YU 13.9. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA-EKSPRES 13. IX. 1999. Hrvatska diskriminira i zastrašuje Srbe "Pogoršanje položaja Srba u Hrvatskoj nije prošlo nezapaženo, čak ni u State Departementu, za koji se baš ne bi moglo reći da je naročito zabrinut za sudbinu Srba. U godišnjem izvješću o stanju u Hrvatskoj, čije dijelove prenosi hrvatski tisak, State Departement ocjenjuje da Srbi trpe otvorenu diskriminaciju..." GLAS JAVNOSTI 13. IX. 1999. Reprezentativac plavih Vladimir Jugović: Sve na svijetu za Zagreb "(...)- Svi mi živimo za zagrebački dvoboj i ja se iskreno nadam da ću biti na raspolaganju Vujadinu Boškovu, pa makar mu pravio društvo na klupi.(...) U svakom slučaju, ako se od mene očekuje neka poruka navijačima i suigračima, nastavit ću žestoko, pa uz malo sreće i dobru medicinsku njegu koju imam možda budem u prvi jurišnim redovima..." DANAS 13. IX. 1999. Milošević nije trula kruška "(...) U Srbiji je ovih dana puno asocijacija na 'trule kruške' u Bukureštu 1989., koje samo što nisu pale. Novine su prepune tekstova o modalitetima odlaska Miloševića. Na jednom kraju palete ponuđenih odgovora su oni koji su mu već, tko zna koji put, napisali politički nekrolog. Za njih Milošević je već otišao. On je bivši vožd i bivši predsjednik, kako za međunarodnu zajednicu, tako i za one koji su ga svojedobno uzdizali u političku orbitu sloganom 'Slobo - slobodo', a sad ga pokapaju sloganom 'Slobodan ili sloboda'.(...) Na drugom kraju palete odgovora su oni koji podsjećaju da je Milošević 'veliki igrač na malom prostoru', da ima sposobnost lisice koja, kad se nađe u stupici, odgrize sebi šapu i ponovno krene u lov. On će i ovoga puta pokušati gurnuti Srbiju u novu tragediju i na taj će način preživjeti i sačuvati svoju vlast. Stoga oni rezignirano zaključuju da je Slobodan Milošević zla kob srpskoga naroda te da njegova odlaska nema bez 'čovjeka oštra oka i precizne ruke'. Između vođe dviju krajnosti, kabinetski savjetnici i dokoni politički kibiceri po srpskim kafanama i novinama raspredaju modalitete odlaska Miloševića: a) ostavka, b) smjena u saveznom parlamentu, c) peticija građana za smjenu, d) Miloševićev 'model' mitinga i događanja naroda, e) ostrakizam - progonstvo iz zemlje, f)'bukureštanski model' i sl. Nasuprot tim stajalištima, moj odgovor na pitanje o odlasku Miloševića glasi: veoma teško, gotovo nemoguće. Ako se pod Miloševićem podrazumijeva politički režim u Srbiji čiji je on samo personalni izraz i simbol. Jer, Slobodan Milošević je tek vrh ledene sante koji kao kamen oko vrata vuče Srbiju u propast. Devet desetina te ledene sante većina ljudi, istraživača i znanstvenika ne vidi, te zato od 1991. olako izriču sud o konačnom odlasku Miloševića i pišu mu političke nekrologe. Međutim, nakon tih kriza politički režim u Srbiji je postajao čvršći, oporba nemoćnija a Slobodan Milošević se uzdizao kao Feniks i uzlijetao sve više. (...) Za razumijevanje prirode i karaktera toga političkog režima, nužno je ispitati četiri statička stupa na kojima on počiva. Ti stupovi su: nacional-populizam, partijsko-državni i ideološki aparat, vojno-policijski kompleks i politički vođa.(...) Tu formulu nije izmislio i primijenio samo Milošević. Ona je uvijek bila i danas je na djelu u društvima u kojima je dugotrajna kriza dovela do stanja katastrofalnog balansa političkih sila i rastakanja 'civilne teologije'..."- piše prof. Jovica Trkulja. VREME 11. IX. 1999. "Sveti Savo, pomagaj" "(...) U epizodi s Miloševićem dogodilo se to da su Srbi jako precijenili svoje snage i dopustili da ih on uvjeri kako mogu dobiti, ili još bolje, oteti, više nego što bi im pripalo. To je od početka bila politika sile i nasilja, što srpskoj povijesti i tradiciji nije nimalo strano, ali mislim da je ovoga puta ta lekcija dobro naučena, premda najviše na račun Srba iz Hrvatske, Bosne i Kosova. Međutim, osim pretjeranog samopouzdanja, ta politika oslanjala se i na strah. Srbima je objašnjavano da je u ovom slučaju sila čisto obrambena i preventivna, budući da se svi drugi, što znači bivši jugoslovenski narodi, kao i veći dio svijeta, spremaju da napadnu na njih. Pa, na kraju je tako i ispalo, ali treba biti lud pa misliti da taj ishod nema baš nikakve veze s Miloševićem..."