IT-9.IX.-LA STAMPA- PACIFISTI I INTERVENCIJA

ITALIJA LA STAMPA 9. IX. 1999. Kada pacifist postane ratni huškač "Ponovno počinje? Da, možda opet počinje. Intervencionisti protiv neintervencionista, zagovornici 'humanitarne ovlaštenosti' protiv tumača političkog realizma, stjegonoše 'etičkog rata' protiv svećenika radikalnoga pacifizma. Umrijeti za Istočni Timor kao i za Kosovo, Indonezija kao Srbija, svim sredstvima zaustaviti ruku krvnika etničkog čišćenja ili pak ne dodavati užase užasima? Da, možda opet počinje. No s jednom novošću prema onom otprije nekoliko mjeseci kada su zrakoplovi NATO-a bombardirali beogradske mostove; sada se čini kao da pratimo gotovo okretanje uloga, s jučerašnjim pacifistima koji, paradoksalno, postaju današnji intervencionisti. I obratno, kako bi se poštovala simetrija podjele. Ima onih koji drže da Timor i Kosovo nisu ista stvar. Čitatelji 'Stampe' već znaju da je na stupcima ovih novina veleposlanik Boris Biancheri, svojedobno pristaša vojne intervencije na Kosovu, upozorio na improviziranje analogija, pozivajući se na tvrdi zakon realpolitike: 'kome je pri srcu zaštita ljudskih prava, ne može ne razumjeti da njih treba braniti intervenirajući silom kada je to moguće, i u granicama mogućeg, ne upuštajući se u bilo kakav pothvat ako se zna da ne može biti uspješan'. Problem je što je upravo argument 'inteligentne' uporabe sile, prema Mauriziju Matteuzziju iz 'Manifesta', primjer toga 'dvostrukog etičko-političkog mjerila Zapada', na temelju kojega je jedna stvar 'humanitarna katastrofa' Albanaca na Kosovu, vrijednih znatne vojne potpore 'zemaljskih moćnika', a druga su stvar pokolji nad stanovništvom Istočnog Timora koje provode proindonezijske milicije; Zapad je uvijek štitio 'svoga' Suharta. To je strašna sumnja, za koju bi bilo loše da je zagovornici 'etičkog rata' na Kosovu bahato preskoče. Antonio Tabucchi, u listu 'Corriere della Sera', pita Kofija Annana: 'Ustanovili ste međunarodne sudove za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Zašto UN nije nikada osnovao međunarodni sud za genocid u Istočnom Timoru?'. Da, zašto? Nastavlja Matteuzzi: 'Etičkim ratom u korist Kosova humanitarni čelnici Zapada govorili su nam i ponavljali da se Nepravda treba kazniti, Zlo zaustaviti, Čovječanstvo ne može ostati ravnodušno. Niti će ikada više biti ravnodušno. Njihova riječ'. Istina je, nije li se za nedjela Beograda kazalo 'nikada više', nikada više nekažnjenih zločina protiv čovječanstva? Eto, u Istočnom Timoru čine se zločini protiv čovječanstva. Što kažu 'humanitarni' čelnici? No, nameće se jedno pitanje 'Manifestu': da li bi Zapad, kako bi održao riječ, trebao vojno intervenirati? Ako treba intervenirati, gdje završavaju razlozi proturatnih načela, koje su podupirali pacifisti protivni bombardiranju Beograda? A kada bi pod možebitnim 'humanitarnim' bombardiranjima u Istočnom Timoru poginule nedužne civilne žrtve, da li bi Michele Santoro otišao tamo saslušati drugu stranu? Zapletena stvar, splet etičkih pitanja, ali i političkih neslaganja. Zašto je prema Tabucchiju, prema 'Manifestu', ali i prema Micheleu Serri, razlog zašto Zapad ne voli previše govoriti o Istočnom Timoru taj što ima nečistu savjest jer je branio krvnika poput Suharta koji je u Indoneziji masakrirao stotine tisuće komunista. 'Timor je udaljen, a njegova težnja za neovisnošću, zbog povijesnih i zemljopisnih razloga, snosi krivnju što je snažno marksistički obilježena', zaključuje Serra. Suprotno tumačenje onog Antonija Soccija u 'Giornaleu': 'Tabucchi izbjegava podsjetiti tko ubija i zašto. Možda je politički nepravilno kazati da muslimani istrjebljuju katolike?'. Ostaju apokaliptički razmjeri pokolja koji su, prema Noamu Chomskom u 'Repubblici', sa svojih 250.000 ubijenih, po broju žrtava 'razmjerno broju stanovnika, veći od holokausta'. Chomsky je bio protiv rata na Kosovu (kao i Tabucchi i Matteuzzi); sada je za rat u Istočnom Timoru. Maurizio Maggiani je u 'Stampi' napisao: 'Intervencijom na Kosovu počelo je novo doba, vjerovao sam u riječi svojeg predsjednika vlade, jer bi inače bio nadjačan golemošću alternativa. Neka danas održi svoju riječ'. Je li uistinu počelo 'novo doba'?" - piše Marcello Pacini.