YU 26.9. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA 26. IX. 1999. Tko je zaslužniji za odcjepljenje Hrvatske "Početak jeseni obilježen je u Hrvatskoj zahuktavanjem predizborne kampanje, kojoj je epilog - parlamentarni izbori - predviđen za drugu polovicu prosinca ove godine. Kojega datuma će se to točno dogoditi još nije poznato, pogotovo što je vrh Katoličke crkve upravo objavio da "Božić nije primjeren za političke izbore". Vladajući HDZ danas je objavio svoju glavnu izbornu parolu -'Svi su dobri, mi smo najbolji', što će joj ipak biti teško dokazati argumentima. Naime, većina ovdašnjih političkih predstavnika, a pogotovo javnosti, više se uopće ne libi od tvrdnja da su upravo pod vlašću HDZ-a Hrvatska i njezini građani doživjeli najveći pad u novijoj povijesti u mnogim oblicima ljudskoga života i rada. Sve manje je onih koji se plaše javno istaknuti kako je 'ranije bilo bolje', na šta privrženici sadašnje vlasti nemaju konkretniji protuargument osim optužbe takvih za 'jugonostalgičarstvo', što je ovdje i dalje prilično opasna i neugodna etiketa..." DANAS 25./26. IX. 1999. Žarko Korać, predsjednik Socijaldemokratske unije - intervju "(...) Kod nas je riječ o odgovornosti velikoga broja ljudi, zapravo intelektualne elite zemlje, pa i velikoga dijela naroda. Čini mi se da je, nažalost, većina potpuno nekritički prihvatila po karakteru šovinistički, a po sadržaju destruktivan politički program, koji je u sebi nosio klicu mogućega zločina, i to s golemim entuzijazmom i energijom. (...) Navest ću primjer Vojislava Šešelja koji je u jednoj tv emisiji govorio da Hrvate treba klati zahrđalim žlicama, i to zato da, ako slučajno prežive klanje, umru od trovanja. Ostavljam po strani kako se ovako nešto može nazvati šalom, ali, kad govorimo o odgovornosti, ljudi zaboravljaju da je to rečeno na TV Politika, da taj voditelj i dalje ima jednu veoma gledanu emisiju na TV Pink i da se on slatko smijao Šešeljevoj 'šali' i da se publika prisutna u studiju također smijala. Nijedan čovjek nije ustao i rekao: to što govorite je svinjarija, nitko nije napustio studio, a da ne spominjem voditelja koji je morao prekinuti emisiju. Dakle, to je ta skrivena odgovornost. Vojislav Šešelj je ideolog mržnje i nasilja, ali što je s ostalima koji su smijehom popratili ovu izjavu. To je najbolja ilustracija potpore ostvarivanju programa. Ljudi su se pravili da ne znaju što se događa, a znali su. Spašavali su svoju djecu, prijatelje, rodbinu da ne idu u taj rat, a nisu se mnogo brinuli za rezultate rata i posljedice koje su, ipak, morale biti uočljive. Konačno, mi smo proslavljali oslobađanje Vukovara, a da skoro nitko nije postavio pitanje šta je s građanima toga grada, je li taj grad ikada bio u Srbiji. Odgovornost je dakle veoma široka. Znam da to u ovom trenutku nije popularna tema, ali uz odgovornost režima, ona se mora otvoriti, jer to je, uz ostavku Slobodana Miloševića, zalog da Srbija postane demokratska. Ne možemo prekriti velom zaborava ono što se događalo jer ćemo doći u opasnost da se to ponovi. Ne smijemo dopustiti da ubojice šetaju među nama, ali ja i moja stranka nikad ne govorimo o osveti nego o pravdi. (...) Na oporbenim mitinzima zbrka u kojoj se ljudi nalaze izbija iz samih govornika. Slušatelji, kao i govornici, katkad nisu načisto zbog čega optužuju Miloševića, zbog toga što je počeo ili što je izgubio rat. To su dvije logički isključive stvari. Normalno je da je izgubio kad je započeo ratove koji su se morali izgubiti i ne može Milošević biti optuživan za obje stvari istovremeno. (...) Oporba sigurno nije bila uspješna, a u njezinu obranu se može reći da je protiv sebe imala jak režim i populistički pokret. Njezina osnovna mana je to što nije konzistentno zastupala alternativni program nego se njemu prilagođavala, ali sama je bila zadojena duhom nacionalizma. Međutim, realnost je ono što imamo i ti ljudi će morati izvesti promjene. Oporba je dio našega ukupnog ambijenta i nisu realna očekivanja da su to neki mnogo bolji i drugačiji ljudi. Ali ne bih želio da sve izgleda crno. U proteklim godinama bilo je pojedinaca i manjih stranaka koje su ipak govorile ono što je trebalo reći. Bilo je i uspješnijih građanskih prosvjeda, jedan broj listova i intelektualaca je pružio svoj otpor. Nisam sklon nihilizmu da ništa baš u Srbiji ne valja..."