US NEWD 9. IX.RUSIJA-NIJE AM. KRIVNJA

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 9. IX. 1999. Nemojmo se osjećati krivima u vezi s Rusijom "Riječ je o intrigirajućem pitanju koje ćemo sljedećih mjeseci slušati sve češće: tko je izgubio Rusiju? U posljednjih nekoliko tjedana, bila je to tema naslovnice New York Times Magazinea, a već se pojavljuje i kao presudno vanjskopolitičko pitanje u predsjedničkoj kampanji sljedeće godine", piše James M. Klurfeld. "To je također pogrješno pitanje. Kao prvo, trebalo bi biti očito da se samo Rusiju, koja pokušava prijeći iz najpotpunijega dirigiranoga gospodarstva u svjetskoj povijesti u neku vrst tržišnoga gospodarstva, može kriviti završi li čitava stvar kao neuspjeh. Ima nešto uznemirujuće etnocentrično u zamisli da su Sjedinjene Države tako moćne i svemoguće da na njima leži odgovornost određivanja može li druga zemlja promijeniti čitav svoj gospodarski sustav. U najboljem slučaju, Washington i njezine zapadne partnerice mogu donekle utjecati na ono što se događa u Moskvi. (...) Glavne odluke donose se u Rusiji - i samo ih Rusija može donijeti. To je pitanje pogrješno i zbog toga što Rusija još nije izgubljena. Nema sumnje, stvari stoje veoma loše. Da primijenimo Reaganov test - je li vam danas bolje nego što vam je bilo prije četiri (ili osam ili deset) godina - od mnogih bi ruskih stanovnika, ako ne većine, dobili negativan odgovor. No proglasiti neuspjehom ovu povijesnu promjenu, ako ništa drugo onda najvažniji međunarodni događaj u posljednjem desetljeću, opasno je pesimistično. Tijelo još diše, iako s teškoćama. Otići i dopustiti da umre kad bi se još moglo oporaviti, bilo bi veoma neodgovorno. Veliki autoritet o pitanju Rusije, George Kennan, danas 95 godina star, bivši veleposlanik i otac politike obuzdavanja, nedavno je izjavio da je nakon 70 godina komunizma nerealno očekivati da se Rusija promijeni u jednom desetljeću. Bit će potrebni naraštaj ili dva, rekao je Kennan, navješćujući biblijske dimenzije te zadaće. Čitavo pitanje sasvim sigurno treba staviti u tu perspektivu. Pravo je pitanje koje treba postaviti u predstojećoj kampanji, stoga, što možemo učiniti da bi Rusiji pomogli u ovom teškom pokušaju da promijeni ne samo gospodarstvo nego čitav politički i društveni poredak. Neke zamjerke načinu na koji su Sjedinjene Države pokušale pomoći Rusiji također nisu osnovane. Prva je da su američki ekonomisti Rusiju pokušavali prebrzo prebaciti na tržišno gospodarstvo. Rezultat su bili kaos i korupcija. Rusija je trebala ići sporije, prvo izgraditi institucijske temelje nužne da bi tržišno gospodarstvo djelovalo: primjerice, sudski i bankovni sustav. S akademskoga gledišta, neka od tih gledišta ispravna su, posebno o teškoći izgradnje kapitalističkog gospodarstva bez skupa pravila koja vode transakcije na slobodnom tržištu. No kritike pretpostavljaju da postoji neka točka na pola puta između komandnog gospodarstva i tržišnog gospodarstva, u kojoj tržišno gospodarstvo može djelovati, i da bi prijelaz mogao biti postupan. Iskustvo ne govori da je to tako. Prema ekonomistima koji su radili u Rusiji, poput Andersa Aslunda iz zaklade za međunarodni mir Carnegie, problem nije u tom da je Rusija išla prebrzo, već presporo, malo po malo. Te zamjerke zvuče istinito. Druge zamjerke za koje mislim da su bezumne jesu da je Washington bio preblizak s ruskim predsjednikom Jeljcinom. Jeljcin svakako ima mnogo mana. No on je prvi izabrani vođa zemlje u 500 godina ruske povijesti. Kako bi Sjedinjene Države mogle surađivati s nekim drugim? Kako da Washington - bilo Clintonova ili Bushova vlada prije njegove - uskrati punu potporu prvom izabranom (i reizabranom) predsjedniku Rusije? Sve manje od pune potpore otvorilo bi Sjedinjene Države zamjerkama da potkopava prvu demokratsku vladu u ruskoj povijesti. Jesu li se činile pogrješke? Naravno. Odluka da se NATO proširi na istočnu Europu ozbiljno je potkopala ugled prozapadnih snaga u Rusiji. No sad je važno pitanje što Zapad može i treba učiniti da bi pomogao, s obzirom na ruske nevolje i raširenu korupciju. Propadne li na koncu demokracija u Rusiji, bit će mnogo vremena da se procijeni tko je kriv."