FRANCUSKA-LE MONDE OD 15.8.99.LJEVICA I DESNICA U FRANCUSKOJ

FRANCUSKA LE MONDE 15. VIII. 1999. Mišljenje javnosti: ljevica prihvaća pogodbu, desnica dopušta razlike "Prati li kohabitaciju, koju Francuzi doživljavaju kao razdoblje političkog jedinstva, ideološko približavanje između birača u ljevici i onih u desnici? Tvrdnja se čini to vjerojatnijom što smo već nekoliko godina svjedoci rasta vrijednosti gospodarskog liberalizma - koji upućuje na promjenu stajališta ljevice prema desnici - i rast vrijednosti snošljivosti i permisivnosti koji označava suprotnu promjenu desnice prema ljevici. Postavke gospodarskog liberalizma i dalje napreduju i očituju se u stanovitom opadanju privrženosti državi, iako to kretanje prati otpor i razočaranje vlasti. Prema istraživanjima Sofres-a, tržišno gospodarstvo prihvaća velika većina Francuza, kako u ljevici (62 posto), tako i u umjerenoj desnici (69 posto). Suprotno onome na što upućuje često sotoniziranje u javnim raspravama, 53 posto ispitanika smatra da je globalizacija 'dobra stvar za Francusku', dok ih 35 posto ne misli tako. Udio potvrdnih odgovora veći je u ljevici (57 posto), nego u umjerenoj desnici (54 posto). Među lijevim biračima, riječ 'nacionalizacija' još je 1995. bila jako popularna (57 posto ispitanika smatralo ju je pozitivnom), dok je riječ 'privatizacija' bila osuđivana (samo 32 posto pozitivnih odgovora). U ljeto 1998., 'nacionalizacija' dobiva tek 44 posto u ljevici (13 posto manje za četiri godine), a 'privatizacija' je gotovo stiže (39 posto, za 7 posto više). Istodobno se šire ideje snošljivosti i permisivnosti, pa i među izbornim tijelom u desnici. (...) Unatoč vrlo dobrom prihvaćanju eura, osjećaj europskog državljanstva nazaduje - time se uostalom tumači i veći neodaziv na europske izbore. Samo se trećina ispitanika (33 posto) očitovala 'Europljanima koliko i Francuzima' (5 posto manje nego 1995.). To mišljenje prevladava (51 posto) samo kod ispitanika s višom i visokom naobrazbom, dok je kod osoba bez diplome taj udio samo 21 posto. On je nešto veći u ljevici (38 posto), nego u umjerenoj desnici (28 posto), a još manji u Nacionalnoj fronti (15 posto), ali je u opadanju u drugim političkim pravcima. (...) Napokon, u već spomenutom istraživanju Cecop-a i Sofres-a još je neobičnija promjena mišljenja o ulozi škole. Za 61 posto Francuza (10 posto više u odnosu na 1995.), škola ponajprije mora usaditi osjećaj stege i rada, dok 36 posto misli da prije svega mora oblikovati budan i kritički duh. Čini se da ta promjena sklonosti nije toliko u vezi s opovrgavanjem pedagoške prakse, ili odbacivanjem snošljivosti pojedinca, koliko s očitovanjem velike zabrinutosti zbog porasta neuljudnosti i nasilja u školskoj sredini, o čemu su glasila dosta izvješćivala u zadnje vrijeme. Među svim biračima, promjene u zadnje četiri godine idu u sljedećem smislu: rast od 10 posto u umjerenoj desnici i 14 posto u Nacionalnoj fronti, koji dostiže vrhunac u ljevici, s porastom od 17 posto. Napokon, treba znati da danas 57 posto birača ljevice daje prednost stezi i radu tijekom školovanja, dok 41 posto daje prednost oblikovanju kritičkog duha. Sve upućuje na to da treću kohabitaciju prati manja ideološka suprotnost između ljevice i desnice. Kada je riječ o ulozi škole, razlika je između dvaju tabora 1995. bila 22 posto, a danas je tek 15 posto. Ista se sklonost primjećuje i kod drugih pitanja: glede smrtne kazne razlika se s 22 smanjila na 16 posto, glede sindikata, s 31 došla je na 22 posto, a kad je riječ o privatizaciji, razlika je još manja, budući da je s 41 pala na 29 posto. Desnica bi mogla biti zadovoljna takvim promjenama - više gospodarskog liberalizma, više autoriteta, manje ksenofobije koja je pokretala Nacionalnu frontu - ali se mora sučeliti sa stalnim rastom snošljivosti i permisivnosti i ne smije dopustiti upadanje u stupicu, kao što je bilo s PACS-om (Građanski ugovor o solidarnosti, op. prev.), ili o ravnopravnosti odnosa muškarci- žene. Na kraju, ona se trudi kako bi pripremila ideološku sintezu koja će je izmiriti s francuskim društvom. Naprotiv, možemo se samo čuditi političkom radu lijeve vlade i njezinoj stalnoj želji da bude u skladu s težnjama i očekivanjima javnosti. Pomirba između reda i promjene koju je proglasio Lionel Jospin, njegova želja da sačuva državu unutar europske građevine, odlučniji govor o nesigurnosti i kažnjavanju delinkvenata, čak i onih najmlađih, trebali bi riješiti brige, uz opasnost da ih oteža bude li postupala na takav način", piše Jerome Jaffre, direktor Centra za istraživanje i proučavanje javnog mišljenja (Cecop).