YU-US-BORBE-Ratovi-Vojna industrija-Obrana-Diplomacija US 23. IX. LAT RAT NA KOSOVU SJEDINJENE DRŽAVELOS ANGELES TIMES23. IX. 1999.Rupe u ratnoj strategiji "Sjedinjene Države i njezine saveznice u NATO-u dobile su rat za zaustavljanje
etničkog čišćenja na Kosovu, no uznemirujuća pitanja o načinu na koji se taj rat vodio i dalje nisu raščišćena. Pentagon je dužan uskoro ispostaviti konačnu ocjenu toga što je bilo dobro a što je pošlo krivo. No neki su zaključci već bjelodani.Za NATO, sukob je gotovo potpuno bio zračni rat, u trajanju od 78 dana - ne nekoliko dana kao što su planeri predviđali. Jako se pazilo da se izbjegnu savezničke žrtve. Mnogi, posebno u vojsci, vjeruju da su se ciljevi NATO-a mogli postići daleko prije, uz bolje vojno planiranje i bez razmirica političkih vođa saveza, koje su za mnogih tjedana ograničavale stupanj zračnih operacija.NATO je koalicija demokratskih država, a temeljno načelo demokracija jest da vojska mora biti podređena civilnom nadzoru. To ne znači, međutim, da je mišljenje civilnih vođa uvijek ispravno. Vojska je sklona, na temelju iskustva, udariti neprijatelja što jače i što prije. Nevoljkost nekih članica NATO-a da odobre agresivnije bombardiranje mogla je produžiti trajanje sukoba, uz
SJEDINJENE DRŽAVE
LOS ANGELES TIMES
23. IX. 1999.
Rupe u ratnoj strategiji
"Sjedinjene Države i njezine saveznice u NATO-u dobile su rat za
zaustavljanje etničkog čišćenja na Kosovu, no uznemirujuća pitanja
o načinu na koji se taj rat vodio i dalje nisu raščišćena. Pentagon
je dužan uskoro ispostaviti konačnu ocjenu toga što je bilo dobro a
što je pošlo krivo. No neki su zaključci već bjelodani.
Za NATO, sukob je gotovo potpuno bio zračni rat, u trajanju od 78
dana - ne nekoliko dana kao što su planeri predviđali. Jako se
pazilo da se izbjegnu savezničke žrtve. Mnogi, posebno u vojsci,
vjeruju da su se ciljevi NATO-a mogli postići daleko prije, uz bolje
vojno planiranje i bez razmirica političkih vođa saveza, koje su za
mnogih tjedana ograničavale stupanj zračnih operacija.
NATO je koalicija demokratskih država, a temeljno načelo
demokracija jest da vojska mora biti podređena civilnom nadzoru. To
ne znači, međutim, da je mišljenje civilnih vođa uvijek ispravno.
Vojska je sklona, na temelju iskustva, udariti neprijatelja što
jače i što prije. Nevoljkost nekih članica NATO-a da odobre
agresivnije bombardiranje mogla je produžiti trajanje sukoba, uz
veći trošak u životima i materijalnoj šteti.
Strateški zračni rat protiv jugoslavenskih zaliha struje i goriva,
transportnih mreža i industrija vezanih uz rat, bio je, čini se,
djelotvorniji u konačnom prisiljavanju predsjednika Miloševića da
povuče svoje snage s Kosova. Taktički zračni rat, koji je ciljao
tenkove, topništvo i protuzračne baterije, uglavnom na Kosovu, bio
je daleko manje uspješan. Čini se da su tvrdnje o uspjesima u napadu
na te mete pretjerane.
Srbima treba priznati da su obavili majstorski posao skrivanja
svojih vojnika, kamufliranja pomičnog oružja i korištenja lažne
opreme da zavaraju pilote NATO-a. Njima je pomogla odluka NATO-a da
ne dopusti svojim letjelicama let ispod 4.500 metara da bi se
izbjegle savezničke žrtve. Još jedan čimbenik bio je neuspjeh NATO-
a u uvođenju kopnenih vojnika za usmjeravanje pilota na sakrivene
ili pokretne mete. A među najvećim pogrješkama koje je NATO počinio
bilo je isključenje uporabe kopnenih snaga od samog početka, odluka
koja je vojnim zapovjednicma uskratila vitalnu mogućnost, a
Miloševića oslobodila velike brige.
Zračna sila, usmjerena protiv nepomičnih meta, donijela je pobjedu
u kosovskom ratu jer je zračna sila bilo jedino oružje koje je NATO
bio spreman primijeniti. No Jugoslavenska vojska je, čini se,
ostala uglavnom nedirnuta, zajedno s većim dijelom opreme. A
Milošević je još na vlasti u Beogradu. U najboljem slučaju, pobjeda
na Kosovu nepotpun je vodič u pitanju što bi NATO trebao biti
spreman učiniti bude li se ikad morao ponovno boriti", zaključuje
uvodničar lista.