US IHT 29. - 30. VIII. ČERNOMIRDIN

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 29./30. VIII. 1998. Černomirdin izgleda kao najbolja prilika za Rusiju "Povratak Viktora Černomirdina na mjesto premijera najbolja je, a možda i zadnja prilika da se ruska politička situacija održi pod nadzorom te da se osigura relativno miran prijelaz kad Boris Jeljcin napusti položaj", piše Dimitri K. Simes, predsjednik Nixonova centra. "G. Černomirdin nije čarobnjak, a dijeli i odgovornost za kaos u kojem se Rusija trenutačno nalazi. No on shvaća da se Rusija suočava sa sustavnom krizom te da su nužna politička, a ne samo financijska rješenja. Alternativa njegovu povratku, zadržavanje vlade Sergeja Kirijenka (kojoj je nedostajala bilo kakva važna baza potpore, osim hirovitog predsjednika Jeljcina) bio je recept za katastrofu. Prvi put posljednjih godina, ispitivanja ruskog javnog mnijenja počela su naviještati moguću društvenu eksploziju. Clintonova vlada i MMF voljeli su predanost Kirijenkove vlade MMF- ovim preporukama o održavanju vrijednosti rublja, smanjenju federacijskog proračuna i povećanju poreznih pristojba. No Kirijenkova vlada nije imala izgleda ispuniti svoja obećanja. U ruskom gospodarstvu, gdje se oko 75% transakcija izvodi trampom za koju ne postoji porezni zakon, problem poreznog manjka ne bi mogli riješiti ni vodovi financijske policije opremljeni maskama i šmajserima. Pokušavši izbjeći neminovnu devalvaciju rublja, ruska središnja banka protraćila je u samo jednom mjesecu nekih 3,5 milijarda dolara od prvih 4,8 milijarda MMF-ovog srpanjskog paketa vrijednog 22,6 milijarda dolara. Rusiji su potrebne daljnje reforme. No da bi one bile djelotvorne, potrebno ih je provesti sustavno i ispuniti presudne zahtjeve za izgradnju istinskog tržišnog gospodarstva, što uključuje jamstva prava vlasništva, antimonopolsko zakonodavstvo, poreznu reformu i stroge mjere protiv korupcije. Da bi imale ikakvu vjerodostojnost, tako se duboke promjene ne mogu provesti predsjedničkim dekretima sumnjive zakonitosti. Te zakone mora donijeti Duma. Kritičari Dume često ju opisuju kao komunističku i nacionalističku. Takve su etikete pojednostavljene. Komunisti imaju najveći udio u parlamentu, ali ga zasigurno ne nadziru. Nacionalisti Vladimira Žirinovskog izgubili su veći dio potpore javnosti te su u većini glavnih pitanja prihvatili prijedloge g. Jeljcina. Duma nije idealan parlament, no nije ni beznadna. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da novi izbori ne bi proizveli bolju Dumu. Vlada koja je zaista orijentirana na reforme, koja je spremna da ju se ocjenjuje prema rezultatima, nema drugi izbor već da uđe u dijalog s Dumom. G. Kirijenko i njegove radikalne kolege nisu uspjele prihvatiti temeljnu činjenicu da tretiranje izabranih zastupnika s prijezirom u demokratskom društvu neće pridonijeti razvoju okoline slobodnog tržišta. G. Černomirdin razumije barem to. Dijalog s prkosnom Dumom neće biti lagan. G. Černomirdin će trebati pokazati dojmljivu kombinaciju jačine karaktera i fleksibilnosti u svojim odnosima s Dumom, oligarhima, stranim ulagačima te na posljetku s Borisom Jeljcinom, koji je pokazao da zna biti nelojalan u porazu i zavidan na pobjedi. Ako premijer pokuša biti svima sve - ili se bude činilo kako nije ništa više već nadomjestak za oligarhe - njegov drugi mandat bit će tužna i kratka epizoda. Zasad, međutim, nema drugog izbora nego pružiti mu priliku. To ne znači da se Moskvi trebaju ponuditi novi fondovi. Washington treba reći da je spreman ohrabriti MMF na isplatu idućih obroka zajma bez pokušaja mikroupravljanja ruskim procesom reforme. On bi trebao inzistirati na jasnoći, zaštiti stranih ulagača i jamstvima da MMF-ov novac neće biti iskorišten poglavito u korist ruskih oligarha, kao što je to bilo u prošlosti. Osim toga, već je davno došlo vrijeme da se dovrši opsesija Borisom Jeljcinom, da se prihvati činjenica da Rusija nije američki protektorat te da se, do mjere u kojoj važni američki interesi nisu uključeni, Rusima dopusti da sami donose svoje odluke. To bi barem zaštitilo Sjedinjene Države od ruskih reakcija, u slučaju da se Jeljcinov poredak sruši. Stavljanjem odgovornosti za rusku budućnost tamo gdje joj je mjesto, popuno unutar ruskog političkog procesa, Amerika bi Ruse ohrabrila da razviju vlastita rješenja te pojasnila da oni moraju biti odgovorni za posljedice." 310133 MET aug 98