DIE WELT-TERET SVIJETA-29. VIII.

NJEMAČKA DIE WELT 29. VIII. 1998. Teret svijeta "Globalno tržište i globalni igrači, svjetski financijski sustav, često citirana međunarodna zajednica i UN s vizijom svjetskog poretka koji vrijedi za sve - kako to imponira, kako je arogantno. Velike organizacije sliče središnjoj toplani u arktičkom gradu: predivan izvor jednake topline, po život opasna klopka ako zakaže elektrika i ako jednaka hladnoća preplavi kuće. Financijska je kriza započela prošlog ljeta u Aziji. Zahvatila je Rusiju, sada prelazi na Latinsku Ameriku, uništava novac, širi recesiju, inficira politiku. Svijet osjeća snagu središnjih ustanova: ako više ne funkcioniraju, veličina postaje najvećim problemom. Kriza centralizma, posvemašnje pravilo iz dogmatskih, u danom slučaju zapadnih načela, osveta je zanemarenih individualnih i kulturnih razlika, posljedica nemarnog udaranja po letvi. Od 1990. zapadni političari slavodobitno govore o 'otvaranju svijeta'. Time nisu mislili samo na svršetak bipolarne napetosti, koincidenciju političkih žarišta u jedno jedino središte koje od svih dijelova kruga ima istu udaljenost. Mislili su na još veće stvari: na pobjedu slobode, koju nisu shvaćali kao pobjednički mir nego pobjedu mira i na doba globalnog napretka: ostatak svijeta da nema ništa drugo raditi nego priznavati svojima sublimirane vrijednosti 500 godina stare zapadne ekspanzije. Tako se dogodilo: u UN-u postoji više od 180 registriranih i zastupljenih, po zapadnom uzoru organiziranih nacionalnih država i skoro isto toliko ratova od 1945. Demokracija se širi poput Potemkinovih sela pred očima putujućih zapadnih nadzornika. Reforme su put koji gledaju, ali jedva da su cilj. Financijska je kriza izbila među elitnim iskušenicima tržišnog gospodarstva. Sagradili su špekulativnu kuću od karata. Zašto je Japan osamdesetih godina zemljište tokijskih poslovnih ulica procijenio skuplje nego što stoji cijela Kalifornija, tajna je mentaliteta. Samo prošlog tjedna japanska je burza izgubila više nego što vrijedi Ruska Federacija (241 milijardu dolara). Što rade potučeni? Stavljaju Zapad na stup sramote. Sada i Pakistan uvodi šariju, koransko pravo. U islamskom se svijetu 'Džihad okreće protiv gospodina McSvijeta'. Zapadni političari ne mogu razumjeti razbijanje globusa jer im je na suprotnoj strani njihovo dvodimenzionalno mišljenje povijesne perspektive u načelnom neprijateljstvu. Analitičari banaka su pak podlegli monetarnom alkoholizmu. Podcijenili su azijsku krizu i vjerovali da će rusku financijsku krizu poslije suglasnosti s MMF- om prevladati s već nenazočnim gospodinom Čubajsom. Zapravo Rusija, Japan, Malezija, Koreja, Indonezija padaju u duboku recesiju. Hongkong ih prati unatoč očajničkoj obrani. O njemu i o poplavi ovisi budućnost Kine. Ako će njezin rast doista iznositi najviše četiri umjesto potrebnih osam posto, 'socijalističko tržišno gospodarstvo' potonut će u Jangce zajedno s državnim poduzećima koja se ne mogu sanirati. Ne postoji jedan svijet i puno kriza. No ako Japan propadne zbog svojih astronomski zaduženih banaka, svijet i krize neće više dijeliti dugačka, ublažujuća zagrada. Posljedica bi bila negativna globalizacija, kaos na svim financijskim tržištima. Japan je težište, 'Titanic' s lošim vodstvom, jaka, na reforme otporna birokracija i poduzetničko gospodarstvo koje se pred njom klanja - kulturni kolaž koji je unatoč svojem uspjehu toliko udaljen od zapadnog razmišljanja kao i Kina i Rusija na svoj način. MMF ne bi mogao spriječiti kolaps, čak i da raspolaže s daleko većom količinom kapitala. Kriza bi SAD pogodila tako reći usred broda, u mirovinske fondove, gdje se povoljno ukamaćuje japanski kapital koji bi u nuždi morali opozvati. Veliko nevrijeme može proći, no djelovat će na tržištima na stalni strah od ulaganja, strah od daljnjeg propadanja, strah od nepredvidljivih pokretačkih snaga migracija i na nepovjerenje spram pozivnog optimizma političara. Na 'lijepi novi svijet' pada duboka sjena. Ne previđaju samo gurui poput Kissingera da će nestabilnost financijskih tržišta utjecati na političku stabilnost. Je li bilo ispravno sve atomsko oružje Sovjetskog Saveza dati pod središnju vlast Rusije? Može li se od Ujedinjenih naroda očekivati rješenje balkanske krize? Jesu li liberalna pravila MMF-a recept za sve mentalitete svijeta? Radi li američka politika svijet 'safe for democracy'? Koristi li Europljanima što su sa svojih vrata potrgali šarnire valutnog tečaja? Na raspravi su velike organizacije i velika pravila, način ujednačivanja, univerzalno protiv mnogostrukosti kulturne egzistencije. Razvitak vuče na druge kolosijeke. Zašto bi Kina i Japan, azijski podkontinent i islamski svijet, Rusija i Europa, Sjeverna i Latinska Amerika morali plesati na vrhu igle? Planet je multipolaran, kulture su sve svjesnije vlastitih vrijednosti i vlastitog puta. Posjeduju vlastite spojnice koje se raspadaju u središnjoj visokoj matematici. Ne može li postojati mir u zaštićenom susjedstvu, trgovina između kontinenata i kultura različitih oblika gospodarstava, poštovanje između nejednakih, sigurnosni razmaci i razumljiva psihologija? Kriza globalizacije ne otvara tek pitanja - ona već daje razočaravajuće odgovore" - piše Herbert Kremp u uvodniku lista. 310130 MET aug 98