ŠV 4. IX. NZZ: NOVE DEMOKRACIJE

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 4. IX. 1999. 1989. - u ime slobode "Što danas znače snage s imenima slobode i samoodređenja, demokracije i pravne države, koje su prije deset godina izazvale pad komunizma u istočnoj Europi? U to su vrijeme progonjeni borci za građanska prava i disidenti prouzrokovali nenasilan slom komunizma, koji je svojom naglošću iznenadio i njih same. Događaji koji su se u razdoblju od nekoliko godina nizali bjesomučnom brzinom poput ubrzanih filmskih slika rezultirali su 1991. i padom sovjetskoga diva. Savez sovjetskih republika pometen je kao i prethodno satelitski komunistički režimi u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoslovačkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i na Baltiku. Posrijedi nisu bili veliki spektakli već koncert zbivanja u kojem se postupno iskristalizirao leitmotiv nenasilnog ustanka u srednjem dijelu istočne Europe. U lipnju 1989. Poljska je na poluslobodnim izborima uključila u vladu oporbeni pokret Solidarnost. Potom su mađarski i austrijski ministar vanjskih poslova pred uključenim kamerama razgrnuli velikim kliještima Željezni zastor. Potonja 'revolucija nogu' - tada često nazivana 'izbjegličkim problemom' - doživjela je svoj vrhunac u rujnu masovnim bijegom građana DDR-a iz Mađarske, koji je Budimpešta brižno koordinirala s Moskvom i Bonnom. Fanfara koja je cijelom svijetu objavila razmjere burnih zbivanja doprla je s druge strane tada još postojećega Berlinskog zida. Istočni je Berlin tjednima reagirao mrzovoljom, samoživom šutnjom, istodobno ne poduzimajući ništa kako bi spriječio nabujale prosvjede u Leipzigu. Tada još sovjetsko-komunistički šef Kremlja Gorbačov uputio je početkom listopada tijekom posjeta okoštalom režimu DDR-a sljedeće riječi upozorenja: 'Tko zakasni, život će ga kazniti'. Dvije godine kasnije pokazalo se da je i Gorbačovljev pokušaj preustrojavanja i vitalizacije sovjetskog društva i carstva zakasnio - nije proklamirao slobodu i demokraciju te su povoljni povijesni trenutak iskoristile druge snage. Današnji šef češke države Vaclav Havel vrlo je rano upozorio da je pravna država sastavni dio slobode. Havel je kao disident, dramatičar i višekratno utamničeni borac za građanska prava bio 1989. vođa baršunaste revolucije u Pragu; Havel sljedećim riječima sažima dvoznačan odnos prema pravnoj državi i zakonima: 'U godinama komunizma građanska čast nalagala nam je zaobilaženje zakona jer su oni bili nepravedni. Danas građanska dužnost zahtijeva njihovo poštivanje'. Provedba zakona jedna je od zadaća institucija cjelokupnoga europskog prostora koje pokriva Vijeće Europe kao i onih u okviru Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Te su institucije - kao i UN za cijeli svijet - davno prije 1989. utvrdile i širile međunarodno priznane standarde ljudskih prava i demokracije. U njihovu su formuliranju 1975. u zaključnom Helsinškom dokumentu sudjelovale i komunističke države - ne sluteći kakvu eksplozivnu snagu u sebi kriju. Sovjetski i disidenti iz zemalja istočnoga dijela srednje Europe iskusili su neizrecivo tešku borbu protiv dvostrukih standarda totalitarizma; neki su je u gulagu platili životom. Prava i slobode pojedinaca nisu bili jednako definirani kada su se zapadni diplomati na konferencijama zalagali za borce za građanska prava s istočnog dijela kontinenta dok je suprotna strana odgovarala hvaljenjem kolektivne jednakosti. Predsjednici Carter i Reagan ohrabrivali su američke aktiviste za ljudska prava; Bush je prevrat, ujedinjenje Njemačke i raspad Sovjetskoga Saveza velikodušno ocijenio pozitivnim događajima, štiteći ih od francuskoga nepovjerenja. Današnja Amerika ima većih problema u odnosu prema nastavljenom procesu preokreta i prema previranjima u Europi. Čini se da je Washington njegovanje nježne biljčice slobode u državama poput Bjelorusije i Srbije, u kojima su i dalje na vlasti diktatorski režimi, prepustio OESS-u. 