IT-4.X. REPUBBLICA-HAIDEROVA POBJEDA

ITALIJA LA REPUBBLICA 4. X. 1999. Pljuska Europi "Austrija je u zanosu glasovala za jednu netolerantnu, ekstremističku stranku. To je bilo najavljeno, ali ne umanjuje neraspoloženje rezultatom. (...) Haider je jučer postigao postotak koji je gotovo dvostruko veći od onoga koji je, u najboljim vremenima, postigla francuska ksenofobna stranka. Najveći postotaka Jean-Marie Le Pena bio je petnaest posto. Danas je Le Penov pokret podijeljen na dva dijela i u jasnom je padu. Joerg Haider je, međutim, uvelike potukao sve rekorde. Od kraja Drugog svjetskog rata (štoviše, otkako je jedan bivši austrijski kaplar postigao blistave izborne uspjehe) ništa se slično nije dogodilo u zapadnoj Europi. Treba li tu pojavu ozbiljno uzeti? Prije svega treba preispitati i ispraviti jednu povijesnu lekciju koja nam je izgledala nepobitnom. Onu po kojoj se neka nacija pušta zavesti ksenofobijom kada je u velikoj gospodarskoj i društvenoj krizi. (...) Krivnja austrijskih socijaldemokrata (koji su zajedno s konzervativcima na vlasti od nakon rata) bila bi što su previše slijedili modu nove ljevice, posvećujući se napadnim, sveprisutnijim srednjim staležima, zapostavljajući radničku klasu, zastarjelu i redimenzioniranu, no i dalje dovoljno snažnu da čvrsto pridonese uspjehu Haiderove Slobodnjačke stranke (FPO), koja se, pak, za nju brinula i mazila je svojim populizmom. Haider je istovremeno i liberal u ekonomiji, te stoga dobiva i široku potporu u srednjim i imućnijim staležima, očito, obećavši sniženje poreza. (...) Haider zna biti bezočan, ali je naučio dozirati riječi. Pristaše njegove stranke su izvorniji, iskreniji, i pune Beč plakatima sa sloganima 'Stop stranoj invaziji'. A to je formula koja privlači birače. Recept ksenofobije funkcionira u društvu u kojemu nazočnost useljenika, prvenstveno, balkanskih Slavena, prelazi 7 posto, odnosno prelazi prag koji stručnjaci ocjenjuju podnošljivom granicom. Stoga je netolerancija neizbježna. (...) Haider ne želi širenje Europske unije na zemlje kao što su Poljska, Mađarska, Češka, jer bi to otvaranjem granica izazvalo invaziju na Austriju. Argument koji se ponavljalo mjesecima proizveo je glasove. Povijest ovog stoljeća duboko je promijenila naciju. I na kulturalnom planu. Svojedobno se mnogo govorilo austrijskoj prijevari, odnosno o zemlji koja se dugo prikazivala, u poslijeratnom razdoblju, kao žrtva nacizma, premda je sudjelovala u djelima i zločinima te tragedije. Odatle proizlazi izostala denacifikacija, koja je bila mnogo blagonaklonjenija od one koja se dogodila u saveznoj Njemačkoj. (...) Haiderova pojava ima neizbježnu pozadinu. On dolazi iz Koruške, gdje se naciste štitilo, čak i pomagalo, i vabilo, u ime austrijskih nacionalnih interesa u graničnom području s velikom nazočnošću Slovenaca. Haider je potaknuo priče o sebi kada je SS nazvao domoljubima, a nepravde koje su pretrpjeli sudetski Nijemci pod čehoslovačkom vlašću usporedio s onima Židova u sabirnim logorima. Te su izjave pomogle njegovoj popularnosti u Koruškoj, čiji je on danas guverner, na čelu manjinske vlade. Socijaldemokrati nisu isključeni iz svih krivnji. U Koruškoj su zatvorili oči glede nekažnjavanja nacista. To je povijest duga pola stoljeća (...)", piše Bernardo Valli.