ES 6. IX. EL MUNDO RATOVI

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 6. IX. 1999. Spriječiti ratove "Bombardiranja Jugoslavije stajala su četiri milijarde dolara, popravljanje štete načinjene tim napadima moglo bi stajati i više od 100 milijarda dolara, a ne treba ni spominjati gubitke u ljudskim životima. Stoga je opravdano postavljanje pitanja nije li se prije moglo učiniti nešto kako se taj rat ne bi ni morao voditi. Jedan je Pentagonov dužnosnik priznao da je rat na Kosovu bio jedan od najpredvidljivijih ratova, već od onoga trenutka kad je predsjednik Slobodan Milošević 1989. ukinuo autonomiju te pokrajine. Dodao je da su predviđani i mnogi drugi ratovi, ali 90 posto tih predviđanih ratova nikada nisu izbili, pa je zbog toga nemoguće uvijek i u svim slučajevima reagirati na vrijeme. Kad bi cijena sprječavanja nekoga rata i cijena reakcije, nakon što rat već izbije, bila manje-više jednaka, takav bi način razmišljanja imao nekakvoga smisla. Ali to nije tako. Najveća strahovanja u vezi s izbijanjem rata na Balkanu dugo su se koncentrirala na Transilvaniju zbog nesporazuma između Rumunjske i Mađarske. Te su napetosti smirene zahvaljujući privatnoj inicijativi, posredovanjem trojice posrednika, četvorice visokih dužnosnika rumunjske vlade i četvorice predstavnika mađarske manjine. Za godinu dana postignut je sporazum koji je pripadnicima mađarske manjine opet omogućio uporabu vlastitoga jezika u školama i lokalnim listovima, ali uz obećanje da neće zahtijevati odcjepljenje od Rumunjske. Na drugoj strani, 50 tisuća KFOR-ovih vojnika na Kosovu možda će tamo morati ostati još mnoge godine kako bi spriječili obnovu sukoba između Srba i Albanaca. A to znači da će biti nužno 10 tisuća puta više ljudi, sto puta više vremena, a sve to skupa moglo bi stajati i milijun puta više. Posredovanje u Rumunjskoj stajalo je nekoliko tisuća dolara, a operacija održavanja mira nakon što su borbe već vođene obično stoji nekoliko milijarda dolara. A najvažnije od svega je to da sprječavanje nekog rata može spasiti i mnoge živote. Ne postoji nikakvo jamstvo da bi posredovanje bilo jednako uspješno i na Kosovu, ali se to trebalo barem pokušati. Odvajanje više sredstava za sprječavanje ratova omogućilo bi goleme uštede. UN je odigrao važnu posredničku ulogu u raznim slučajevima, ali sada je zaista preopterećen zadaćama te vrste. Međunarodna akademija za mir, UN-ova pomoćna organizacija ovlaštena za pomaganje pri traženju rješenja u sporovima, sada ima samo tri zaposlena profesionalca koji mogu djelovati kao posrednici. A to nije dovoljno za suočavanje s gotovo stotinu etničkih sukoba u svijetu koji svakoga trenutka mogu izbiti. Treba nam nekakva UN-ova organizacija sa stotinama zaposlenih, poput nekih drugih međunarodnih organizacija. Razvijanje dobrih odnosa među državama i traženje mirnoga rješenja sukoba ne bi smjelo biti dio monopola ministara vanjskih poslova. Često se događa da vlade pozornost obrate tek kad su sukobi već izbili. Nije li to isto što i voziti automobil zatvorenih očiju, čekati udarac u neku zapreku, a poslije zvati hitnu pomoć, umjesto da gledamo prema naprijed i izbjegavamo sudare?" - piše Dietrich Fischer, profesor na Pace University u New Yorku.