'Uredu za demokratske institucije i ljudska prava' pod vodstvom jednog Švicarca pripala je zadaća opreznog podupiranja slobodarskih pokreta. Zahtjev za samoodređenjem i za ljudskim dostojanstvom, koji je 1989. motivirao oporbene pokrete na istoku, još nije zamro. Zakoni i njihova provedba posvuda su ugroženi. Vise na tankom koncu zajedničke političke volje u svakoj državi i konsenzusa u međunarodnoj obitelji. U tom kontekstu pravnim zajednicama Vijeća Europe i Europske unije pripada posebna zadaća i skrb. Institucije su izložene opasnosti ulaganja previše energije u administraciju a veliki upravni mehanizmi skloni su tromosti. Takve okolnosti potiču nepotizam i korupciju. Kritika i zahtjevi za reformama dugo jednostavno zamiru bez ikakvog odjeka. Tako su kritički zahtjevi u Povjerenstvu EU ušutkani sve dok skupština nije počela obavljati svoju kontrolnu funkciju. Sličan je i slučaj s vladama u sastavu Vijeća Europe, koje gotovo uopće glasno ne kritiziraju oportunističko de facto razvodnjavanje zahtjeva, postavljenih Rusiji, Ukrajini, Hrvatskoj ili Turskoj u vezi s pitanjima pravne države. Zemlje istočnog dijela srednje Europe, uključene u strassburški 'salon demokrata', žele napraviti sljedeći korak i sudjelovati u biti EU-integracije. Spremne su otvoriti se tržišnoj privredi 'kako bismo mogli zajedno izgrađivati ujedinjenu Europu', kao što je nedavno kazao poljski predsjednik Kwasniewski. Istočno od Poljske zjapi još jedan ponor, iza kojeg vlastodršci a potom i široki krugovi društva bestidno ignoriraju pravila pravne države. Ponajprije u Bjelorusiji, ali i u Ukrajini i Rusiji prijeti trajno odcjepljenje od povećane 'zapadne' Europe, kojoj svi teže. Zabrinjava 'ravnodušnost naroda', koju je već prije nekoliko godina dijagnosticirao Bronislaw Geremek, poljski borac za ljudska prava, povjesničar i političar Solidarnosti. Narodi ne moraju samo patiti već i realizirati svoje mogućnosti za izgradnju pritiska, upozorava on. Oboružani glasačkim listićem, hrabrost za novi početak smogli su prvo Poljaci, Mađari, a uskoro i Rusi. Rumunji i Slovaci potvrdili su svoju spremnost na transformaciju u drugom pokušaju. Njihovi izbori i potonje mirovne geste prema Mađarskoj pokazali su da postoje i djelotvorni, demokratski protuotrovi za borbu protiv hidre nacionalizma. Doduše, kada - kao u slučaju Češke - prevladaju svakodnevne gospodarske nevolje, žeđ za slobodom i pravnom državom počinje jenjati i u bazi, među stanovništvom. Politička rutina i privredni pritisak obavijaju nekadašnji elan poput sivog vela. Nekim novim demokracijama, ponajprije Rusiji, nedostaje državnik Havelova tipa - nakon smrti Saharova i šutnje borca za ljudska prava Kovaljeva. Na Balkanu je pak razvoj vraćen u daleku prošlost. Samo se Slovenija opsežno promijenila nabolje. Beograd, Zagreb, Skopje ostali su na međusobno različitoj oskudnoj razini. Crna Gora želi se danas osloboditi Miloševićeva čeličnog stiska - i zasada nalazi tek skromnu potporu Zapada, koji je već doživio previše razočaranja sa svetim obećanjima mladih demokracija. Usprkos tome, nakon beskrajnih propusta institucija i zapadnih država na Balkanu, jedina dopuštena krilatica jest sljedeća: izdržite, pomoći ćemo vam! Epohalni preokret od prije deset godina pokazuje da zapaljive misli ne bude samo nade, koje se kasnije pretvaraju u razočaranja. Ne, duhovne snage mogu usmjeravati političke i gospodarske postupke prema novim putovima. Uz privrednu i vojnu moć, napredak je svijetu neprekidno donosilo i promicanje dobra. Dužni smo zahvalnost misliocima i književnicima, starim i mladim političarima, koji od 1989. preuzimaju na sebe rizik suprotstavljanja totalitarizmu isključivo snagom vlastite volje. Njihova hrabrost i njihova pobjeda u ime slobode ostaju uzorom", zaključuje Andreas Doepfner.