RDW 11. XI. KONGRES SOC-DEM

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. XI. 1999. Kongres socijaldemokrata u Parizu komentira Bodo Morawe. "Na putu u 21. stoljeće, o kojem se tako puno raspravlja, međunarodna se socijaldemokracija očito nalazi u paradoksalnoj situaciji: socijaldemokrati nemaju jedinstveni politički program, ali se ipak predstavljaju kao snaga koja je u cijelom svijetu dobro organizirana i zastupljena i nema nikakvih problema pozivati se - barem verbalno - na svoje temeljne vrijednosti: socijalnu pravdu, solidarnost, prevladavanje nacionalnih ograničenja i borbu protiv siromaštva i gladi. Tamo, gdje se mogu zauzeti položaji u vladi, može se vrlo brzo dogoditi da su prisiljeni poštivati određena utvrđena pravila i granice, bilo da je riječ o istinskim ili tobožnjim ograničenjima. Upravo zbog toga se sada, u vrijeme globalizacije, tehnoloških promjena, nastajanja digitalnog, informatičkog i komunikacijskog društva, kao i zbog moći međunarodnog financijskog tržišta, javljaju zahtjevi za jačanjem duha poduzetništva, individualizma, ponašanja u skladu sa zahtjevima tržišta, kao i veća fleksibilnost. To su pojmovi koji su trenutno u velikoj modi i koji se u glavama takozvanih 'modernizatora' čak smatraju indikacijom napretka. No, tko od ovih suprotnih vrijednosti i formula želi sklepati nekakav politički program, može se u svakom slučaju potruditi svesti sve to na najmanji mogući zajednički nazivnik i sročiti nekakav program koji je toliko općenit da se, zahvaljujući svojim praznim formulama, može primjenjivati u cijelom svijetu. Na trodnevnom kongresu u Parizu se upravo to i dogodilo. Ne treba biti vidovit da bi se moglo prorokovati da dokument, 'Pariška deklaracija Socijalističke internacionale o globalnom napretku u 21. stoljeću', koju su donijeli sudionici konferencije posljednjeg dana zasjedanja, neće ni na koga ostaviti neki osobit dojam. U njoj su sadržane samo prazne programske formule i ništa više. Tako se u ovom dokumentu, s jedne strane, potiče poduzetništvo i vlastita inicijativa, no istodobno se naglašava i temeljni kritički ton prema kapitalizmu i ističe prvenstvo politike. Takve formulacije su vrlo neodređene i na njima se ne može osnivati novi financijski i gospodarski poredak. Politički signali, koje je ovaj kongres naznačio, više se osjećaju u prikrivenoj igri moći koja se odvija na relaciji Blair-Schroeder- Jospin. Blairov pokušaj da se u okviru socijalističke Internacionale profilira kao 'šampion trećeg puta' i kao netko tko zacrtava smjernice budućega razvoja, naišao je na poprilične blokade. Lionel Jospin je svojim političkim signalima, koji su suprotni od Blairovih, bio daleko uvjerljiviji. Pitanje je samo, koji će se od njegovih signala realizirati u socijaldemokratskoj svakodnevnici. Na pitanje je li on za tržišno gospodarstvo, Jospin odgovara: 'Da'. Ali za njega postoje bitna područja društvenog života, kao što su zdravstvo, kultura, obrazovanje i okoliš, koja ne smiju biti podvrgnuta zakonima tržišta i profita. Time se on bitno razlikuje od Blaira, koji se zalaže za više fleksibilnosti i manje zakonskog reguliranja. Između ta dva pola - politički snažnog Londona i programatski suprotstavljenog Pariza, njemačka je socijaldemokracija očito izgubila na političkom ugledu, kulturnom utjecaju, ali i na uvjerljivosti svog programatskog istupa. Ona vrluda negdje između ta dva pola, a da pri tome sama ne može precizno markirati svoju poziciju. I taj je zaključak jedan od rezultata kongresa socijalista u Parizu." (RDW)