IT-28.IX.-AVVENIRE -NEMORAL I TIMOR

ITALIJA AVVENIRE 28. IX. 1999. Životi u holokaustu - u zaštitu naroda "(...) Indonezijska vojska i nacionalističke milicije ubijaju i pale sve pred očima kontingenta UN-a. Dvije siromašne časne sestre, sjemeništarci, djevojčice bez roditelja, studentica teologije, novinar, svi su platili što su katolici, i to što, u očima onih koji su ih ubili, predstavljaju pobjednike. (...) Od Srebrenice do istočnog Timora. Scenarij etničkih čišćenja ponavlja se bez razlika na kontinentima. Što su mu mogle suprotstaviti redovnice i njihovi pratitelji ako ne spremnost stalnog svjedočenja dobra? Dragovoljci koji su nadoknađivali krivnju nedovoljnog djelovanja svijeta. Posebice onu Ujedinjenih naroda koji su, pošto su bili pozvani jamčiti referendumu za neovisnost, prepustili otok noževima i puškama indonezijskih razbojnika. (...) Iz New Yorka se ne vidi Timor. Kao što je dugo izvan vidnog polja bilo i Kosovo. Gotovo dvije stotine udruženih zemalja, vojska odlično plaćenih dužnosnika i staklena palača utonula u maglu govora punih retorike. Velika politika je razroka i selektivna. Vidi samo ono što želi vidjeti. Mali svijet globalnog sela neumjereno se širi, kao u predtehnološkim vremenima, kada treba međunarodnom solidarnošću doprijeti do nekog mjesta patnje. Više nego životi, važu se poslovi. (...) Isto vrijedi i za Međunarodni monetarni fond. Italija se u međuvremenu čini isključena iz donošenja važnih odluka. U najboljem se slučaju uključuje poslije. No naša zemlja ima barem razloga biti ponosna u odnosu na velike sile. Mi smo po svijetu razmjestili veliku vojsku od 15.000 misionara, redovnika i laika. Svi na bojišnici solidarnosti i promicanja čovjeka. I to ne zbog nekog izvanrednog stanja, nego stalno. Jer su glad, ljudska prava, dostojanstvo žena i muškaraca, u zemljama koje se stidljivim eufemizmom naziva 'zemljama u razvoju', svakodnevne potrebe. Životne potrebe individulanog i kolektivnog postojanja koje bi htjelo biti normalno. Već neko vrijeme oštro je pojačana agresija protiv katolika u zemljama misija. U Africi, Indiji, Južnoj Americi, svugdje gdje njihov strpljiv rad ustrajava na izgradnji drugačijeg preobražaja, u skladu s poviješću i tradicijom mjesnih kultura, na njega se obara progon. Totalitarizmi u velikoj mjeri najradije žive od korupcije, na svim razinama. Tko sudjeluje u žrtvi naroda, pateći zajedno s potrebitima, postaje neugodni svjedok moguće alternative. Treba ga ukloniti. To nije samo pitanje islamskog ili hinduističkog fanatizma. Postoji i to, sigurno. No postoji suprotstavljeno odbijanje jednog nacrta koji se ne odriče toga da u račun stavi ljubav prema bližnjemu, brisanje golemih društvenih razlika između uskih elita vlasti i velike većine naroda, nenasilje nad osobama, poštivanje izražavanja vjere, slobodu mišljenja. Katkada misionari, protiv svoje volje, radi boje svoje kože, predstavljaju sjever Svijeta, onaj koji nameće golemi vanjski dug, beskrupulozno iskorištava prirodne resurse zemlje premještajući dobit na druga mjesta, koji u svojim rukama drži sve: tržišta, informacije, obrazovanje, vojnu silu. I to se nalazi u bremenu mučenika. Zajedno sa spremnošću da se ne dezertira(...)", piše Ulderico Bernardi.