YU-srpski tisak YU 23.9. SRPSKI TISAK SRBIJAVEČERNJE NOVOSTI 23. IX. 1999.Tragovi zločina"(...)Agim Ceku, kao operativni časnik Zbornoga područja u Gospiću, 'službovao' je kao zamjenik generala Mirka Norca, osobno je tvorac
bestijalnoga pogroma Srba u Medačkom džepu gdje su ustaše na najstrašniji način umorile a zatim zapalile oko 80 srpskih civila u tri sela zajedno s njihovom imovinom i dobrima. (...)Sve vrijeme zločinačke karijere u Lici radio je kao operativac kod Norca budući da ovaj predratni besposličar nije imao nikakvo vojničko obrazovanje. Gotovo sve pogrome u Lici nad Srbima, uključujući 'Oluju', planirao je Ceku, a potpisivao Norc. (...)Zločinac iz Like postao je zapovjednikom 'Civilnoga korpusa Kosova' koji prijeti da ponovno potpali fitilj na bačvi Balkana."DANAS 23. IX. 1999.Obnova prosvjeda"Slobodan Milošević nije prekjučer, na Malu Gospojinu, kako se to prema nekim najavama iz oporbe moglo očekivati, predao vlast mandatarima prijelazne vlade Mlađanu Dinkući i Dragoslavu
SRBIJA
VEČERNJE NOVOSTI
23. IX. 1999.
Tragovi zločina
"(...)Agim Ceku, kao operativni časnik Zbornoga područja u
Gospiću, 'službovao' je kao zamjenik generala Mirka Norca, osobno
je tvorac bestijalnoga pogroma Srba u Medačkom džepu gdje su ustaše
na najstrašniji način umorile a zatim zapalile oko 80 srpskih
civila u tri sela zajedno s njihovom imovinom i dobrima. (...)
Sve vrijeme zločinačke karijere u Lici radio je kao operativac kod
Norca budući da ovaj predratni besposličar nije imao nikakvo
vojničko obrazovanje. Gotovo sve pogrome u Lici nad Srbima,
uključujući 'Oluju', planirao je Ceku, a potpisivao Norc. (...)
Zločinac iz Like postao je zapovjednikom 'Civilnoga korpusa
Kosova' koji prijeti da ponovno potpali fitilj na bačvi Balkana."
DANAS
23. IX. 1999.
Obnova prosvjeda
"Slobodan Milošević nije prekjučer, na Malu Gospojinu, kako se to
prema nekim najavama iz oporbe moglo očekivati, predao vlast
mandatarima prijelazne vlade Mlađanu Dinkući i Dragoslavu
Avramoviću i povukao se u neki manastir, prethodno potpisavši da
neće pokušavati postati iguman. Svi oni koji su se prvoga dana
svakodnevnih prosvjeda u dvadesetak gradova Srbije nadali 'jakoj
akciji' svakako su razočarani mlakim početkom. Organizatori
prosvjeda - Savez za promjene i Savez demokratskih partija nemaju
vatrene poklonike svojih vođa kakve ima Vuk Drašković, koji pod
šajkačama i šubarama, vitlajući sabljama iz doba Karađorđa,
zaneseni skandiraju bez prestanka i podižu tenziju u masi. Članovi
i simpatizeri SZP i SDP prema njima djeluju kao oličenje građanske
tolerancije i gandijevskih metoda nenasilnoga otpora. Iskustvo,
međutim, uči da veliki događaji ne moraju početi burno. Svi koji su
pratili građanski prosvjed 1996./97. dobro pamte da su prvih pet-
šest dana okupljanja bila skroz jadna i da nisu obećavala nikakav
uspjeh. A onda je, recimo, sedmoga dana, narod došao po najvećoj
kiši i točno osam minuta stalno zviždao na spomen Miloševićeva
imena. Tek tada su organizatori, i režim, i strani promatrači
shvatili da je stvar ozbiljna.(...)
Ostaje još da se idućih dana pokaže je li osim forme oživljen i duh
prosvjeda. I, naravno, da se vidi kako će reagirati režim, odnosno
policija i, što nije nebitno, svijet kome se toliko želimo
vratiti."