FR 12. VIII. LE NOUVEL OBSERVATEUR BLAIR I JOSPIN

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 12. VIII. 1999. Blair-Jospin: mir hrabrih "Međusobno se oslovljavaju imenima - Pierre, Peter i Bodo. A njih trojica, Pierre (Moscovici), Peter (Mandelson) i Bodo (Hombach) predstavljaju stubove ekskluzivnoga europskoga kluba koji je zadužen za razmišljanje o planu stvaranja suvremene socijaldemokracije prilagođene globalizaciji. I bez stupica socijal-liberalizma. U srijedu, 28. srpnja, Pierre Moscovici, francuski ministar zadužen za europska pitanja, primio je u Quai-d'Orsayu svoje prijatelje Petera, bivšeg ministra vanjske trgovine i posebnoga savjetnika Tonya Blaira za probleme trećeg puta, i Bodoa, bivšeg ministra u vladi Gerharda Schroedera i teoretičara 'novoga centra'. U dugoj priči o raspadu socijalizma, ova bi neformalna ljetna večera mogla biti običan etapni susret. No, šest tjedana poslije objave 'manifesta Blair-Schroeder', predstavljenoga kao programatski britansko-njemački dokument, i to u trenutku kad se ta trojica važnih ljudi europske ljevice počinju baviti strukturalnim problemima, na tom su se važnom sastanku odmah i bez okolišanja načela pitanja 'temeljnih razlika u gledištima'. Paradoksalno, fino izrečeno francusko pitanje - kako očuvati identitet i ne ostati marginaliziran od partnera koji su odlučili uništiti staru socijaldemokraciju - pokazalo je da tu postoji više dodirnih točaka nego što se pretpostavljalo. Europska se ljevica još traži i sve više pronalazi svoje mjesto. 'Službeno, Schroederova je Njemačka pristala uz britanski treći put. Ali u stvarnosti kancelar se mnogo više bavi unutarnjom političkom situacijom u svojoj državi nego izjavom koju je potpisao zajedno s Blairom i koja proturječi zajedničkoj platformi europskih socijalističkih stranaka', objašnjava jedan sudionik sastanka dodajući: 'Ne bih se mogao zakleti da je to preobraćenje zaista prihvaćeno'. Čini se da je kancelar Schroeder zaista uspio pronaći svojega spasioca u osobi Hansa Eichela. Izgleda da je njegov novi ministar financija sposoban za nametanje 'povijesnoga' plana štedljivosti javnosti i dvjema velikim strankama pod žigom fleksibilnosti. Je li to kraj njemačkoga socijalnoga modela, središta europskoga socijalizma? Jasno, program koji se počinje provoditi okreće leđa strogosti Soziale Marktwirtschaft (socijalnom tržišnom gospodarstvu), a govori Gerharda Schroedera hvale 'fleksibilniju', 'više poduzetničku' i 'manje uređenu' Njemačku, manje ovisnu o državi. S manjim proračunom, kancelar želi nametnuti pregovore o plaćama u kojima će se uzimati u obzir stvarna produktivnost određene tvrtke. S druge strane, ta želja da se dokrajči njemački model 'koji posrće' i koji bi mogao samo naškoditi budućim naraštajima, nije baš po svačijem ukusu. Kao i kad je riječ o vojnim pitanjima i akciji na Kosovu, Schroeder tu mnogo toga dodaje, osobito u usporedbi s Kohlom, objašnjava Karsen Voigt, zastupnik SPD-a. Mnogi u njegovoj stranci osjećaju se izdanima. On preuzima goleme rizike. (...) Britanski je slučaj drukčiji. Tamo nema problema na razini unutarnje politike. Unatoč porazima na europskim izborima, unatoč sporosti najavljenih reformi (zdravstveno osiguranje, promet), nova laburistička stranka kroči širokim stazama. Konzervativna stranka je rastrgana na komadiće, a nedavni skandal s njezinim tajnikom ne najavljuje nikakve bolje dane. No, je li djelovanje novih laburista u vladi jednako tako liberalno i inovativno kao što bi se to moglo zaključiti iz Blairove retorike? Službeno, ljubimac nove europske ljevice prvak je fleksibilnosti u svim njezinim oblicima (tržište radne snage, kapitala i usluga). No, njegovi politički rezultati temelje se na potpisivanju Europske socijalne povelje, uvođenju minimalne plaće, povećanju troškova na obrazovanje i zdravstvo te uvođenju sporazuma o zapošljavanju mladih. 'To je politika obnovljene ljevice, prilagođena državi koja je iskusila šesnaest godina vladavine M. Thatcher i sada želi ispraviti svoje nedostatke', kaže jedan sudionik toga sastanka, održanoga 28. srpnja. (...) Osjećaju li se Francuzi izoliranima, nasuprot toj želji da se 'modernizira' europska socijalistička doktrina? Šutnja Italije, tradicionalnoga saveznika koji ima Norberta Bobbia, jednoga od navećih mislilaca našega doba, mogla bi potvrditi takva strahovanja. Suočeni s blairizmom i tajnama ekstremnoga centra, francuski socijalisti podsjećaju da se svaka ljevica suočava s vlastitom poviješću i da je najvažniji problem Francuske moderniziranje njezinih javnih službi i javnoga sektora ('skidanje sala s mamuta'), a ne privatiziranje (Jospin na tom polju više ne može dobiti nikakve pouke) ili stvaranje fleksibilnosti (to je pravi cilj uvođenja 35-satnoga radnog tjedna). A strahuju i od 'centra', toga prostora koji se ne može pronaći, u ime kojega je Valery Giscard d'Estaing nekada namjeravao okupiti 'dvije trećine Francuza'. Taj poseban put Francuze navodi da Blairov i Schroederov socijal-liberalizam oprezno promatraju. Ali jasno je da se žurno treba zajednički razmišljati o obnovi socijaldemokracije. Večera na kojoj su se okupili 28. srpnja dokazuje da tu temu neće moći vječno izbjegavati", piše Jean- Gabriel Fredet.