NJ 18.9. TAZ: DIPL. SPASILA NATO PORAZA

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 18. IX. 1999. Zračni promašaj "Tri mjeseca nakon završetka rata NATO je pustio mačka iz vreće. Obistinile su se pretpostavke koje su se pojavile na samom početku: naime, gledano iz vojne perspektive, ta je operacija bila potpun promašaj. Tijekom 37.500 akcija na 900 vojnih ciljeva uništeno je samo 26 tenkova, 12 oklopnih transportera i 8 topničkih baterija jugoslavenske savezne vojske - iako se po ozbiljnim procjenama u srpskim arsenalima početkom rata nalazilo do 1300 tenkova i 4600 topničkih cijevi. Kakva oskudna bilanca - prisjetimo li se vijesti iz Bruxellesa koje su se iz dana u dan natjecale u razmjerima uspjeha. Kakvo mršavo ispunjenje Clintonova zahtjeva za uništavanjem srpske sposobnosti za pokretanje vojne ofenzive protiv kosovskih Albanaca. Najvažnija poruka skrivena je iza brojka: gledano iz vojne perspektive, Beograd ni u kom slučaju nije bio na koljenima. Upravo je politička diplomacija u posljednjem trenutku sačuvala NATO od katastrofe u koju bi se vjerojatno izrodio već planirani rat na terenu. Koji su razlozi neuspjeha? Naravno, ne netočne vojne računice već - kao i u brojnim dosadašnjim slučajevima - vremenske prilike, tvrdi NATO. Doduše, vremenske prilike nisu spriječile NATO da sasvim djelotvorno razori srpsku civilnu infrastrukturu i kazni i stanovništvo za politiku jugoslavenskog regenta. Još je gora okolnost da su njegovi rezervati moći, među koje nesumnjivo pripada i vojska i oko 120 tisuća paravojnih neregularnih postrojba, gotovo u cijelosti pošteđeni. Sasvim suprotno srpskom stanovništvu koje i dalje trpi posljedice rata, iako izričito nije bilo ciljem NATO-ova rata. Stoga je zanimljivo i - doduše jako zakašnjelo - priznanje NATO-a da 'odlučujući politički udarac', koji je na kraju prisilio Beograd na popuštenje, nije usmjeren iz Bruxellesa nego iz Moskve. I dalje je neizvjesno je li taj udarac mogao biti izveden i ranije. Zbog arogantne špekulacije o uspješnom blitzkriegu, NATO je dugo odbijao čak i razmotriti mogućnost suradnje s Moskvom. Stoga se valja nadati - ali i posumnjati - da su iz vojnog promašaja izvučene odgovarajuće pouke. Već je Tacit znao sljedeće: Solitudinem faicant pacem appellan... (stvorili su pustoš i nazvali je mirom", zaključuje Hans-Joachim Giessmann.