IT-12.IX.-LA STAMPA-TIMOR-KOSOVO

ITALIJA LA STAMPA 12. IX. 1999. Timor-Kosovo, težina razlika "Već mnogo dana američka administracija i nemali broj europskih diplomacija ponavljaju, slabim ali upornim glasom, jednu te istu rečenicu: 'Istočni Timor nije Kosovo'. Naznačuju da te dvije situacije nisu uporedive, pa su i odgovornosti različite.(...) Izbjegavaju se teški, pravosudno obvezujući izrazi: izrazi kao što su zločini protiv čovječanstva, genocid, koje upotrebljavaju malobrojni, ali sve ustrajnije. Samo onaj tko ima oči za gledanje, usuđuje se pokolje koje provode indonezijske milicije i generali nazvati jednostavnim imenom koje zaslužuju.(...) Isto su tako posljednjih dana izravni i Papa, i Vatikan, ozlojeđeni pokoljem koji u prvom redu pogađa crkve i katoličke vjernike ovog dijela otoka. Nakon što je šutjelo o Kosovu, katoličanstvo se snažno diže protiv zločina u Istočnom Timoru, tražeći da se pokolj što prije zaustavi. Konačno Papa nalazi velike riječi, riječi zahtjeva, koje je zaboravio za Albance, ali koje je znao izgovoriti u bombardiranjima Vukovara i Sarajeva.(...) Širi se dakle svijest, ali se državne uprave kolebaju, izbjegavaju svaku usporedbu s Kosovom. Stoga što je protusrpska intervencija stvorila sudski presedan koji izaziva mnogo neugodnosti, i pravnih, i političkih. Stoga što je rat protiv Miloševića stvorio veliko očekivanje u narodima koji teže slobodi ili neovisnosti, i nije doživljen kao slučajni obrat nego kao obećanje korjenite novosti, obećanje prava koje će drastično ograničiti suverenitet država-nacija, obećanje zajedničke intervencije demokracija kada neki despot krši osobna prava i progoni sugrađane u ime etničkih ili vjerskih razlika, skrivajući se iza nedodirljivosti granica. (...) Sami događaji, kako se odvijaju nakon referenduma o neovisnosti na tom otoku u arhipelagu, između ostaloga pokazuju netočnost tvrdoglavo ponavljane fraze o neusporedivosti između Kosova i Timora. (...) Nakon što je sve to rečeno, i nakon što su se utvrdile neprijeporne sličnosti među zločinima, ipak ostaje nešto istine u frazi o neusporedivosti ta dva događaja. Ne zato što bi zločin bio različit, ili zato što su pravni aspekti casus belli neuporedivo složeniji u Aziji nego u Europi. S usko pravosudne točke gledanja, štoviše, lakše bi bilo intervenirati u Timoru nego na Kosovu. (...) Izrazito tijesne veze između vojska Sjedinjenih Država i Indonezije, zajamčeno sudioništvo Washingtona (a posebice Kissingera) s režimom kojega se istodobno smatra branikom od komunizma, a gospodarski od ključne važnosti, temeljni su strateško-financijski razlozi koji sprječavaju Washington da usporede ne toliko Kosovo s istočnim Timorom, koliko Indoneziju generala Wiranta s Miloševićevom Srbijom. (...) Danas jedan mali broj država iz regije želi sudjelovati u UN-ovim mirovnim snagama, među kojima su Australija i Novi Zeland, Filipini i Malezija. No pravi se protagonisti ne pokreću ili šute, među kojima ponajprije Japan, koji predstavlja pandan Njemačkoj u novijoj povijesti Azije, koji masovno pomaže indonezijskom gospodarstvu, uz Sjedinjene Države koje ostaju veliki jamac reda na nekineskom istoku. Tu je izvorna razlika između Kosova i istočnog Timora; za naš je kontinent Kosovo bilo unutarnje pitanje Europe. Bilo je posljedica pada Berlinskoga zida, bilo je zajednička zamisao civilizacije. Dok Istočni Timor nije unutarnje pitanje Azije. Nije etičko-strateško pitanje za Japan. To je pitanje samo Amerike i UN-a, te je oboma utoliko važniji pristanak Jakarte na slanje modrih kaciga. To je prokletsvo njegovih stanovnika, koji danas bježe beznadno se uzdajući u Clintona i Annana. Koji bježe vjerujući u uvjeravajuću moć televizijskih slika, obećanju otjelovljenom na Kosovu, i osjećaju za odgovornost onoga koji je jamčio zaštitu nakon referenduma da bi potom prekršio danu riječ i predao stanovnike Timora paklu", piše Barbara Spinelli.