IT-AT-stranke-izbori IT-5.X.-LA STAMPA-HAIDER I DESNICE ITALIJALA STAMPA5. X. 1999.Mala domovina"Kada bi to bio jednostavno neonacizam, bilo bi ga lako prepoznati i boriti se protiv njega. No pokret Joerga Haidera, koji se potvrdio u
Austriji, nešto je drugo. To je kombinacija etnocentričnog populizma i, vrlo svojstvenog, nacionalnog legizma (prema talijanskoj regionalističkoj stranci Lega Nord, op. prev.). Naravno, radi se o okvirnim formulama, koje pokušavaju obuhvatiti pokret koji krši sve sheme. Zapravo, kako bi ga se odredilo nije dovoljno nabrojiti sve njegove desne sadržaje. Ksenofobija, opsesija malom domovinom, etnocentrizam, antieuropeizam. Ili naći njegove korijene u jednoj kulturi koja ide unatrag pola stoljeća, do pristajanja uz nacizam kod kojega nikada nije došlo do javnih samokritičnih procesa uporedivih s onima napravljenim u Njemačkoj. No, zašto bi se ta kultura trebala ponovno pojaviti upravo sada, nakon jednog ili dva naraštaja? Nakon desetljeća dobre, uređene napredne demokracije, koja je još početkom osamdesetih godina predstavljana kao uzorni model drugim demokracijama? Stvar nije (toliko) u izostaloj samokritici austrijske kolektivne svijesti,
ITALIJA
LA STAMPA
5. X. 1999.
Mala domovina
"Kada bi to bio jednostavno neonacizam, bilo bi ga lako prepoznati i
boriti se protiv njega. No pokret Joerga Haidera, koji se potvrdio u
Austriji, nešto je drugo. To je kombinacija etnocentričnog
populizma i, vrlo svojstvenog, nacionalnog legizma (prema
talijanskoj regionalističkoj stranci Lega Nord, op. prev.).
Naravno, radi se o okvirnim formulama, koje pokušavaju obuhvatiti
pokret koji krši sve sheme. Zapravo, kako bi ga se odredilo nije
dovoljno nabrojiti sve njegove desne sadržaje. Ksenofobija,
opsesija malom domovinom, etnocentrizam, antieuropeizam. Ili naći
njegove korijene u jednoj kulturi koja ide unatrag pola stoljeća,
do pristajanja uz nacizam kod kojega nikada nije došlo do javnih
samokritičnih procesa uporedivih s onima napravljenim u Njemačkoj.
No, zašto bi se ta kultura trebala ponovno pojaviti upravo sada,
nakon jednog ili dva naraštaja? Nakon desetljeća dobre, uređene
napredne demokracije, koja je još početkom osamdesetih godina
predstavljana kao uzorni model drugim demokracijama? Stvar nije
(toliko) u izostaloj samokritici austrijske kolektivne svijesti,
koliko u nesposobnosti demokratskih političara da se danas suoče s
novim izazovima. Novom radikalizmu je lako kombinirati proturječne
elemente, prilagođene austrijskoj stvarnosti: ksenofobnu i
poreznu lokalističku ('legističku') pobunu, koja si ipak pripisuje
'nacionalne' granice male Austrije. Čini se da mala domovina
austrijskog legizma nema potrebe za sebe izmišljati što drugo. No
griješi kada za sebe traži 'austrijski identitet' koji je samo
dozreli politički plod demokratskoga poslijeratnog razdoblja.
Može obijesno suprotstaviti svoju 'slobodu' onoj europskoj, no
zaboravlja da je samo zahvaljujući Europi Austrija osvojila svoje
dostojanstvo i političku autonomiju.
Hoće li austrijski primjer biti zarazan? Teško da se njegov
svojstven spoj lokalizma i nacionalizma može izravno izvesti u
Bavarsku ili sjevernu Italiju. Međutim, desnice će sigurno u
Haiderovom uspjehu naći razloge za veću agresivnost. No možda nije
loše da u raznim desnim centrima dođe do jasnijeg i izravnijeg
unutarnjeg pojašnjavanja o temama koje postaju ključne za
demokraciju", piše Gian Enrico Rusconi.