YU 19.9. SRPSKI TISAK

SRBIJA GLAS JAVNOSTI 19. IX. 1999. Akademik Predrag Palavestra - intervju "(...)- U javnosti se ne zna dovoljno što se zapravo događa iza zatvorenih vrata u visokom nacionalnim ustanovama, kao što su Sveučilište, Crkva ili Akademija. U tim institucijama postoje jake jezgre kritičke energije kojima se ne može manipulirati sa strane. Zato ni vladajućem režimu, kao ni raznim drugim političkim špekulantima, ne odgovara da se ta kritička energija zgusne i uobliči.(...) - Među akademicima ima i onih koji tvrde da smo mi pobijedili u minulom ratu s NATO-savezom. - Priče o pobjedi su politička varka, promidžbeni trik i još jedan oblik obmane i podcjenjivanja vlastitoga naroda. Kada to govore oni koji su doveli do poraza, to se još i može razumjeti, ali kad o tome počnu govoriti pametni ljudi, onda je to gruba bezočnost, moralni cinizam ili političko sljepilo." POLITIKA 19. IX. 1999. Uznemirli se akteri zločina u Pakračkoj poljani "(...) Što je toliko uznemirilo ove aktere mračnih zbivanja iz početaka hrvatske secesionističke borbe, nije teško pogoditi. Iako je hrvatsko pravosuđe o zločinima pripadnika Merčepove jedinice uglavnom reklo svoje i oslobađajući ih doseglo svoj najveći moralni i profesionalni pad, to se izgleda pokazalo nedovoljno, jer Vlada RH tu dokumentaciju mora predati međunarodnom sudu u Haagu. Drugim riječima, po svemu sudeći, predstoji obnavljanje cijele te za aktualnu vlast vrlo neugodne priče, i to pred sucima koji ne pate od lokalne procjene 'viših interesa'. (...) Spomenuti međunarodni sud već odavno ima dovoljno spoznaja i argumentaciju za procesuiranje zločinaca iz Merčepove jedinice, ali je to iz nekih svojih razloga ostavljao za 'pogodniji trenutak', koji, čini se, upravo nastupa..." DANAS 18./19. IX. 1999. Marko Orlandić, bivši crnogorski i jugo-političar - intervju "(...)Gospodin Đukanović treba se i mora promatrati u jednoj vrsti osobne tranzicije. Đukanović poslije predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, nije onaj iz prethodnoga razdoblja. Nosi izravne zasluge za procese otvaranja Crne Gore prema svijetu i za to što je bila, osim manjih izuzetaka za koje on nije kriv, pošteđena ubilačko-rušilačkih napada NATO-saveza. Valjda je to prvi put u njezinoj povijesti da Crna Gora, makar formalno, nije bila upletena u jedan sukob (kosovski) za račun jedne potpuno promašene i iracionalne politike. Gospodin Đukanović je, svakako, za sve to daleko najzaslužniji. Na žalost, to je i krajnji domet kojemu je čini se težio i teži. Iz meni nerazumljivih razloga njegova preokupacija nije suverena međunarodno priznana Crna Gora. Kada bi bilo tako, to bi se i te kako osjetilo u cjelokupnom programu njegove posebno međunarodne aktivnosti. Šta ga od toga odvraća, to on najbolje zna. U jedno sam sasvim siguran - odsutnost te orijentacije kod njega nije podudarna s izvornim i trajnim interesom Crne Gore i njezinih građana. (...) (...)Tri mjeseca su prošla od kako su se vojska, policija i razne paravojne formacije junački povukle s Kosova, što je označilo i njegov, i formalni i trajan, gubitak. Nasuprot tome, u Srbiji se još ne vidi spremnost da se iz svega toga izvuku primjerene pouke. Ima se dojam da glavnim akterima jedne uistinu srpske tragedije, a to su režim u Beogradu i ljudi koji ga personificiraju, pozicije još nisu bitnije ugrožene..."