US 21. XII. IHT ODCJEPLJENJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. XII. 1999. Zakon o odcjepljenju je skupa zbrka "Donedavno je oružano osvajanje bilo prihvatljivo. Danas se ono naziva agresijom i protivno je međunarodnom zakonu. Otvorena agresija gotovo je nestala. Važna je jasnoća zakona", piše Julie Dahlitz, urednica nedavno objavljene knjige 'Mirno rješavanje velikih međunarodnih razmirica'. "Danas je većina sukoba povezana s odcjepljenjem. Oni se raščlanjuju u smislu političke volje za intervencijom, pitanja koje sankcije treba primijeniti, je li rješavanje sukobljenih interesa stvar Međunarodnog suda pravde, UN-ova Vijeća sigurnosti ili nekoga drugog tijela, tko bi trebao nametnuti mir, tko bi sve to trebao platiti. Previđa se glavno pitanje: Što kaže zakon? Krivnja za sukobe povezane s odcjepljenjem često se baca na potlačene manjine ili zemlje koje guše pobune jer odbijaju da ih se raskomada u korist susjeda ili inozemnih interesa. Krivnja se baca na UN zbog neuspjeha u zaustavljanju sukoba. Sramota pada na zemlje koje zaobilaze UN kako bi dobile vojne bitke koje izazivaju navodno više patnja nego što ih ublažuju, sve u ime čovječnosti. Čak i uz najbolje namjere, nije moguće djelovati unutar zakona ako zakon nije ni poznat niti se da raspoznati. S obzirom na sve aspekte odcjepljenja, međunarodni zakon nerazumljivo je nejasan ili upravo proturječan. Prema tradicionalnom zakonu o suverenitetu, svaka neovisna zemlja ima zakonsku snagu u svim pitanjima koja se tiču odcjepljenja na njezinu teritoriju. Zakon o samoobrani zemlji daje dodatna prava da odbaci vanjska miješanja. Zatim je tu noviji zakon o samoodređenju po kojemu je većina kolonijalnih zemalja postigla neovisnost. On je igrao ulogu u slomu Sovjetskog Saveza, uz manje-više uzajaman pristanak. Stanovništvo svakoga određenog teritorija ima pravo odlučiti o svojoj sudbini glede pitanja neovisnosti. Neki sada tvrde da humanitarna načela zakona dopuštaju uporabu sile kako bi se prava suverenog vladara ukinula, radi završavanja ili sprječavanja onog što smatraju humanitarnom katastrofom. Nekoliko zemalja koje glasno tvrde da stari zakoni o suverenitetu više ne vrijede, istodobno su najžešći zagovornici vlastitih prava u području suverenosti, što još više pojačava zbrku. Ta različita pravna načela rezultiraju nedosljednošću i razočaranjem u vladavinu zakona i mogućnost međunarodnoga reda. Baskijski separatisti nailaze na grdnje, a kanadski na prijekore; OVK na odobravanje. Čečenske pobunjenike nijednom se riječi nije obeshrabrilo u borbi protiv ruske vlade. Međunarodna zajednica uglavnom je podvojena prema kurdskim separatistima i separatistima u Šri Lanki. Istočni Timor bio je poseban slučaj. Njegovo razmjerno nedavno pripojenje Indoneziji nije bilo općepriznato. Velika većina građana Istočnog Timora željela je neovisnost, a Indonezija je pristala na referendum. UN je sudjelovao u tome i svaka daljnja međunarodna akcija morala se odvijati pod njegovim pokroviteljstvom. Sve je bilo strogo u skladu s UN-ovom poveljom, koju je Indonezija potpisala. Sve u svemu, pitanja suvereniteta i samoobrane bila su isključena, a ostala su pitanja poštivanja ugovora i humanitarnih načela. Stoga slučaj Istočnog Timora ne može služiti kao primjer drugim pokretima za odcjepljenje. Većina zemalja proizvod su osvajanja iz prošlosti, koja uključuju različite etničke skupine, pa postoji golem potencijal za rascjep. U ovoj fazi nije moguće uniformno nametnuti međunarodni zakon. Trebalo bi, međutim, biti moguće stvoriti skup univerzalno primjenjivih pravnih načela i pravila u vezi s odcjepljenjem. Neka bi se pravila mogla nametnuti, neka bi mogla olakšati razne međunarodne procese, a druga bi bila tek pokazatelj da se zemlja drži pravila. Krajnja alternativa - svjetski kaos - zasigurno opravdava razmjerno skromne troškove i napor koji bi bio potreban da se uredi zakon. U međuvremenu, možda bi oprez nalagao održavati međunarodni status quo i obeshrabrivati separatističke pokrete, recimo, petnaestak godina, odbijanjem priznavanja svih odcjepljenja, osim u slučaju kad se konsenzusom može postići prethodno razjašnjenje zakona."