US 12. VIII. IHT EU INTEGRACIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 12. VIII. 1999 Europska unija treba promijeniti način razmišljanja "Planovi Europske unije o uvođenju mira i prosperiteta na Balkan putem Sporazuma o stabilnosti za jugoistočnu Europu propast će ne promijene li vlade Europske unije svoje stajalište o proširenju Europske unije", piše Milada Anna Vachudova, suradnica Centra za europske studije harvardskog sveučilišta i autorica knjige koja uskoro izlazi pod naslovom 'Revolucija, demokracija i integracija'. "Tijekom ovoga desetljeća vlade zapadnih zemalja povezivanje s Europskom unijom i priključenje tom savezu nisu smatrale moćnim sredstvom za promicanje demokracije i gospodarskih promjena u europskim državama koje su izišle iz komunizma. Umjesto toga, razmišljale su o domaćoj oporbi proširenju i troškovima prihvaćanja novih članica. No, izgledi za priključenje Europskoj uniji već promiču reformu u istočnoj i srednjoj Europi, a njihove vlade rade na ispunjavanju uvjeta za ulazak. Cilj članstva u Uniji potaknuo je Mađarsku i Slovačku, primjerice, da krenu putem liberalne demokracije i većeg prosperiteta, pomogavši reformistima da dobiju izbore i ohrabrivši izabrane vlade da slijede reforme. To može donijeti rezultate i na Balkanu, ali samo ako vođe i građani počnu vjerovati da njihove države imaju stvarne izglede da na posljetku uđu u Europsku uniju. Da bi u jugoistočnim europskim državama zavladala stabilnost, prvo trebaju doći na vlast umjereni političari. Zapadne mrkve i batine ne mogu ekstremiste natjerati da se ponašaju poput umjerenih demokrata. Slobodan Milošević u Srbiji, Franjo Tuđman u Hrvatskoj i Vladimir Mečijar u Slovačkoj odveli su svoje zemlje u siromaštvo i izolaciju, okrenuvši leđa prednostima igranja po zapadnim pravilima. Kad na vlast dođu umjereni političari koji provode reforme, potrebno ih je za njihove napore nagraditi, čak i kad su njihove zemlje još daleko od članstva u Uniji. Ne dobiju li umjereni političari neku vrstu nagrade, izgubit će potporu svojih glasača. Tako su bugarski demokratski reformisti u iskušenju da napuste tešku gospodarsku reformu, a u Rumunjskoj su nacionalisti spremni opet doći na vlast. Europska bi unija trebala osigurati da Bugarska i Rumunjska, koje su među najstabilnijim zemljama u regiji, takve i ostanu. S tim ciljem, ona bi ih ove jeseni trebala pozvati da započnu pregovore o članstvu na Helsinškom summitu, zajedno s bolje pripremljenim kandidatima, poput Slovačke. Otvaranje pregovora dat će demokratskim reformistima nešto što mogu pokazati glasačima. No, najveća nagrada, osim članstva, koju Europska unija može ponuditi balkanskim demokracijama, jest putovanje bez viza za građane i neograničeni pristup roba tržištima. Čini se da europske vođe ne mare za štetu koje zahtjevi za vizu nanose demokraciji na Balkanu. Poslovne ljude, građanske i političke vođe od kojih očekujemo da europeiziraju svoje zemlje, obeshrabruju od putovanja na stručne sastanke u zapadnoj Europi. Postupak dobivanja vize dugačak je i ponižavajući, a zbog njega se vođe, jednako kao i obični građani, osjećaju poput Europljana trećeg reda. Zahtjevi za vizu proizlaze iz straha i stvarnosti nezakonitog doseljavanja s Balkana. Ipak, treba razmisliti o ubrzanom postupku dobivanja vize za prisustvovanje stručnim kongresima i za obiteljske posjete. Ublažavanje uvjeta za vizu trebalo bi biti dio dugoročne strategije jačanja utjecaja prozapadnih elita na Balkanu. Drugo važno pitanje je pristup tržištu. Oživljavanje gospodarstva jugoistočne Europe ovisit će o sposobnosti izvoza u Europsku uniju, čak više nego o financijskoj pomoći. Zemlje Europske unije najviše su željele zaštititi upravo one sektore koji su u istočnoj i srednjoj Europi najkonkurentniji - to su tekstil, čelik i poljoprivreda. Odredbe za suzbijanje prodaje robe na inozemnom tržištu uz niske cijene (radi osvajanja tržišta) i dugo prijelazno razdoblje (sad završeno za tekstil i čelik) dobar su dio devedesetih gušili izvoz u tim sektorima, ostavljajući Europskoj uniji veliki trgovinski višak u odnosu na njezine osiromašene istočne susjede. Ovoga puta, nakon rata koji je razorno djelovao na gospodarstvo, vlade Europske unije trebale bi se oduprijeti svojim protekcionističkim porivima. Novi dogovori o stabilizaciji i povezivanju trebali bi proizvođačima iz pozvanih balkanskih država ponuditi pristup tržištima Europske unije, ograničen samo primjerenim zdravstvenim i sigurnosnim standardima i mjesnim pravilima. To ne bi smjela biti velika žrtva. Zapadnoeuropske bi proizvođače otvaranje tržišta Europske unije robama istočne i srednje Europe prije 10 godina stajalo veoma malo. Iako neke balkanske zemlje sada možda nemaju mnogo robe za izvoz, izgledi za slobodan izvoz na tržišta Europske unije najdjelotvorniji su način privlačenja toliko važnih inozemnih ulaganja u to područje. Političari zapadne Europe strahuju da neće biti ponovno izabrani budu li njihove zemlje preplavljene jeftinom radnom snagom i robom s Balkana. No, slobodan pristup balkanskih Europljana zapadnoj Europi i njezinim tržištima ključ je izgradnje demokracije i prosperiteta u cijeloj Europi."