YU 22.9. SRPSKI TISAK

SRBIJA DANAS 22. IX. 1999. Proradili su ratni kuloari "(...)Dogodit će se da će Crna Gora otići, baš kao što su svi ostali otišli. Mora i ona otići jer se ništa nije promijenilo. Opet se priprema puč u obliku građanskoga rata, već poznata strategija koju je Milošević s vrhovima vojske i policije odavna iskušao", piše Vesna Pešić. Iako se zna da je sve dosadašnje 'građanske ratove' pripremao osobno Milošević, u poslednje vrijeme pravi se zmešateljstvo, pa se na sav glas galami kako 'građanski rat' priprema oporba. Dosad su to bili Hrvati, Muslimani, Albanci i drugi narodi i narodnosti. (...) Kad se i VJ razgalamila da nitko neće dopustiti 'građanski rat', sumnje više nije bilo da su proradili ratni kuloari. Služi li tim kuloarima i ova fantomska Jugoslavija? (...) Tvrdim da Milošević neće otići s vlasti dok se pitanje našega državnog identiteta ne raščisti. Vrijeme je da se kaže da je ovaj mrtvački identitet prava katastrofa za Srbe. Jer, samo je u jugo-lešu moguće da savezno rukovodstvo sprema vojni puč protiv druge republike i u njoj planira građanski rat. Ima jedan dobar izlaz da se izvučemo. Nema potrebe da Crna Gora oslobađa Srbiju od jugo-leša i njegovih organa. Ona treba sama to učiniti tako što će se odcijepiti od Miloševića i proglasiti se samostalnom državom. Tako ukida Jugoslaviju kao opsesiju i kao smrtonosnu ideju širenja. A to znači da se srpski narod konačno teritorijalno odredi. Dosta je tumarao Balkanom. Kada se taj svečani čin obavi i na svijet opet dođe Srbija, Crnogorcima se može poslati ljubazno pitanje žele li kakvu zajednicu sa Srbijom. Ljubazno zato što Crnu Goru ne tretira kao 'svoj izlaz na more'. Od tog momenta, povlačenjem i poslednje ratne kote, Srbi bi se u život povratili i u budućnost krenuli. S jasnim identitetom u kome ima mjesta za demokraciju i rješavanje svih dvojba, uključujući i onu popularnu - republika ili monarhija." NEDELJNI TELEGRAF 22. IX. 1999. "Tijesno mi ga skroji" "Imamo predsjednika Jugoslavije koga službena Crna Gora ne priznaje, na Kosovu ni na jednom zidu ustanova nema njegove slike. Ne može otići ni u Crnu Goru niti na Kosovo. Njegova funkcija je okrnjena i on kao da se nalazi u republičkom pritvoru. S druge strane, Srbija kao da nema predsjednika, budući da joj se u teškim vremenima niti obraća, niti pokušava da razbije unutarnju i vanjsku blokadu. Umjesto njega o ozbiljnim državnim i društvenim problemima govore portparoli stranaka na vlasti. (...) Srbijom izvan Kosova i Metohije vlada isključivo predsjednik Jugoslavije, što bi značilo da je ona savezna država, jedinstvena u svijetu, sastavljena od samo jedne republike. Predsjedniku Srbije je ostalo na volju jedino da se češlja već prema raspoloženju, mijenja šokantne košulje, ali ne može birati tko će ga odvesti do zgrade Predsjedništva u kojoj uzalud čeka da ga pozove ili posjeti netko važan. Gradonačelnik Leskovca ima više ovlasti od predsjednika Srbije.(...) Milutinović bi morao, ako ima iole osobnoga dostojanstva, ili preuzeti sve ono što mu Ustav dopušta i nalaže da čini kada je zemlja u ovako teškoj situaciji, ili podnijeti ostavku. Ne može Srbiju netko nositi tek kao jednu od svojih košulja. Uostalom, Srbija je za njega prevelika, XXXL, i ne vrijedi njegovo ispričavanje da iz nje ne može izići zato što su mu je tijesno skrojili..."