DELO-AGRESIJA NA HRVATSKU-24. VIII.

SLOVENIJA DELO 24. VIII. 1998. Agresija na Hrvatsku (i Sloveniju) "Ako možemo vjerovati Vjesniku, Slovenija je napala Hrvatsku. Slovenski turisti koji se još uvijek kupaju po brojnim hrvatskim turističkim predjelima, kao i hrvatski kupci u slovenskim trgovinama, to još doduše nisu primijetili. No tako piše u jednom od naslova koje posljednjih tjedana serijski i očito planski objavljuje provladino glasilo južne susjede. Istina je da su riječi pripisane Anti Đapiću, predsjedniku Hrvatske stranke prava, no naslov je ipak naslov i nešto znači. Ministar Frlec bi se prije sutrašnjeg sastanka morao upitati je li Đapić doista tako usamljen među susjedima kad govori da bi trebalo pustiti gladne štuke među šarane, zaplijeniti slovenske vikendice i prodati ih, poslati policajce na granicu sa Slovenijom itd. Hrvati skoro jednoglasno viču o nizu prijepornih jednostranih odluka koje je navodno donijela slovenska država. U nedavnoj anketi čak su se dvije trećine zapitanih Hrvata izjasnile za oštriji nastup prema Sloveniji. Ukratko - mediji i njihove informacije uspjeli su napraviti svoje. Hrvati misle da imaju pravo, a to mislimo i mi Slovenci...I u takvom se ozračju sada sreću predstavnici obiju vlada, oni koji su zapravo najodgovorniji za odnose između država. Na međudržavnoj razini čine se katastrofalnima, iako se obje diplomacije pretvaraju da bi rado sačuvale tradicionalno prijateljske odnose. Prijateljski mogu biti odnosi brojnih Slovenaca i Hrvata, turista, znanaca, poslovnih partnera...No diplomacija je daleko od toga. Treba priznati da je prepotentna hrvatska logika prema Sloveniji Slovencima uglavnom nerazumljiva i izaziva otpor. U jučerašnjem (nedjeljnom) Vjsniku se primjerice dva dana prije ministarskog susreta opet pitaju ima li uopće smisla pregovarati sa Slovenijom u svezi spora oko nuklearke. Opet pišu o tomu da bi Slovenija najprije morala ukinuti spornu uredbu o krškoj elektrani i da bi u protivnom slučaju bilo najbolje da Hrvatska svoje interese zaštiti na međunarodnoj arbitraži i sudu. Tako Frlec i Dragonja već unaprijed mogu znati u kakvom će se tonu razgovarati. Hrvatska je jako uvjerena da je u pravu i u svoj navodni ugled u svijetu, zbog čega ni na trenutak ne oklijeva i odmah zvecka arbitražom. Kao da je uvjerena da se mi u Sloveniji strašno bojimo međunarodnih sudova. A hrvatski list nigdje ne piše koliko je zapravo njihova država dužna za nepodmiren račun elektrike. Možda u Hrvatskoj misle da je Slovenija (recimo zbog drugih grijeha) zapravo dužna besplatno proizvoditi elektriku za hrvatsku državu i da će to raditi sve dok to Hrvatska želi. Neplaćanje računa za struju nije jednostrana odluka a isključenje elektrike jest jednostrana odluka. Isključenje slovenskog telefonskog voda i vodovodne mreže te uvođenje sasma nove zemljišne knjige za zaselke uz Dragonju nije jednostrana odluka, a podjela slovenskih kućnih brojeva (koje većina uopće nije izvijesila na kuće) za Hrvate je čak više od jednostrane odluke - prava agresija na Hrvatsku. Kad bi se to pročitalo u Danskoj, pomislili bi da su Slovenci već pobili više stotina Hrvata. Među incidente kojima bi se barem približno moglo pripisati značaj agresije, možda bismo mogli uvrstiti slovenski špijunski kombi na hrvatskom teritoriju a još više pucanj hrvatskih policajaca na slovenski ribarski čamac. Istina je da se radilo o pucnju signalnom raketom koji za nedužnog ribiča ipak nije bio ništa manje opasan. No ni u jednom od ta dva slučaja nitko nije govorio o agresiji nego o incidentu. Zašto Hrvati posljednjih mjeseci sve više pokazuju na Sloveniju i viču: 'Držte lopova!', najbolje znaju oni sami. Očito su uvjereni da se vikanje (na Slovence, dakako) može bogato isplatiti. Pritom su neobične reakcije i neki potezi slovenske diplomacije. Unatoč tako zamršenim međusobnim odnosima, po nekim se informacijama naša diplomacija po svoj prilici umiljava hrvatskoj u brojnim međunarodnim organima gdje Slovenija još ima riječ dočim je Hrvatska nema. No o zakulisnim potezima vlastite diplomacije slovenska javnost premalo zna. Tobože zato što je to u interesu države. A onda se događa da slovenski diplomati štošta dogovore što zatim praksa opovrgne i zahtijeva popravni ispit. Poznavatelji odnosa kažu da su sadašnji zapleti još preblagi i da zbog toga u njihovom rješavanju nije moguće očekivati ozbiljnije pomake u odnosima između država. No možda će odgovorni vođe dviju još do nedavno balkanskih država (ponajprije južne, dakako, koja je bliže Balkanu) jednoga dana ipak svoje odluke staviti na vagu i izračunati koliko donosi takvo a koliko bi donosilo drukčije stajalište..." - piše Boris Šuligoj. 250037 MET aug 98