US 6. X. IHT SOLANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 6. X. 1999. Čelnik NATO-a govori o velikim promjenama u savezu "Kad je Javier Solana prije četiri godine došao na položaj glavnoga tajnika NATO-a, neki od njegovih najoštrijih kritičara bili su američki kongresmeni koji su se prisjećali kako se snažno taj španjolski socijalist borio, premda bez uspjeha, da spriječi ulazak svoje zemlje u zapadni vojni savez", piše William Drozdiak. No Solana je ubrzo razoružao svoje protivnike tvrdeći da je njegovo stajalište bio blag slučaj mladenačke delikvencije. Bivši profesor fizike, kaže, s godinama je promijenio mišljenje i postao čvrst zagovornik savezničkog sustava zajedničke obrane, primjećujući da 'samo idioti nikad ne mijenjaju mišljenje.' Dok se ovaj tjedan sprema napustiti sjedište NATO-a kako bi postao novi čelnik Europske unije za obrambenu i vanjsku politiku, Solana je u utorak primijetio da je savez, također, iskusio dramatičnu promjenu kako bi ostao u korak s rapidno razvijajućim sigurnosnim okolišem u razdoblju poslije hladnoga rata. 'Promjene su se dogodile nevjerojatno brzo', rekao je Solana za jednosatnog intervjua. 'Pogledajte samo Njemačku. Godinama su Nijemci vjerovali da nikad više neće poslati vojnike u inozemstvo, zbog svoje povijesti. No danas je tu njemački general koji će uskoro preuzeti zapovjedništvo nad svim vojnicima NATO-a na Kosovu.' Tijekom Solaninog mandata, NATO se gotovo ponovno osmislio kao sveeuropska sigurnosna organizacija, pošto je njegova prvotna svrha - sprječavanje sovjetskog napada na zapadnu Europu - postala izlišna. Nakon dolaska u NATO u prosincu 1995., Solanina je prva zadaća bila nadgledanje slanja savezničkih vojnika u mirovnu misiju u Bosni. Bio je to prvi put da je savez poslao vojnike u područje izvan svoga teritorija. Kasnije je predsjedao NATO-om u trenutku dok je savez prihvaćao bivše zemlje s prve crte komunističke bojišnice - Poljsku, Mađarsku i Republiku Češku - te je pokrenuo program partnerstva za mir koji je uspostavio vojnu suradnju s 28 zemalja, i uklopio posebne veze s Rusijom i Ukrajinom. Strateška zamisao saveza ponovno je razmotrena, a provedena je i modernizacija zapovjedničkog ustroja. No najveće Solanino postignuće bilo je očuvanje političkog jedinstva NATO-a tijekom 78-dnevnog bombardiranja Jugoslavije. Mnogi su članovi bili uzenimireni pravnim aspektom savezničkog napada na drugu zemlju bez UN-ova ovlaštenja. Povremeno se činilo da su vladajuće koalicije u Njemačkoj, Italiji i Grčkoj u opasnosti da se slome. A nove članice, koje su vjerovale da priključenjem dobivaju trajne sigurnosne jamce, morale su otići u rat dva tjedna nakon službenog primitka u savez. 'Katkad bih postajao veoma ljut', prisjeća se Solana. 'Ljutilo me što neke zemlje nisu shvaćale da ne mogu samo uzimati od saveza, da moraju ispuniti i svoje obveze. No na kraju, svi smo uvidjeli potrebu da se držimo zajedno.' Tijekom zračnog rata, Solana je osvojio jednodušne pohvale za svoje političke vještine u održavanju konsenzusa. Dok odlazi na novu dužnost, on vjeruje da će velik dio vremena trošiti pokušavajući razriješiti moguće nesporazume sa Sjedinjenm Državama, dok se Europa trudi preuzeti veći nadzor nad vlastitom sigurnošću. Neki kritičari kažu da bi europski pokušaji razvijanja zajedničke vanjske i sigurnosne politike mogli voditi konačnom slomu prekooceanskog saveza. Solana kaže da je bio razočaran sumnjičavošću s kojom se susreo tijekom nedavnih savjetovanja s američkim zakonodavcima. 'Shvaćam da je za mnoge u Sjedinjenim Državama to što pokušavamo učiniti osjetljivo pitanje', rekao je on. 'Ako se žele osloboditi vojnih dužnosti u Europi, trebali bi to učiniti, ali ne bi smjeli koristiti europsku inicijativu kao izliku. Nadam se da možemo naći načina da sve umirimo.' Solana priznaje da Europa mora ulagati više novca u nekoliko važnih područja, posebno u nabavu velikih transportnih zrakoplova, poboljšanje komunikacija i reorganizaciju vojska u snage koje su sposobne brzo reagirati. No mnoge su vlade nespremne to objasniti glasačima, u nedostatku uočljive sigurnosne prijetnje, u vrijeme nastojanja da se nametnu čvrsti proračuni, kad je nezaposlenost visoka. (...) Gledajući unaprijed, Solana vjeruje da bi savez mogao imati probleme ako Sjedinjene Države nastave s izgradnjom balističke raketne obrane, pokušavajući istodobno prepraviti uvjete ugovora koji zabranjuje takve sustave. (...) Sjedinjene Države i Europa također se suočavaju s novom raspravom o drugoj fazi proširenja prema ruskom pragu. S mnogim istočnim državama, od Baltika do Balkana, koje žele ući u savez, neke članice NATO-a vjerojatno će tvrditi da savez treba održati svoja obećanja o držanju otvorenih vrata. S druge strane, neki vjeruju da NATO mora biti oprezan prema tako brzom proširenju, zbog rizika da ne izgubi vojnu djelotvornost i ne postane napuhana međunarodna birokracija. Odluka o daljnjem proširenju ne očekuje se prije sljedećega sazvanog summita vođa NATO-a 2002."