CH LE TEMPS 13.12.TUĐMAN-HR.ULTRANAC.

ŠVICARSKA LE TEMPS 13. XII. 1999. Hoće li Tuđmanova smrt označiti kraj hrvatskog ultranacionalizma? "(...) Ljubav i poštovanje koji se, kako se čini, očituju prema 'ocu hrvatske neovisnosti', pomalo zasjenjuju ružno ozračje svršetka njegove vladavine koje obavija zemlju već nekoliko mjeseci. Predsjednik Republike dopremljen je u bolnicu početkom studenoga. Od tada se špekulira o njegovoj smrti koja je zacijelo službeno objavljena nešto kasnije kako bi se prvaci Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), stranke Franje Tuđmana, mogli dogovoriti o izboru nasljednika. Nedugo nakon toga, predsjednik parlamenta Slavko (sic!) Pavletić, privremeni predsjednik države od 26. studenoga, potvrđen je na toj dužnosti, a izbori za parlament još su predviđeni za 3. siječnja. Prema Ustavu, predsjednički se izbori moraju provesti za dva mjeseca. Očito je da HDZ želi što je više moguće iskoristiti 'učinak Tuđmana' kako bi u drugi plan potisnuo svoje prijeporne rezultate. Franjo Tuđman i HDZ uspjeli su utjeloviti hrvatsku neovisnost i pobijediti u ratu za odcjepljenje zemlje, no nacionalističko oduševljenje više ne može zadovoljiti puk. Autoritativno skretanje vlasti, velik nadzor nad glasilima, gdjekad porazan politički utjecaj Katoličke crkve, a osobito brojni političko-gospodarski škandali u koje su upleteni mnogi čelnici HDZ-a i države, na koncu su uništili ugled vlasti. Provodeći sustavno etničko čišćenje područja koja su srpski nacionalisti zauzeli 1991., a djelomice su vraćena 1995., Hrvatska je izazvala osudu međunarodne zajednice. U istočnoj Slavoniji, području na kojemu je Vukovar, Srbe su postupno prisiljavali da odu, pošto je u veljači 1998. na tom području ponovno uspostavljena hrvatska vlast. Agresivna politika Zagreba u Bosni, gdje su hrvatski nacionalisti 1993. pokušali vojno odcijepiti područje i pripojiti ga mogućoj 'velikoj Hrvatskoj', na koncu je dovelo do gubitka ugleda Hrvatske na međunarodnoj pozornici. Zemlja se nije uspjela otvoriti ni prema Europi, a prema njoj su sumnjičave i brojne međunarodne udruge. Loše gospodarsko stanje djelomice je posljedica te izolacije. U listopadu je bilo 330 tisuća nezaposlenih, ili 20 posto djelatnoga puka. Rijetke strane ulagače koji se pokušavaju učvrstiti u Hrvatskoj, često odvraća podmićivanje i neizbježna potreba da se postigne nagodba s državom-strankom, HDZ-om. Privatizacija hrvatskoga gospodarstva provodila se isključivo u korist nekolicine klanova povezanih s vlasti. Puk tone u sve veće gospodarsko mrtvilo. U takvim bi prilikama samo bol zbog smrti predsjednika Tuđmana mogla spasiti HDZ od propasti koju mu predviđaju sva ispitivanja. Ipak, u tu bi se svrhu također morale složiti različite struje koje se sukobljuju unutar stranke. Četiri se kandidata natječu za Predsjednikova nasljednika. Vladimir Šeks ima nadzor nad jednim dijelom čelništva HDZ-a i smatra se političkim nasljednikom pokojnog Predsjednika. Njegov položaj odvažno opovrgava Ivić Pašalić, predvodnik moćnog 'hercegovačkog' lobija, nejasnog političko-mafijaškog ultranacionalističkog mnoštva podrijetlom iz Hercegovine. Pašalić uživa potporu velikog dijela hrvatske dijaspore u inozemstvu i nadzire HDZ u Bosni, tamošnju inačicu stranke koja vlada u Zagrebu. I na koncu, Ante Jelavić, predsjednik HDZ-a u Bosni i sadašnji predsjednik zajedničkog višeetničkog bosanskog predsjedništva, poziva da se 'dostojno i odlučno nastavi ići putem kojim je krenuo Franjo Tuđman'. Naprotiv, pobjeda popularnog i umjerenog Mate Granića mogla bi biti dobra prilika za pravo otvaranje hrvatske politike. Kako god bilo, tomu se nadaju strani diplomati koji vjeruju da će smrt Franje Tuđmana označiti kraj hrvatskog ultranacionalizma, osobito u Bosni i Hercegovini. Postoji opasnost da neki ekstremni dijelovi stranke dođu u iskušenje da promijene vremenski raspored izbora, možda i na silu, kako bi na sve načine pokušali sačuvati sustav vlasti koji bi mogao propasti nedugo nakon smrti njegova utemeljitelja", piše Jean- Arnaud Derens.