DEVET GODINA UJEDINJENE NJEMAČKE

BERLIN, 30. rujna (Hina/AFP) - Prije devet godina, 3. listopada 1990. godine Njemačka je u općem oduševljenju proslavila ujedinjenje za koje je samo devet mjeseci prije toga, u studenome 1989. kada je pao Berlinski zid, malo tko vjerovao da će se ostvariti tako brzo.#L# "Nikad se nisam usudio vjerovati da će to ići tako brzo", priznao je Helmut Kohl, koji je tada postao prvi kancelar ujedinjene, slobodne i demokratske Njemačke od 1933. godine kada su vlast preuzeli nacisti. U 327 dana, zemlja radnika i seljaka nestala je sa zemljovida. Istočni Nijemci prigrlili su Saveznu Republiku Njemačku. Pod pritiskom demonstranata i masovnog eksodusa istočnih Nijemaca 9. studenoga 1989. godine pao je Berlinski zid. Kada su napokon okusili slobodu, istočni Nijemci su bili uvjereni da je nova era počela: era demokratičnije i humanije Njemačke Demokratske Republike. U to vrijeme ujedinjenje zemlje još nije bilo na dnevnom redu. Tijekom 40-godišnjeg razdoblja hladnog rata stvorene su dvije različite države, za koje je izgledalo nemoguće ujediniti ih preko noći. Helmut Kohl je 28. studenoga iznenadio sve predstavljajući plan o postupnom ujedinjenju od deset točaka, koji je u prvo vrijeme predviđao samo konfedralne veze s Njemačkom Demokratskom Republikom. Iako se na međunarodnoj pozornici smatralo da je njemačko ujedinjenje neizbježno, više državnika izrazilo je zabrinutost stvaranjem nove Njemačke počevši od francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda i britanske premijerke Margaret Thatcher. Za ujedinjenje Njemačke bio je potreban pristanak četvorice pobjednika drugog svjetskog rata (Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Francuske i Sovjetskog Saveza). Pod pritiskom događaja, prvi slogani "Njemačka, ujedinjena domovina" pojavili su se na demonstracijama u Leipzigu u rujnu 1989. U isto vrijeme istočni Nijemci su masovno, preko Mađarske, odlazili u Saveznu Republiku Njemačku. Helmut Kohl je u veljači 1990. zbog dramatične situacije s priljevom Nijemaca u zapadni dio zemlje, zatražio od istočnonjemačkog premijera, reformiranog komunista Hansa Modrowa da prihvati gospodarsku i monetarnu uniju, što je faktički značilo kraj suverenitata DDR-a. Prvi slobodni izbori u Istočnoj Njemačkoj održani su 18. ožujka 1990. Uvjerljivu pobjedu postigao je Kohl zalaganjem za ujedinjenje. Socijaldemokratska oporba, osim bivšeg kancelara Willya Brandta, bila je, zbog gospodarske cijene ujedinjenja, vrlo suzdržana prema tom pitanju. Nakon što je 1. srpnja uvedena monetarna unija, događaji su se ubrzali. Do diplomatskog obrata je došlo 16. srpnja kada je sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov prihvatio da se Istočna Njemačka uključi u NATO, što je bio uvjet za ujedinjenje koji je postavio Helmut Kohl. Vanjskopolitički aspekti ujedinjenja regulirani su sporazumom "2+4" (DDR+SR Njemačka+4 pobjednika iz II. svjetskog rata), koji je potpisan 12. rujna u Moskvi. Istočnonjemački parlament izglasao je 23. kolovoza prestanak postojanja DDR-a i odredio datum ujedinjenja. Devet godina kasnije, euforija je ustupila mjesto stanovitom razočaranju, zbog visoke stope nezaposlenosti u istočnom dijelu zemlje(18 posto radno sposobnog stanovništva) i zbog enormne cijene ujedinjenja koju još uvijek plaća zapadnonjemačko gospodarstvo. (Hina) sv br