ES-ODCJEPLJENJE-Politika ES MUNDO 16.XII.EUROPSKA NEOVISNOST? ŠPANJOLSKAEL MUNDO16. XII. 1999.Ritualna neovisnost? Europska neovisnost?"Polazeći s osnove da ne želim neovisnost Baskije (jer mislim da bi bila loša za same Baske), ja
bih je, kad bi se ostvarila, prihvatio potpuno mirno. Ali može li itko razuman govoriti o procesu osamostaljivanja pod ponovnom prijetnjom oružja? Arzalluz (iz Baskijske nacionalističke stranke, op. prev.) je opet pokazao svoju najdublju mržnju, svoj ratoborni žar. Da bi Baski mogli o svojoj budućnosti odlučivati mirno, bez straha, bez nasilnih pritisaka, ETA bi se morala raspustiti i prihvatiti da će se - govoreći o svemu bez ograničenja - tijekom nekoliko godina i dalje koristiti postojećim institucijama kako bi nestali strah i mržnja koji već predugo opterećuju politički život Baskije.No, dogodi li se to, bi li Europska unija prihvatila neovisnost jednoga od svojih teritorija? Ne bi li se bojala lančane pojave mininacionalizama, počevši od Korzike, Bretanje, sanjarske Padanije, Trsta, Alto Adigea, tolikih europskih enklava koje su izvan svojih današnjih država živjele prije mnogo više stoljeća nego Baskija? Bi li Europa sastavljena od stotinu malih država bar
ŠPANJOLSKA
EL MUNDO
16. XII. 1999.
Ritualna neovisnost? Europska neovisnost?
"Polazeći s osnove da ne želim neovisnost Baskije (jer mislim da bi
bila loša za same Baske), ja bih je, kad bi se ostvarila, prihvatio
potpuno mirno. Ali može li itko razuman govoriti o procesu
osamostaljivanja pod ponovnom prijetnjom oružja? Arzalluz (iz
Baskijske nacionalističke stranke, op. prev.) je opet pokazao
svoju najdublju mržnju, svoj ratoborni žar. Da bi Baski mogli o
svojoj budućnosti odlučivati mirno, bez straha, bez nasilnih
pritisaka, ETA bi se morala raspustiti i prihvatiti da će se -
govoreći o svemu bez ograničenja - tijekom nekoliko godina i dalje
koristiti postojećim institucijama kako bi nestali strah i mržnja
koji već predugo opterećuju politički život Baskije.
No, dogodi li se to, bi li Europska unija prihvatila neovisnost
jednoga od svojih teritorija? Ne bi li se bojala lančane pojave
mininacionalizama, počevši od Korzike, Bretanje, sanjarske
Padanije, Trsta, Alto Adigea, tolikih europskih enklava koje su
izvan svojih današnjih država živjele prije mnogo više stoljeća
nego Baskija? Bi li Europa sastavljena od stotinu malih država bar
izdaleka mogla konkurirati golemim SAD i budućoj Australiji, tim
velikim teritorijima sastavljenim od malih, ali unitarističkih
cjelina? A možemo ići još dalje: kakvoga bi smisla imala ta
neovisnost u doista ujedinjenoj Europi (bez granica, s istom
valutom i istom vojskom)? Neovisnost radi ovisnosti o drugima?
Neovisnost kao takva - u stilu 19. stoljeća - radi isticanja
vlastite zastave i himne? Baskija ih već ima i rabi. Ne razumijem
koja bi uravnotežena i školovana osoba danas mogla govoriti o
baskijskoj neovisnosti - koju, ustrajem na tome, ne želim ali bih je
prihvatio - ne računajući, ne više na prošlost nego, što je jednako
opasno, ali uobičajenije, ne računajući na daleku i drukčiju
budućnost svog starog separatističkog projekta, koji je proklijao
grijan bijesom i iscrpljenošću 1898. A kad bi se i ostvarila ta
neovisnost, kakva bi bila stvarnost u međuovisnom gospodarstvu, u
državi država? Nema više nikakve veze s Otegijevim snom
(predstavnik Euskal Herrije - Autonomne pokrajine Baskije, op.
prev), a niti (a to je još tužnije, jer je posrijedi čovjek kojemu je
frankizam nanio toliko štete) s Arzalluzovim. Vukovi su samo
sablasti iz priča", piše Luis Antonio de Villena.