es 9. XI.El Pais-Europa bez volje

ŠPANJOLSKA EL PAIS 9. XI. 1998. Nedostatak volje "Europa pati od nedostatka političke volje, da ne kažemo političke nesposobnosti, da se sama pobrine za vlastitu obranu. Unatoč tome, posljednjih dana pojavili su se neki pokazatelji da se i takvo stanje može promijeniti, iako će ta promjena biti spora. Mnogi su govornici isticali taj nedostatak na I. međunarodnom forumu ('El Pais'-'Le Monde') posvećenom 'Novim dimenzijama sigurnosne politike'. Ali dok je za jedne najveći problem s kojim se Europa suočava to što nije spremna potrošiti dovoljno novca na svoju obranu kako bi mogla ravnopravno razgovarati sa SAD-om, drugi drže da problem nije toliko količina novca koji se troši na obranu koliko njegova raspodjela, jer, prema drugome gledištu, Europa troši mnogo, ali na loš način. Prošloga se tjedna pojavila zanimljiva novost. Sastanak ministara obrane država članica Europske unije održan u Beču, iako je bio neformalnog karaktera, omogućio je iskrenu i otvorenu raspravu, a sve dosad sastanci takve vrste bili su tabu tema. A nisu neutralne države kočile u Beču, nego uglavnom Danska. Velika Britanija, u skladu sa smjerom koji je zacrtao Tony Blair, želi obnoviti tu dimenziju, iako još nije konkretizirala neke jako istaknute prijedloge koje je dala u želji da nadoknadi što ne sudjeluje pri uvođenju eura. Čini se da je ispravna tvrdnja da je NATO jedino što sada postoji. Jer, NATO je prava vojna struktura Europske unije. Uz neka ograničenja, budući da neke države Europske unije nisu i članice Atlantskog saveza, a neke druge koje jesu (Turska i Norveška), nisu i članice Europske unije. Tako je i s Francuskom. Svađa između Pariza i Washingtona spriječila je prošle godine potpuno uključivanje Francuske u obnovljeni NATO. No, čini se da Francuska o tome ipak dobro razmišlja. Upravo ona predvodi sastavljanje ekspedicijskih snaga za Kosovo, pod zapovjedništvom jednog francuskog generala, koje će biti zadužene za posredovanje u slučaju da se u opasnosti nađe dvije tisuće nenaoružanih OESS-ovih promatrača na Kosovu koji će nadzirati provedbu postignutog sporazuma. Te će snage, u načelu, ovisiti o NATO-ovom Vrhovnom stožeru i Glavnom stožeru njegova južnog krila, a upravo je to krilo bilo u središtu francusko-američkih raspri prošle godine, kad se Francuska borila za europeiziranje toga krila. Jesmo li svjedoci prikrivene reintegracije toga krila? Vrijeme će to reći. U svakome slučaju, Pariz i London prvi put na terenu mogu težiti istome cilju. Tako se vječna raspra opet pokreće, iako se i dalje rabi taj prašnjavi izraz, iz vremena stvaranja europskog identiteta u području obrane, bez želje da se pogleda u budućnost što bi to moglo donijeti na vojnom i industrijskom polju, pa izaziva sukob zbog interesa sa SAD-om. "Nedostatak odlučnosti" još nije prevladan. Čak i ako se zanemari očita činjenica da Europska unija i dalje nema zajedničku vanjsku politiku dostojnu toga naziva, nije sigurno da će Europa ikada imati tu političku volju. Za sada, kao što se pokazalo na Kosovu, i kao što je sve jasnije u Bosni, Europa stavlja na raspolaganje ljude i novac, a SAD poticaje te svoju vojnu i tehnološku nadmoć, posebno kad se radi o obavještajnoj djelatnosti. Može se čak nazrijeti i određena 'japanizacija' Europe, drugim riječima, stvaranje (zajednička) vanjske politike koja se temelji isključivo na gospodarstvu, trgovini, humanitarnom radu i pomoći zemljama u razvoju. Ali u tom sukobljavanju onoga što je jedan od sudionika skupa nazvao 'prijelaz i politička volja' (jer mnogo se toga u Europi promijenilo od povijesnih događaja od 1989. do 1991. godine), može se pojaviti kreativni poticaj koji će omogućiti pobjedu onoga što je nazvano 'optimizmom inteligencija' nad 'pesimizmom volje'", piše Andres Ortega.