US 9. XII. CSM GLOBALIZAM

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 9. XII. 1999. Odgovor globalnoj javnosti "Prosvjednici u Seattleu možda su primijenili niz različitih taktika, od kojih su neke bile nasilne i razorne. Pa ipak, zabrinutost koju je navijestilo 30.000 prosvjednika dovoljno je stvarna: oni se brinu o posljedicama gospodarske globalizacije za zaštitu radnika, okoliša i ljudskih prava", piše Helena Cobban, autorica djela koje uskoro izlazi pod naslovom 'Moralna arhitektura svjetskog mira'. "Iza neugode o određenim pitanjima, međutim, leži mnogo dublje pitanje upravljanja. Svjetska trgovinska organizacija međuvladina je organizacija koja teži 'tehnokratskom' obliku odvajanja od politike. Njezina stranica na internetu ponosno oglašava da 'Sustav (Svjetske trgovinske organizacije) štiti vlade od uskogrudnih interesa.' S točke gledišta ekonomista koji su oblikovali organizaciju, to se možda čini prednošću. No onima kojima je na brizi odgovornost vlada prema građanima, to se čini zabrinjavajuće antidemokratskim. Kao što je predsjednik Clinton konačno shvatio u Seattleu, nerealno je da se demokratski vođa nada da će zauvijek biti 'zaštićen' od pitanja koja zabrinjavaju birače. Kad je vidio sudjelovanje sindikata u prosvjedima, Clinton je iznenada pozvao Svjetsku trgovinsku organizaciju da razmotri sankcije protiv onih koji krše radne norme. Taj nagli preokret obeshrabrio je mnoga druga izaslanstva i summit je završio u zbrci. Što se dogodilo? Očito se Clinton osjećao razapeto između želje za odvajanjem od politike, koja dominira krugovima Svjetske trgovinske organizacije, i očekivanja snažnih političkih skupina koje su važne za njegovu domaću viziju. Postoji li način da američki predsjednik ili bilo koji drugi vođa demokratske zemlje dugoročno prekine taj krug? Postoji - ali uključuje pomni pregled sljedeća tri stajališta o upravljanju svjetskim gospodarstvom današnjice: * Trgovinska politika, poput svake druge aktivnosti koja uključuje međusobno ljudsko djelovanje u javnosti, ne može biti odvojena od politike. Niti bi, u slučaju demokratskih zemalja, takvu odvojenost uopće trebalo tražiti. * Najnovija tehnologija i aktivnosti korporacija sad lako prelaze državne granice. Ustanove za regulaciju, poput Svjetske trgovinske organizacije, moraju imati globalni djelokrug, no prioritet je naći demokratskije načine njihova vođenja. Odlučivanje u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji monopolizirale su nacionalne vlade, od kojih su mnoge nedemokratske. * Širenje globalnih tržišta od 1945. bilo je veoma korisno za Ameriku i druge bogate zemlje. Sad treba učiniti nešto da se počne zatvarati golem jaz koji globalne pobjednike dijeli od globalnih gubitnika. Odgovor na to je 'da' ako vjerujemo da u gospodarstvu postoji 'ukupna svota' nepromjenjive veličine i da veći komad za jednu stranu neizbježno znači manje komade za sve druge. No mudri vođa koji promatra globalno gospodarstvo, vidjet će da, kao u trgovinskim pitanjima općenito, to nisu odnosi u kojima pobjeda jedne strane znači poraz druge. Veličina te svote može se povećati. Naročito bi Sjedinjene Države trebale pridonijeti mnogo većim svotama inozemne pomoći, kako bi pomogle smanjivanju siromaštva i unaprjeđivanju norma u području rada i okoliša u najsiromašnijim zemljama. Mislite da Sjedinjene Države već sada izdvajaju velike količine pomoći? Promislite još jednom. 1996./1997. inozemna pomoć za razvoj iz Sjedinjenih Država iznosila je samo 30 dolara po građaninu - što znači pad od 52 dolara u usporedbi s deset godina prije. Za usporedbu, 1996./1997. Danska je izdvojila 342 dolara po građaninu, a Norveška 308 dolara. Mudri vođa također bi uvjerio Amerikance da povećavanje inozemne pomoći za dva ili tri puta ne samo da je lako namaknuti; ono bi također nosilo višestruke koristi primateljima i široj snazi svjetskoga gospodarstva. No ne bi smjeli samo čekati da 'mudri vođe' povuku pametan potez. Također trebamo ponovno utvrditi neizbježnu vezu između gospodarskog upravljanja i politike, i postići veću demokratičnost u upravljanju svjetskim gospodarstvom. Ljudi koji su stvarali ustanove za upravljanje svjetskim gospodarstvom od 1945. prvotno su zamislili da one budu prisnije povezane s političkim UN-om nego što je to danas slučaj. Tu vezu između ekonomike i politike treba ponovno oživiti i učiniti jasnijom. A dok radimo na tome da sam UN učinimo demokratičnijim, trebali bi isto učiniti sa Svjetskom trgovinskom organizacijom i drugim tijelima globalnoga gospodarstva, poput Svjetske banke i MMF-a. Čini se da gospodarska globalizacija neće nestati. Pred nama je izazov dovođenja globalnoga gospodarstva pod sustav nadzora koji je odgovaran globalnoj javnosti."