RFI 7. IX. TISAK

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 7. IX. 1999. Pregled tiska 'Timor je azijsko Kosovo', stoji u naslovu uvodnika 'Le Mondea'. List za novi val terora u Istočnom Timoru optužuje indonezijske vlasti, a 'Le Figaro' Ujedinjene narode.'Svjetska organizacija suzdržanošću postaje sudionik kaosa', piše u naslovu na prvoj strani. Uvodnik 'Le Mondea' se slaže da kinesko protivljenje u Vijeću sigurnosti može onemogućiti djelotvornu akciju Ujedinjenih naroda i zato traži od Portugala, nekadašnje kolonijalne sile, Australije i ponajprije od Sjedinjenih Država da osnuju jezgru snaga za brzu intervenciju u Istočnom Timoru. List drži da bi samo okupljanje takvih snaga moglo odvratiti Jakartu od novih zločina, podsjećajući da je 200 tisuća osoba ubijeno u prvih deset godina nakon što je Indonezija 1975. pripojila dotadašnju portugalsku koloniju. Uvodnik 'Le Mondea' također podsjeća na odgovornost zapadnih sila koje su krajem 70-ih i početkom 80-ih zatvarale oči nad zločinima indonezijske soldateske jer je tadašnji diktator Suharto smatran saveznikom u hladnom ratu protiv Sovjetskoga saveza. Samo Kosovo jedva je spomenuto u današnjem tisku. 'Le Monde' na zadnjoj stranici podsjeća na zaključak zapovjedništva KFOR-a prošlog vikenda o povećavanju napetosti, dok 'Liberation' objavljuje kratku zabilješku s konferencije europskog Centra za obranu prava Roma iz Budimpešte, koja je održana u Beču. (...) Najviše prostora na političkim stranicama pripada pitanjima Europe. 'Le Monde' objavljuje dug članak njemačkoga kancelara Gerharda Schroedera, prvotno objavljen u glasilu njemačkih sindikata pod naslovom 'Postoji li treći put za vanjsku politiku'. Tekst započinje tvrdnjom da za moderne industrijske narode ne postoji lijeva ili desna vanjska politika jer se odluke donose po principu konsenzusa. Za njemačkog kancelara dominantni vanjskopolitički model je kontinuitet, čak i nakon radikalnih geostrateških promjena kao što je to bilo njemačko ujedinjenje. Zato je, piše Gerhard Schroeder, vanjska politika Njemačke danas usmjerena prema Europi, za Europu, njemačka vanjska politika je europska. Njezine su vodilje sljedeće vrijednosti - sloboda, otvorenost prema svijetu, demokratska načela i ljudska prava, međunarodna solidarnost i pravedna ravnoteža među narodima, stabilnost i prosperitet, pravna država i sigurnost za sve. Istodobno, njemački kancelar poziva na novi poticaj akcijama usmjerenima prema tim ciljevima i pronalaženje sredstava da bi se nametnule. Prisiljeni smo opasnostima regionalnih, nacionalnih ili političkih sukoba, na politiku svjetskog poretka koja se ne temelji na hegemoniji već na ravnoteži interesa, koja ne teži uspostavljanju ravnoteže silom već regionalnom suradnjom. Jer, podsjeća Gerhard Schroeder, vanjska politika je prvenstveno vođena interesima. Globalizacija je samo jedan od dokaza da se nacionalni interesi mogu i moraju sve manje temeljiti na nacionalnoj, a sve više na nadnacionalnoj i međunarodnoj razini. Država, nacija, dobar broj gospodarskih i socijalnih problema više ne može rješavati sama. Zato vanjska politika treba biti politika dobro odmjerenih nacionalnih interesa u čijem ostvarenju se moraju uzeti u obzir i očekivanja i bojazni drugih. Prema predsjedniku njemačke vlade, Europa je nužan okvir politike zapošljavanja i za poreznu politiku svake zemlje i za osiguranje svjetske sigurnosti. Iako je model moderne Europe određen idejnim strujanjima već u 18. i 19. stoljeću, ono što će karakterizirati ulazak Europe u 21. stoljeće je nadnacionalni suverenitet, što uključuje i postupno približavanje monetarnoj uniji i zemalja koje su pripadale Europi samo na zemljovidu. Odgovornost koju je Europa preuzela na Kosovu, upravo je, za Gerharda Schroedera, polazište za buduću Europu ljudskih jedinka. U to se ime Gerhard Schroeder zalaže za preventivno rješavanje eventualnih sukoba mirnim putem. Time želi izbjeći dvije krajnosti - da načelo nemiješanja u unutarnje stvari jedne zemlje ne postane paravan za diktatore i ubojice, ali i da se ne stvori prazan prostor u međunarodnom pravu koji bi omogućio bilo kojoj sili da sama intervenira u slučaju potrebe. To podrazumijeva da najbogatije zemlje sve više pomažu siromašnijima da bi one postavile temelj demokratskog uređenja kod kuće. Njemački kancelar svoj članak u 'Le Mondeu' zaključuje: Najveći međunarodni izazovi uoči zore 21. stoljeća su prelaženje provalije između siromašnih i bogatih svjetskih regija i kidanje lanaca između slobodnih naroda i naroda koji to nisu. Uvodničar 'Le Mondea' Jean-Marie Columbani poziva političke čelnike nakon ljetnih odmora, prvenstveno francuske, na maštovitost jer su reforme, promjene nužne hitno. Bogati se obogaćuju u ovom razdoblju najvećeg prosperiteta od kraja II. svjetskoga rata, ali to ne smanjuje socijalne razlike. Columbani od suvremenih političara traži da budu maštoviti baš na tom području, u borbi protiv socijalnih nejednakosti. Jer iako je europsko gospodarstvo u punom zamahu, realizacija projekta europske civilizacije je u zastoju, čak nazaduje. To vrijedi u punoj mjeri i za Francusku, podcrtava uvodničar 'Le Mondea', u kojoj je nužna znatna demokratizacija društvenih institucija. (RFI)