njemačka Suddeutsche Zeitung-seminar-26. X.

NJEMAČKA S?DDEUTSCHE ZEITUNG 26. X. 1998. Viši seminar o budućnosti Europe "Viši seminar političkih znanosti ne bi mogao bolje proteći. Za vikenda su šefovi država i vlada EU-a mogli iznijeti svoje zamisli o budućnosti Europe. Premijer Španjolske Jose Maria Aznar podnio je izvješće o unutarnjoj sigurnosti. Premijer Velike Britanije Tony Blair održao je predavanje o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Nizozemac Wim Kok posvetio se zaposlenosti. Austrijski savezni kancelar i sadašnji predsjednik Vijeća EU-a Viktor Klima govorio je o subsidijarnosti i bliskosti građanima. Suzdržao se samo jedan: njemačkom saveznom kancelaru Gerhardu Schr?deru - u tom predmetu još neiskusnom brucošu - bio je dovoljan kratak posjet P?rtschachu. Nitko, dakako, od ovog neformalnog sastanka na vrhu nije očekivao važne odluke. Zašto se šefovi ne bi jednom neusiljeno sastali? Pravi je problem, dakako, nešto drugo. Sastanak na vrhu u P?rtschachu simbolizira duboku nesigurnost političara glede budućih zadaća EU-a. Kako daleko treba ići europski proces integracije? Ima li Europsko povjerenstvo previše vlasti? Treba li Europska unija zajedničku vanjsku politiku? Treba li monetarnu uniju nadopuniti ciljanom politikom zapošljavanja EU-a? Na zadnje pitanje su, uglavnom socijaldemokratske vlade Saveza, odgovorile pretjerano potvrdno. Koordinacija gospodarske politike čini se čarobnom formulom za stvaranje više radnih mjesta u Europi. Sve u svemu, time se nacionalna odgovornost prenosi na ustanove u Bruxellesu. Posljedice su sagledive: već sada prekomjerna proizvodnja zelenih i bijelih knjiga EU-a, kao i akcijskih planova za politiku zapošljavanja, i dalje se podgrijava. No, to nije izlaz iz krize tržišta rada. Radna mjesta nastaju u poduzećima, nipošto birokratskom gimnastikom. Neobično je: dok se u raspravi o subsidijarnosti zahtijeva više bliskosti građanima i decentralizacija, vlak u politici zapošljavanja vozi u suprotnom smjeru: sve treba urediti centralno. To pokazuje da se načelo subsidijarnosti tumači prema političkim bojama. Po načelima subsidijarnosti, utvrđenim sporazumom Maastrichta i novim sporazumom EU-a iz Amsterdama, zajednica treba djelovati samo onda ako to može obaviti bolje nego države članice. Svakako je besmisleno da se EU brine o zabrani duhana i o smjernicama za veličinu sjedala na traktorima. Krivci za bijesno donošenje pravila, dakako, nisu samo eurokrati u povjerenstvu, nego i države članice koje u Vijeću stalno pronalaze nove zadaće za zajednicu. S druge strane, EU se u doista važnom dijelu svojih zadaća pokazuje sasma nesposobnim udružiti svoje snage - u vanjskoj politici. Premijer Velike Britanije Blair još je prije sastanka na vrhu tražio brzu odluku o postavljanju visokog predstavnika za vanjsku politiku. Britanci time pokazuju da se u buduće žele jače umiješati u Europi. I pokazuju volju da to mjesto, po mogućnosti, popune Britancem. Međutim, kadrovski poker vara (i Francuska ima ambicija za ured visokog predstavnika) kad je riječ o pravom problemu zajedničke i sigurnosne politike, a to je dominacija nacionalnih taština. Niti jedan od 15 ministara vanjskih poslova EU-a neće dopustiti da mu se neki 'mister visoki predstavnik' nepozvan upliće u posao. Facit: P?rtschach je pokazao da EU loše koristi raspravu o svemu što je teoretski moguće. Zajednica bi se zbog već dugo neriješenih divovskih zadaća - proširenje, novi financijski okvir - morala usredotočiti na osiguravanje postignutog, a to znači na izgradnju unutarnjeg tržišta, politiku natjecanja i monetarnu uniju" - zaključuje Andreas Oldag.