FR LIBERATION 13.9.TIMOR-UN-LIGA NARODA

FRANCUSKA LIBERATION 13. IX. 1999. Strašne usporedbe "Možemo li osjećati išta drugo do sažaljenje i bijes dok gledamo slike i slušamo priče o pokoljima u Istočnom Timoru? Moral, obveza upletanja, borba protiv barbarstva o kojima se nedavno govorilo na Kosovu, prepustili su mjesto geopolitičkim razmišljanjima obilježenim 'realpolitikom'. I 1994. u Ruandi, u času kada je počinjao genocid, UN je povukao svoje slabašne snage. Iako bi nekoliko tisuća plavih kaciga s jasnim mandatom spriječilo tragediju. Ravnodušnost velikih sila, nadasve SAD-a, zakočila je Vijeće sigurnosti kojemu je trebalo dva mjeseca za odgovor, prepustivši stotine tisuća Ruanđana strašnoj sudbini. Kasnije se čak doznalo da je UN nekoliko mjeseci prije znao za planirani pokolj! Zbrka se opetuje. Organiziravši referendum u Istočnom Timoru uz pristanak Indonezije, UN je ulio nadu i odvažnost stanovnicima te malene zemlje. Da bi ih odmah zatim prepustio njihovim krvnicima, jer Vijeće sigurnosti, opet nemoćno, povlači svoje izaslanstvo (UNAMET), iako bi bile potrebne međunarodne snage za posredovanje radi uspostave mira i provedbe rezultata referenduma. Također smo nedavno doznali da je UN 1. kolovoza bio obaviješten o indonezijskom planu za uspostavu strahovlade. Neobična i strašna usporedba... Razlog kojim se ta sramna ravnodušnost želi opravdati potrebom dobivanja dopuštenja iz Jakarte, nije jako uvjerljiv: UN je dao dopuštenje za rješavanje sukoba u Istočnom Timoru čije pripojenje nikada nije priznao. Kako, u takvim prilikama, Vijeće sigurnosti i glavni tajnik UN-a mogu opravdati svoju nesposobnost da utječu na Indoneziju kako ne bi kršila preuzete obveze? Istina je da UN više nije prilagođen uvjetima nakon hladnoga rata, pola stoljeća nakon svjetskog sukoba koji je utjecao na njegov ustroj. Nameće se potreba reforme te organizacije. Ne možemo se zadovoljiti fatalističkim stajalištem prema kojemu je zadaća toliko zamršena da o njoj ne treba ni razmišljati. Nakon tolikog ponižavanja, ismijavanja i proturječja između njegovih načela i postupaka, UN bi mogao završiti kao Liga naroda (Societe des Nations). (...) Kao i Ligu naroda, UN koči računica pojedinih država, a napose protivljenje zemalja poput SAD-a, Rusije i Kine koje raspolažu pravom veta na svako djelovanje koje ne bi išlo na ruku njihovim uskim državnim interesima. Liga naroda nije mogla osigurati poštivanje svojih odluka u slučaju Mandžurije (1931 - 1933.). Tijekom talijanske agresije na Etiopiju (država članica koja je imala pravo na odredbu o zajedničkoj sigurnosti), ona se 1935. ograničila na gospodarske sankcije... koje je ukinula nepunu godinu kasnije. Tako je zamisao o svjetskoj organizaciji za mir ozloglašena u času kada bi, pred sve većim brojem opasnosti, mogla pružiti dragocjenu političku i moralnu potporu demokracijama radi pokretanja javnosti i otklanjanja opasnosti od 'uspostave mira'. Sadašnje su prilike isto teške, ali imaju drugačija obilježja. No, nemojmo zaboraviti strašne posljedice neuspjeha Lige naroda. Kada se, nakon Bosne, Ruande i Kosova, UN ponaša kao što to čini u Istočnom Timoru, kada stalno potvrđuje činjenično stanje koje nameće sila što prezire zakon, sa strahom možemo očekivati da će se opetovati tragedija Lige naroda. Na veliku žalost za mir u svijetu", piše Paul Quiles, zastupnik u Narodnoj skupštini i predsjednik njezina povjerenstva za obranu.