NJ 25. 9. SZ:TEŠKO BEZ DOBRIH SUSJEDA

manjine i etn. zajednice-Ratovi NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 25. IX. 1999. Biti ćudoredan je u redu - biti razuman još bolje "Pravedan rat možda postoji. Pozivajući pred Glavnom skupštinom UN-a na prestanak toleriranja masovnih i sustavnih povreda ljudskih prava te na nadređivanje zaštite civila pravima suverenih država, glavni tajnik Kofi Annan zahtijeva upravo trajnu spremnost na rat za pravdu. Gledano iz perspektive ćudoređa, Annan ima pravo. Ruanda, genocid gotovo milijun ljudi, počinjen za manje od stotinu dana, nije smio biti popraćen takvom pasivnošću svijeta. No, ono što je ćudoredno ispravno nije baš uvijek i politički razumno. Naime, navedena Annanova rečenica krajnje je opasna. Kada bi se savjest svijeta uistinu mogla posvuda upletati bez obzira na mišljenje pojedinačnih država u kojima su ljudska prava izložena bezobzirnom gaženju, veliki dio našeg svijeta morao bi biti stavljen pod prisilni protektorat UN-a. Stoga će i ubuduće realpolitika imati prioritet u odnosu na moral. Stručnjaci za međunarodno pravo možda će se svađati oko toga smiju li 'humanitarne vojne akcije' biti pokrenute samo uz dopuštenje Vijeća sigurnosti, ali ono što se dogodilo na Kosovu nikada se neće dogoditi u kineskom Tibetu ili ruskoj Čečeniji. I dobro je što je tako. Naime, u protivnom bismo se u novom stoljeću suočili s trajnim ratovanjem u ime morala. Ni 'pravedni ratovi' nisu još pošteđeni krvi. Tko se pak zalaže za ljudska prava, suočava se neprekidno s istom dilemom: bude li prijetio tiranima, prijetnja mora biti vjerodostojna. Svaki diktator i svaka država moraju znati da ne mogu u okviru svojih granica činiti ili tolerirati što im se prohtije. Tko bezobzirno gazi ljudska prava u vlastitom dvorištu, samovoljno ubija ili protjeruje ljude, ne smije ni izvan vlastitih granica biti siguran i zaštićen od kazne pa ni zadržati vlast. No, istodobno ne smije postojati ni automatizam prijetnje ratom. Annan je dodirnuo dva suprotstavljena načela: načelo neupletanja u unutarnja pitanja i načelo univerzalne važnosti ljudskih prava. Odgovarajuća rasprava već dugo bukti a sada će - nadajmo se - biti dobrano unaprijeđena. Pritom valja napomenuti da je načelo neupletanja daleko starije od Povelje UN-a - proisteklo je iz Westfalskog mira, sklopljenog g. 1648. Načelo ljudskih prava formulirali su pak krajem 18. stoljeća američki i francuski revolucionari. Nakon iščezavanja suprotstavljenosti Istoka i Zapada, koje je bitno odredilo svoje razdoblje, svakodnevna je politika određena upravo rečenim sukobom načela. SAD su 1992. vojno intervenirale u Somaliji još na temelju svoga statusa moralnog 'svjetskog policajca' - UN je samo slijedio američki primjer. No, tek što su Amerikanci u Mogadišuu izgubili vlastite vojnike, svjetski se policajac povukao. Dvije godine kasnije Washington više nije bio spreman intervenirati u Ruandi. Nade i bojazni povezane s 'ulogom svjetskog policajca' zauvijek su zakopane. Međunarodno ćudoređe kratkog je daha budući da je upravo u humanitarnim vojnim akcijama stanovništvo zemalja koje interveniraju spremno tek na ratovanje bez krvi. Takvo pak ratovanje ne postoji. To se pokazalo i na primjeru Kosova. Iako nije stradao nijedan američki ni zapadnoeuropski pilot - čim su bombe pogodile civile, potpora moralno ispravnoj akciji ishlapila je. Unatoč tomu, Kosovo je ipak bilo nešto drugo. Jedina preostala svjetska sila predvodila je, doduše, vojnu akciju, ali je političkom suzdržanošću jasno obilježila svoj angažman kao potporu svojim partnerima u NATO-u. Europljanima je bila potrebna pomoć Amerikanaca da nauče pameti diktatora Miloševća, koji je bjesnio u njihovu susjedstvu. Ista stvar događa se danas i u Istočnom Timoru - i to ovaj put gotovo bez ikakva sudjelovanja SAD. Australija kao susjed Indonezije predvodi u Istočnom Timoru vojnu akciju, usmjerenu na provedbu ljudskih prava u borbi protiv terora Jakarte. No, takva susjedska pomoć daleko zaostaje za univerzalnim zahtjevom Kofija Annana. Jer - jao onome tko nema jakoga dobrog susjeda", zaključuje Michael Birnbaum.