DELO-DIPLOMACIJA-20. VIII.

SLOVENIJA DELO 20. VIII. 1998. Diplomacija zavezanih jezika "Kad su prije ovogodišnjeg vrućeg ljeta hrvatski veleposlanici u Genevi i Washingtonu Darko Bekić i Miomir Žužul u hrvatskom tisku govorili o autogolovima hrvatske unutarnje politike koji da teško opterećuju misiju njezine diplomacije u inozemstvu, prvi je razriješen a drugom ( i svim hrvatskim diplomatima) su zavezali jezik. Poslije novinske polemike između tiskovnog predstavnika 'središnjice' HDZ-a Drage Krpine i veleposlanika Žužula, javno je rečeno da se ni hrvatski diplomat nema pravo miješati u untarnje stvari države koju predstavlja u inozemstvu. Budući da je postavljanje bilo kakvih granica u politici, osobito u tranzicijskim državama na Balkanu, tako rastezljiv pojam, da zapravo znači nešto sasma drugo, ne može se točno utvrditi dokle sežu diplomatova prava i dužnost. Te granice - poslije sadržajnog razmišljanja - nije prešao ni treći hrvatski diplomat koji se ovih dana našao u krateru hrvatsko-slovenskih nesporazuma, jer je kao hrvatski veleposlanik u Ljubljani pokušao malo ohladiti ozračje koje su u susjedskim odnosima zagrijale medijska i politička galama poslije koje bi se moglo očekivati objavu rata ili barem prekid diplomatskih odnosa. Još više, Ivica Maštruko nije se prvi put predstavio kao diplomat koji nastoji pozornost javnosti i politike pomaknuti s nezrelih prijepira na razini predškolske djece u smjeru pravih i iskrenih pregovora među državama koje se na samom političkom vrhu predstavljaju kao da zagovaraju dobre susjedske odnose. Zato o njegovoj sudbini mnogo toga ovisi - ne samo u odnosima među državama - koje se nikako ne uspijevaju izvući iz škripca najrazličitijih predrasuda iz bliže ili dalje prošlosti i tako reći iz blizine i s primjerene udaljenosti više se prate i odazivaju po škandalima zapisanim u sredstvima javnog priopćavanja te se tako sebi i svijetu nastoje prikazati kao nedorasle europske države. Možda je istina, kako tvrde umjereni krugovi u Hrvatskoj, da je isključenje struje iz NE Krško hrvatskim korisnicima uredbom slovenske vlade o preoblikovanju nuklearke u javno poduzeće postiglo suprotne učinke, jer je postavilo na noge one političke sile u Hrvatskoj koje iza svakog grma vide neprijatelja i dosljedno zagovaraju osvetu. Čak se list hrvatskog ministarstva obrane raspisao o 'slovenskoj nuklearnoj prijetnji', 'ekološkom terorizmu', 'posebnim metodama slovenskog nukelarnog ratovanja' i o općem procvatu 'globalnog terorizma'. Dostojevski bi rekao da se iz Nečajevu sličnih mogu razviti mračna, umrtvljena i nakazna bića kojima vlada vrlo zamršena strast dok žude za spletkarenjem i vlašću i imaju strasnu, rano izraženu potrebu da se dokažu. No dokazao se drugi pol politike, i onaj dio koji bi zadnju kunu dao za jačanje sređenih donosa među susjedima. Zapleti s dodjeljivanjem slovenskih kućnih brojeva nekim obiteljima iz prijepornih istarskih zaselaka su naime digli na noge i oporbu koja u jednom dahu predbacuje vlasti da zna srediti donose s Beogradom ali ne s Ljubljanom. No glede spora u Istri misli jednako kao ekstremisti izvan njihovih redova, jer da se radi o slovenskoj provokaciji, o pokušaju 'slovenske aneksije hrvatskog teritorija'. Prije četiri godine baš su sporni istarski zaselci 'homogenizirali' hrvatsku politiku, pa i sada se može vidjeti da je oporba počela prihvaćati matricu po kojoj korijeni zadnjih nesporazuma čuče u činjenici da su se hrvatsko-slovenske preprike rasplamsali baš u trenutku kad naša država predsjedava Vijećem sigurnosti i tako zlorabi svoj položaj - uz dodatak da su u pozadini još sporovi unutar slovenske vladine koalicije koji se oslobađaju u susjedskim odnosima, te pripreme za lokalne izbore. U takvim okolnostima zapravo je nemoguće očekivati da će diplomacije prijeći Rubikon predpubertetne politike obiju država koja vruće kestenje susjedskih nesporazuma i sporova uvijek vraća u naručje diplomata i od njih očekuje čuda. Vika i krika na susjede za sada je još najproduktivnija djelatnost, svaki pokušaj otriježnjenja i dozrijevanja s kakvim se prije nekoliko dana u Zagrebu predstavio hrvatski veleposlanik Ivica Maštruko, završava na vješalima. Zato su mogućnosti diplomacije - koja ima zavezane jezike i druge udove - da pomakne stvari s mrtve točke, vrlo, vrlo, ograničene" - drži Peter Potočnik. 210124 MET aug 98