US 23. IX. LAT RAT NA KOSOVU

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 23. IX. 1999. Rupe u ratnoj strategiji "Sjedinjene Države i njezine saveznice u NATO-u dobile su rat za zaustavljanje etničkog čišćenja na Kosovu, no uznemirujuća pitanja o načinu na koji se taj rat vodio i dalje nisu raščišćena. Pentagon je dužan uskoro ispostaviti konačnu ocjenu toga što je bilo dobro a što je pošlo krivo. No neki su zaključci već bjelodani. Za NATO, sukob je gotovo potpuno bio zračni rat, u trajanju od 78 dana - ne nekoliko dana kao što su planeri predviđali. Jako se pazilo da se izbjegnu savezničke žrtve. Mnogi, posebno u vojsci, vjeruju da su se ciljevi NATO-a mogli postići daleko prije, uz bolje vojno planiranje i bez razmirica političkih vođa saveza, koje su za mnogih tjedana ograničavale stupanj zračnih operacija. NATO je koalicija demokratskih država, a temeljno načelo demokracija jest da vojska mora biti podređena civilnom nadzoru. To ne znači, međutim, da je mišljenje civilnih vođa uvijek ispravno. Vojska je sklona, na temelju iskustva, udariti neprijatelja što jače i što prije. Nevoljkost nekih članica NATO-a da odobre agresivnije bombardiranje mogla je produžiti trajanje sukoba, uz veći trošak u životima i materijalnoj šteti. Strateški zračni rat protiv jugoslavenskih zaliha struje i goriva, transportnih mreža i industrija vezanih uz rat, bio je, čini se, djelotvorniji u konačnom prisiljavanju predsjednika Miloševića da povuče svoje snage s Kosova. Taktički zračni rat, koji je ciljao tenkove, topništvo i protuzračne baterije, uglavnom na Kosovu, bio je daleko manje uspješan. Čini se da su tvrdnje o uspjesima u napadu na te mete pretjerane. Srbima treba priznati da su obavili majstorski posao skrivanja svojih vojnika, kamufliranja pomičnog oružja i korištenja lažne opreme da zavaraju pilote NATO-a. Njima je pomogla odluka NATO-a da ne dopusti svojim letjelicama let ispod 4.500 metara da bi se izbjegle savezničke žrtve. Još jedan čimbenik bio je neuspjeh NATO- a u uvođenju kopnenih vojnika za usmjeravanje pilota na sakrivene ili pokretne mete. A među najvećim pogrješkama koje je NATO počinio bilo je isključenje uporabe kopnenih snaga od samog početka, odluka koja je vojnim zapovjednicma uskratila vitalnu mogućnost, a Miloševića oslobodila velike brige. Zračna sila, usmjerena protiv nepomičnih meta, donijela je pobjedu u kosovskom ratu jer je zračna sila bilo jedino oružje koje je NATO bio spreman primijeniti. No Jugoslavenska vojska je, čini se, ostala uglavnom nedirnuta, zajedno s većim dijelom opreme. A Milošević je još na vlasti u Beogradu. U najboljem slučaju, pobjeda na Kosovu nepotpun je vodič u pitanju što bi NATO trebao biti spreman učiniti bude li se ikad morao ponovno boriti", zaključuje uvodničar lista.