politiku koja nikoga nije ugrožavala.
"U vareškim vlastima HVO-a nije bilo članova SDA, ali je bilo
predstavnika bošnjačkog naroda - Bošnjaci su upravljali uredima za
zdravstvo, civilnu zaštitu, školstvo, PTT", odgovorio je svjedok i
dodao da su bošnjačka djeca nastavila dolaziti u škole u Vareš te da
su svi nastavnici ostali na svom poslu, bez obzira na uredbu o
uvođenju hrvatskoj jezika u škole. "Jezične razlike između
hrvatskog i, u to vrijeme proglašenog, bosanskog jezika bile su
male", pojasnio je on.
(Hina) vb dh