AU 15.XI.DS: RAT U ČEČENIJI E.TRAGEDIJA

AUSTRIJA DER STANDARD 15. XI. 1999. Europska tragedija "Rusija radi u Čečeniji isto ono što je Srbija radila na Kosovu: ratuje protiv naroda iz vlastite države. Nitko razuman neće iz te činjenice izvući zaključak da bi NATO trebao intervenirati i radi zaštite Čečena kao što je učinio u slučaju kosovskih Albanaca. Novi glavni tajnik NATO-a George Robertson vrlo je rano nastojao otkloniti eventualne nesporazume, izjavivši sljedeće: to nije slučaj u kojem bi se zapadni vojni savez trebao angažirati. Nadalje, valja pretpostaviti da će NATO nakon pouka iz jugoslavenske ekspedicije biti izuzetno oprezan i u slučajevima u kojima se na drugoj strani neće nalaziti njegov nekadašnji protivnik iz hladnog rata. Isključimo li, dakle, opravdano NATO, ostaje još uvijek EU, koji je i u sukobu na Kosovu jasno očitovao svoj stav. Razlika između ondašnjega stava EU i današnjeg ponašanja Europljana zapravo je priznanje vlastitog neuspjeha. Javier Solana, koji je na dužnosti glavnog tajnika NATO-a prikazivao intervenciju u Jugoslaviji kao moralno opravdan pa i obvezan čin, ocjenjuje na svom današnjem položaju novog vanjskopolitičkog i sigurnosnopolitičkog predstavnika EU uspjehom već samu činjenicu da je Moskva dopustila dolazak izaslanstva OESS-a. Doduše, Solanino stajalište može biti samo najmanji zajednički nazivnik članica EU koji je pak vrlo blizu ništici. Unatoč tome, EU bi mogao proizvesti moralni pritisak - iako ili možda baš zato što nema prijeteći vojni potencijal. Mogao bi to učiniti, primjerice, sasvim službenim priopćenjem, u kojem bi pozvao Moskvu da napokon predoči dokaze za tvrdnju da se iza terorističkih napada na stambene zgrade kriju upravo čečenski ekstremisti. Nadalje, EU bi mogao jasno napomenuti da čak ni takvi dokazi ne opravdavaju rat protiv čitavog naroda te da Rusija koja drži da mora voditi takav rat - bez obzira na motive - ne pripada Europi", naglašava Josef Kirchengast.