FR-LE MONDE 18.9.NJEMAČKA DIPLOMACIJA

FRANCUSKA LE MONDE 18. IX. 1999. Njemačka diplomacija stavlja na kocku kontinuitet "'Nepotrebno je stalno opetovati našim partnerima da smo jaki i da smo prvi. Oni to već znaju.' Helmut Kohl je 11. rujna oštro napao način na koji Gerhard Schroeder vodi europsku politiku, držeći da on može 'samo dovesti do propasti' i pozivajući svog nasljednika na 'skromnost' ('Le Monde' od 14. IX.). Napad g. Kohla dolazi u času kada je g. Schroeder, početkom rujna u Berlinu, ponovno utvrdio smjernice svoje vanjske politike, izvlačeći zacijelo pouke iz pogrješaka koje je počinio u godinu dana. Prema g. Schroederu, Njemačka mora voditi politiku 'jasne obrane vlastitih interesa': tu će obranu osigurati u zajedništvu s Europom i NATO-om, u dogovoru s njemačkim partnerima, a ne protiv njih, rekao je kancelar koji je također podsjetio da su Francuska i Njemačka pokretači europskog ujedinjenja. (...) Dolazak g. Schroedera na vlast više je bio obilježen promjenom stila nego politike. U biti, kancelar ima iste zadaće kao njegov prethodnik: načiniti od Njemačke veliku diplomatsku silu. No, nevješt u vanjskoj politici, on je prihvatio drukčiju taktiku, vjerujući da svoje stajalište može nametnuti izazivanjem sukoba, napose s Francuskom, sve dok nije shvatio da je pošao krivim putem. (...) U početku je g. Schroeder vjerovao da može primijeniti silu, bude li potrebno. Zadnje je utjelovljenje te politike bojkot neslužbenih sjednica Europske unije pod finskim predsjedanjem, sve dok njemački ne bude jedan od radnih jezika. S Francuskom je sukob bio najžešći. Kada je, odmah nakon izbora, odbio sudjelovati na svečanostima obilježavanja 11. studenoga uz Jacquesa Chiraca, i kada je predložio da se francusko-njemački par zamijeni sa francusko-njemačko-britanskim trokutom, g. Schroeder je dao do znanja da je prošlo vrijeme pomirbe, a osobito francuskog praćenja Njemačke. U hodu je htio poništiti ugovore o preradi nuklearnog otpada s Cogemom, bez isplate odštete, i pokušao izolirati Francusku u Europi kako bi je prisilio da prihvati reformu zajedničke agrarne politike (PAC) kojom se smanjuje njemačko izdvajanje u europski proračun. (...) Ako zanemarimo te 'grijehe iz mladosti', njemačka je vanjska politika obilježena velikim kontinuitetom. G. Schroeder nastavlja izvoditi zaokret koji je započeo Helmut Kohl nakon ujedinjenja, želeći od Njemačke načiniti veliku silu koja svoje obveze preuzima bez lažne skromnosti, ali uvijek preko Europe i NATO-a. Tako je g. Schroeder prvi put nakon 1945. poslao njemačke vojnike u boj. Ta skromna pomoć Bundeswehra uklapa se u promjene koje su započele nakon pokolja u Bosni. Promjena je bila ponajprije unutarnje naravi: g. Schroeder je uspio postići narodni konsenzus glede politike obrane, uvjerivši ljevicu, zadojenu pacifizmom, da primjena sile može biti opravdana, pače moralna. (...) Iako prilagodba Njemačke NATO-u nipošto nije dovedena u pitanje, Schroederova je vlada svjesna, kao i druge u Europi, da treba stvoriti europsku obranu, kaže njemački diplomat. Neki će u tomu vidjeti želju Njemačke da se oslobodi američkoga skrbništva kako bi imala prevlast na Kontinentu. Njemačka je shvatila da međunarodni utjecaj može imati samo preko Europe. To je i izbor Francuske koja Njemačku mora prihvatiti kao 'alter ego', pa i u vanjskoj politici", zaključuje Arnaud Leparmentier.