IT-26.X.-AVVENIRE-POPULIZAM

ITALIJA AVVENIRE 26. X. 1999. Ako populizam uzme maha "Izrazito snažno napredovanje Demokratske unije centra (UDC) na izborima u susjednoj Švicarskoj potvrđuje, nakon trijumfa liberal- nacionalista Joerga Haidera u Austriji, uznemirujuću tendenciju, premda, za sada, zemljopisno ograničenu: u samom srcu Europe, u alpskim zemljama napreduje jedan egoistični populizam, antikozmopolitski, neprijatelj države kao mehanizma, iziritiran porezom, sumnjičav prema svakoj različitosti, neprijateljski prema svemu što naizgled prijeti njegovoj maloj domovini, pa i u ograničenom smislu vlastitoga blagostanja. Populizam, kako poučava povijest, ne pripada ni ljevici ni desnici (ako se, s vremena na vrijeme, ne prilagodi), to je kulturalna i politička forma koja zagovara samodovoljnost, ako ne i neovisnost, koja se hrani nezadovoljstvom i strahovima srednjih slojeva, obogaćenih stanovnika dolina, kao i građana, koji svoje vlasništvo drže ugroženim. Populisti čekaju, kako bi podigli glas i krenuli za dobrim izbornim rezultatom, vođu koji bi demagogijom znao pokrenuti jednostavne osjećaje i elementarne želje: Austrijanci su ga našli u Haideru, Švicarci u Cristophu Blocheru, čovjeku seoskog podrijetla koji je, kao i Haider, nakupio veliku osobnu baštinu koju je inteligentno iskoristio u političkoj borbi. (...) Gotovo je svaki četvrti glasač glasovao za njega, i potpisao, ne toliko program (koji kao takav u užem smislu ne postoji) koliko popis slogana, koji se u biti mogu svesti na dva: treba smanjiti priljev stranaca i čvrsto ga nadzirati, te treba odbaciti svaku pretpostavku priključivanja Švicarske Europskoj uniji, kao i drugim nadnacionalnim tijelima poput Ujedinjenih naroda (gdje je Konfederacija predstavljena samo kao 'promatrač'). Nije ispravno, ne odgovara potpuno stvarnosti, ustvrditi da je UDC ekstremistička stranka, kojom dominiraju rasističke ili čak nacističke snage. Međutim, ksenofobni nagon je snažan i iskovan snažnim uvjerenjem da će stranac, prije ili kasnije, oduzeti kruh iz ruku švicarskoga radnika. (...) Ostaje, međutim, i možda raste, kult 'regionalnog nacionalizma, malih krijesova upaljenih na Alpama i kućnim ognjištima koji hrane mit o velikoj vatrenoj mreži, koja na daljini drži proždrljive vukove. '1499.', izjavio je Blocher, 'odvojili smo se od Carstva kako ne bi plaćali njegove namete. Ne bi se htjeli, upravo sada, pokoriti Europskoj uniji'. (...) Blocher je svojom potvrdom iznenađujućih razmjera (posebno u zemlji naviknutoj biračke promjene mjeriti u desetim dijelovima postotka) doveo u krizu takozvanu 'čarobnu formulu' (po dva ministarstva socijalistima, radikalima, narodnjacima, jedno demokratima centra) koja je četrdeset godina Švicarskoj osiguravala stabilnost vlade. To je važna činjenica i trebaju je razmotriti i čelnici Europske unije. Oni bi se pak trebali poglavito pozabaviti, i zabrinuti nad napredovanjem populizma u Europi: političkim fenomenom, objektivno ozbiljnim, koji sa svoje strane upozorava na duboko društveno nezadovoljstvo i kulturalni metež. Naći mu uzroke i liječiti ih čini se dobrim pothvatom, štoviše odličnim, jer već postoji opipljiv rizik zaraze i (zasad) nedokučivih izopačenja", piše Elio Maraone.