NJ 4.X.TAZ: HAIDER IGRA NA KSENOFOBIJU

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 4. X. 1999. Varalica i papirnati tigar "'On je posrednik mediokriteta, nije sposoban nego je političar spreman na sve. U pokeru ne bi bio najbolji blefer već najočitiji mogući varalica', napisao je o Joergu Haideru za najnovije izdanje dnevnog lista Die Presse pisac Doron Rabinovici, rođen u Tel Avivu. Ima nešto u njegovim riječima. Haider ne dopušta činjenicama da ga ometu ako ocijeni da je oportuno tvrditi suprotno. Tako tvrdi da su austrijska djeca zbog 'galopirajuće poplave stranaca' prisiljena čitati u svojim školskim udžbenicima 'stranice i stranice turskih i srpsko- hrvatskih tekstova'. Raspačivači droga slobodno se kreću, 'odjeveni u odijela poznatih designera, opremljeni luksuznim mobilnim telefonima', navodeći našu djecu na konzumiranje droge, ili pak iz zatvora na državni trošak nastavljaju telefonom voditi svoje poslove, birajući jedno od pet ponuđenih jela s jelovnika. Sasvim je jasno da se (u prvom redu tamnoputi afrički) bossovi koji se bave prodajom droge dobro osjećaju u Austriji. 49-godišnji Haider, najmlađi čelnik među strankama zastupljenim u skuštini ali istodobno i čelnik s najduljim stažem, oduvijek je spretno izgovarao ono što se od njega željelo čuti. Kada je kao mladi glasnogovornik FPO izvodio svoje prve korake u politici, uživao je reputaciju lijevo orijentiranog političara. Sedamdesetih godina to nije bilo teško postići u stranci koju su u formi pokreta nakon rata (kao udruženje neovisnih VDU) osnovali nekadašnji nacisti. No, uskoro su ga otkrili njemački nacionalisti. U Koruškoj, gdje je udio pristaša smeđe boje oduvijek bio posebno visok, Haider je svojim govorima na skupu veterana SS i proglašavanjem Austrije 'ideološkim nedonoščetom' izazivao žestoke raspre. Oštre riječi, usmjerene protiv slovenske etničke skupine u Koruškoj, pribavile su mu popularnost. S najjužnijom austrijskom saveznom zemljom, u kojoj od travnja ove godine obavlja dužnost poglavara, Haidera povezuje nešto više od puke ideologije. Naime, osamdesetih je godina jedan ujak na Haiderovo ime prepisao Baerental, šumsko imanje vrijedno 20 milijuna maraka, koje mu je podarilo puno gospodarsku neovisnost (...) Nakon što je Haider 1986. preuzeo dužnost predsjednika stranke, njemački nacionalni blok postao mu je preuzak. FPO se u to vrijeme vrzmao oko 5-postotne prohibitivne klauzule. Kako bi mogao izazvati velike stranke, morao je istupiti iz ekstremističkoga zakutka. Iz njemaštva je preko noći prešao na austrijsko domoljublje, a umjesto integrirane slovenske manjine na jugu Koruške, kao novi cilj za svoje napade otkrio je strance. Ksenofobija uvijek pridobiva većinu glasova u Austriji. Najdivljiji i najiracionalniji napadi izazivali su najdugotrajniji pljesak kada je Haider u petak na svojoj završnoj predizbornoj manifestaciji na bečkom trgu Stock-im-Eisen još jednom mobilizirao sve niže emocije ljudi. No, veliki uspjeh desnog populista nije moguće objasniti ako se u obzir ne uzme i njegov osobni angažman. I u razdoblju između izbora Haider putuje zemljom, sjeda sa seljacima, radnicima i namještenicima za stol u nekoj pivnici. Na Badnjak se prisjeća noćnih portira koji u to vrijeme rade i vadi osobnu čekovnu knjižicu kako bi pomogao siromašnim udovicama. Haiderov je veliki handikep što želi ostati osamljeni zabavljač i suprotno drugačijim tvrdnjama nikome ne dopušta da ojača u njegovoj sjeni. To više čudi okolnost da se u završnoj fazi predizborne borbe odlučio za čelnog kandidata imenovati osobu koja i sama ima dovoljno izraženi profil i dovoljnu količinu samosvijesti. Naime, pedesetšestogodišnji papirni industrijalac Thomas Prinzhorn ima toliko kapitala da ne treba ni Haidera ni FPO da mu omoguće nastup na političkoj pozornici. Čovjek koji se voli slikati s pilom u rukama smatra se predvodnikom ekološkog pokreta. Naime, Prinzhorn je otkrio oporabu starog papira kao jako unosnu branšu još dok su drugi privrednici ideju o oporabi odbacivali kao ludoriju bradatih zelenih. Čovjek koji bučno kritizira intervencije države i politiku subvencioniranja privrede sam je vrlo vješto uvećavao svoj imutak povlasticama za izvoz i državnim financijskim jamstvima. Prinzhorn istodobno profitira od transakcija koje se odvijaju preko karipskog poreznog raja Curacao, kupujući istočnoeuropske tvrtke, nedorasle nereguliranom naletu kapitalizma. Prinzhorn je FPO, koji je dosad među privrednim bossovima izazivao tek podrugljiv smiješak, učinio prihvatljivim za poduzetnike. I kršćanskodemokratski OVP bi lakše koalirao s njim nego s Haiderom. Konzervativce pak smeta samo njegov privatni liberalizam. Naime, Prinzhorn živi sam, a ima ukupno sedmero djece s pet žena", napominje na kraju članka Ralf Leonhard.