la stampa 17. XI. - američki pritisak za izručenje Ocalana

ITALIJA LA STAMPA 17. XI. 1998. Washington: nemojte dati azil Ocalanu "Sjedinjene Države počinju vršiti pritisak na Italiju da se Abdallaha Ocalana što brže izruči Turskoj ili Njemačkoj i odlučno se protive mogućnosti davanja političkog azila čelniku PKK-a.(...) Službeno, Amerikanci ostavljaju dojam da žele ostati izvan zbrke stvorene prošlotjednim uhićenjem Ocalana. Ali privatno vrše pritisak kako bi ubrzali njegovo izručenje. 'Želimo da se ovo stanje što prije razriješi', kažu u State Departmentu. 'Što se više ovi događaji razvlače, PKK dobiva veću naklonost. A to, otvoreno rečeno, nije ishod koji želimo'. Amerikanci također uviđaju da problem s Ocalanom krije opasnost od 'dovođenja odnosa između Italije i Turske u teška iskušenja', a one su dva važna saveznika iz NATO-a. Također priznaju da talijanska ograničenja za izručenje zemljama u kojima postoji smrtna kazna predstavljaju stvarnu zapreku. 'No, mislimo da se to može zaobići'. Američka diplomacija službeno ostaje neutralna, nije važno da li u Turskoj ili Njemačkoj, dovoljno je da se Ocalanu sudi. No, iza kulisa je, posljednjih sati, počela energičnije gurati 'njemačko rješenje', što sigurno ne bi zadovoljilo Tursku, ali bi možda omogućilo da se izgred brže zaključi. Samo ako se slože talijanska i njemačka vlada. Amerikanci su i dalje izrazito rezervirani glede događaja koji su Ocalana iz Rusije doveli u Italiju s lažnim ispravama. 'Znali smo da je u određenom trenutku bio u Rusiji i da je, potom, otišao iz nje. No, izgubili smo mu trag i sada smo otkrili da se vratio u Rusiju', uvjeravaju Amerikanci. Drugi diplomatski izvori ustraju na tome da su Amerikanci dobro znali da se Ocalan nalazio u Rusiji. Zašto su ga Rusi pustili u Italiju, znajući da će gotovo sigurno biti uhićen i da će njegovo uhićenje izazvati pravu diplomatsku zbrku? Jedno od objašnjenja koja kruže američkom prijestolnicom jest da su Rusi vidjeli svoj interes u tome da Tursku dovedu u nevolje upravo u trenutku kad se donose važne geostrateške odluke glede naftovoda kojima bi od Kavkaza trebala teći nafta prema Zapadu. Prema jednom od nacrta, koji, među ostalima, zagovaraju Amerikanci, oni prolaze preko turskog teritorija. Prema drugom planu, kroz Rusiju.", piše Andrea di Robilant.