ŠV 23. IX. WEW: POLITIKA-PRIVREDA

stranke ŠVICARSKA DIE WELTWOCHE 23. IX. 1999. Hoćemo više politike "Zašto nam se čini da su Lionel Schroeder, Tony Jospin i Gerhard Blair tako slični jedan drugom da ih je lako zamijeniti? Gotovo ih nije moguće razlikovati od Jacquesa Schaeublea i Wolfganga Chiraca. Vjerojatno je razlog gužva na Novom centru. Politički centar silno sve privlači - posebno socijaldemokrate Schroedera, Blaira, Jospina. Ponestaje mjesta, a i zraka. Proces švicarizacije Europe sve više napreduje. Ljudi koje su građani izabrali kako bi ublažili teškoće globaliziranog kapitalizma klanjaju se gospodarsko-liberalnom idolu. Takvo ponašanje nazivaju modernim, pragmatično mu dodjeljujući naziv Trećega puta. Stvari ne bi bile tako strašne kada bi posrijedi bila tek predizborna taktika ('Izbori se dobivaju na centru', kazao je Francois Mitterrand). No, tko promatra kako socijaldemokrati barataju paketima štednje i poreznim reformama, lako će uočiti sljedeće: usprkos svim nijansama, njihova se politika okreće oko pitanja koliko politika škodi privredi i kakvim bi uslugama država mogla priskočiti u pomoć poduzetnicima. 'Drugačija politika ne postoji', izjavljuje neumorno njemački kancelar Schroeder. Tako se dugotrajno razdoblje, snažno obilježeno socijaldemokratskim idejama, tiho i gotovo neprimjetno bliži svome kraju. Ono je predstavljalo pokušaj uklanjanja siromaštva i socijalnih napetosti u Europi posredstvom uspostave socijalne ravnoteže i blage preraspodjele sredstava. Taj je pokus poprilično uspio - sve dok poduzetnici nisu napustili aranžman, a političari ih u tome nisu ni pokušali spriječiti. Time je počelo razvlašćenje politike. Neoliberalni vizionari osporavaju danas državi - dakle, u krajnjoj instanciji i demokraciji - čak i pravo na reguliranje interesnih sukoba u društvu. Čudno kako je brzo demontaža ušla u glave građana. Očito su političari bez prigovora kapitulirali pred 'gospodarskim nužnostima'. Predsjednik Bill Clinton veselo je izrekao nekrolog: 'Velika politika više ne može ništa postići'. Otad politika, u skladu s tom objavom, prestaje obavljati svoju najvažniju zadaću: proizvodnju planova. Zamro je suptilan ali elementarni proces: civilizirano društvo, koje teži pravdi, mora se neprekidno usuglašavati oko svoje temeljne kolektivne težnje. Bude li se samo pokoravalo nužnostima, građani će izgubiti sposobnost oblikovanja vlastite budućnosti. (...) Velika koalicija nemoći šteti i konzervativnim projektima poput onoga vezanog za stanjenu ali djelotvornu državnu upravu. Europski konzervativci vesele se regionalnim izbornim pobjedama u Njemačkoj, Italiji, Austriji i Velikoj Britaniji, ali gotovo i ne kriju nedostatak vlastitih koncepata. Veću težinu ima okolnost da socijaldemokracija nema koncept kojim bi se suprotstavila nekontroliranom razvoju kapitalizma. Ljevica je svojim borbama neprekidno iznuđivala veći stupanj demokracije i pravde. Sada su njezine stranke spale na razinu izbornih udruženja. Pritom valja napomenuti da su motivi za oštru kritiku aktualniji nego ikad dosad. Socijalne razlike, nejednake šanse i oskudica rastu, a zajedno s njima i napetosti. Ne treba prizivati opasnost građanskoga rata: odustane li socijaldemokracija, koja je posvuda u Europi na vlasti ili bar u njoj sudjeluje - odnosno, odustane li politika od pokušaja borbe protiv sve veće neravnoteže čak i kod nas, žrtvovat će samu bit čovjeka. Ako se kreativna volja ne suprotstavi ogrubljavanju i ekonomizaciji ljudskih odnosa, čovjek će propasti i pretvorit će se iz subjekta u objekt. Nakon bučne propasti komunističke utopije i zbog globalizacije, ponovno stjecanje sposobnosti za zamišljanje i oblikovanje boljega društva zasigurno nije lak pothvat. Kroćenje privrede više gotovo i nije moguće u okviru nacionalnih država. Nova politika mora krenuti odozdo i istodobno pribaviti sredstva za djelovanje na međunarodnoj razini. Građani će se morati snažnije organizirati u vlastitoj odgovornosti i neće moći izbjeći brzo vraćanje velikog dijela vlasti koje su prenijeli za političare. Svakog tjedna na ovom mjestu tvrdimo da svijet može biti poboljšan. Trebaju nam jasni politički planovi. To nije problem morala već - u istinskom smislu te riječi - poštenja", zaključuje Oliver Fahrni.