US 22. IX. NYT ANNAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 22. IX. 1999. Annanove kritike "Dok se u Istočnom Timoru iskrcavaju mirovne snage UN-a, otvara se posljednja rasprava Glavne skupštine UN-a u ovom stoljeću. Izbor trenutka je primjeren, jer je uloga UN-a u sukobima širom svijeta možda najvažnije i najteže pitanje pred kojim ta ustanova danas stoji. Glavni tajnik Kofi Annan učinio je u ponedjeljak intervencije UN-a temom svoga provokativnog uvodnog govora. To bi trebalo skrenuti pozornost na sve veći konsenzus da svijet ne može jednostavno promatrati masovne pokolje ako je moguća djelotvorna akcija za sprječavanje ili zaustavljanje budućih Kosova i Istočnih Timora. Problem koji je Annan skicirao jest da ovaj planet pršti od unutarnjih sukoba u kojima civili postaju žrtve vlastitih vlada, oružanih snaga ili gerilskih skupina. Iako intervencija vanjskih snaga ne može zaustaviti ubojstva u baš svakoj takvoj zemlji, u mnogim je slučajevima to moguće. Od neuspjeha svijeta da spriječi genocid u Ruandi 1994., sve je raširenije mišljenje da suverenitet ne bi smio dopustiti državi da okrutno postupa s vlastitim narodom, kad je moguća djelotvorna intervencija. Naši su se uvodnici dugo oprezno izražavali o uporabi američkih vojnika u inozemstvu, i to će činiti i ubuduće, posebno kad nema očitoga sigurnosnog interesa. No u današnjem svijetu, građanski rat i genocidni sukobi moglu biti jako destabilizirajući, i često je u američkom interesu da postane jedan sudionik među mnogima, u sklopu dobro osmišljenih UN-ovih mirovnih snaga, umjesto da se suočava sa stalnim pritiskom da vodi intervenciju ili da u nju uđe samostalno. Godine 1994., Sjedinjene Države blokirale su akciju u Ruandi. Danas obično Rusija ili Kina blokiraju. Obje su zemlje oprezne prema prihvaćanju intervencija bez poziva u unutarnjim sukobima, kako i same ne bi postale njihova meta zbog svojih djela u Čečeniji i Tibetu. Sjedinjene Države i Zapadna Europa ispravno su iskoristile NATO za intervenciju na Kosovu kad je postalo jasno da će Rusija ili Kina staviti veto na akciju UN-a. Annan je kritizirao bombardiranje NATO-a, ali je priznao da će takav regionalni pristup, u nedostatku svjetske vjerodostojnosti koju pruža akcija koju je prihvatio UN, neizbježno prevladavati tako dugo dok se Vijeće sigurnosti ne uspije ujediniti. On se suzdržao od preporuke o provedbi reforme prava veta u Vijeću ili reforme sastava Vijeća, koji još odražava ravnotežu svjetske moći nakon Drugoga svjetskog rata. Ta pitanja zaslužuju raspravu. Annan je pohvalio preventivne mjere usmjerene smanjenju potrebe za intervencijama. On je međunarodne sudove za Ruandu i bivšu Jugoslaviju spomenuo kao koristan korak u odvraćanju budućih ratnih zločina. Brojni su slučajevi u kojima je diplomacija postigla uspjeh, primjerice u sprječavanju rata između Irana i Afganistana prošle godine. Mirovne snage na granici između Makedonije i Kosova uspješno su sprječavale širenje kosovskih napetosti prije rata, a druge mirovne misije sprječavale su da stari sukobi eskaliraju u nove ratove. UN-ovo mirotvorstvo, međutim, sputano je propustom Washingtona da plati zaostale pristojbe UN-u. Prevenciji, nažalost, nedostaje žurnosti u privlačenju novčanih sredstava i pozornosti. Kad je 20. stoljeće počelo, civili su činili 15% ratnih žrtava. Danas taj broj iznosi 90%, uglavnom zato što većina današnjih ratova nisu međunarodni sukobi koje vojske vode na bojišnicama, nego unutarnji sukobi koji se vode na ulicama i u selima. To je otežalo intervenciju, dok pozivanje na suverenitet istiskuje ljudske obzire, i učinilo ju žurnijom. Najzad, svjetska savjest sustiže promjenjivu prirodu rata. Izazov za UN, kao što Annan ističe, jest pronaći način da poštuje ono što savjest zahtijeva", zaključuje uvodničar lista.