DNEVNI PREGLED BR 153. OD 10. VIII. 1999.

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 9. VIII. 1999. Pregled tiska Francuski dnevnici posvećuju, kao i prošlih dana, manje pozornosti događajima na Kosovu, iako se u svim listovima Kosovo može naći u naslovima, ako ne na prvim, onda na unutarnjim stranicama. Jedini list koji temu Kosova stavlja na prvu stranicu je 'Le Figaro'. Pod naslovom 'Kosovski Albanci krive francuske vojnike', 'Le Figaro' piše da je most u Kosovskoj Mitrovici postao simbol međunacionalne mržnje. Nakon što su Srbi odbili potpisati sporazum o slobodnom kretanju kroz grad i povratku Albanaca u četvrti gdje je većinsko srpsko stanovništvo i nakon višetjednih neuspjelih pregovora između KFOR-a i srpske zajednice, Albanci iz južnoga dijela grada neuspješno su ovoga vikenda pokušavali prijeći most na Ibru i ući u srpske dijelove grada. Na mostu su ih zaustavili francuski vojnici. Tada je počelo komešanje u gradu, a među transparentima koje su demonstranti nosili 'Vas vidjeti i plakat, NATO teroristi'. Zato se u Mitrovici danas vode dva rata, jedan između srpskog i albanskog stanovništva, a drugi između Albanaca i francuskih vojnika. Albanci predbacuju jedinicama KFOR-a da su nedjelotvorne u rješavanju spora, dok je prioritet Francuzima, kako piše list navodeći izjavu neimenovanog francuskog časnika, izbjegavanje prolijevanja krvi između dviju zajednica, te da je nemoguće riješiti višestoljetni problem u razdoblju od samo sedam tjedana, koliko su NATO-ove postrojbe na terenu. I 'Liberation' objavljuje reportažu iz ovog grada i prenosi izjavu jednoga francuskoga časnika koji se žali da OVK sve manje surađuje s francuskim postrojbama. 'Le Monde' prenosi obavijest KFOR-a koji je zabrinut zbog sve češćih napada na pripadnike svojih snaga, prije svega ruskih postrojba. List prenosi izjavu pukovnika Kopmenka, ruskoga glasnogovornika postrojba koje su raspoređene na istoku pokrajine, u kojoj optužuje Albance za napade koji su se dogodili u Korentinu i Kamenici. List također piše da su napadnute i njemačke postrojbek, a u Uroševcu je jedna srpska kuća pod zaštitom KFOR-a postala meta napada. 'Le Monde' piše i o drukčijim sukobima u albanskome političkome vodstvu. Ibrahim Rugova, predsjednik Demokratske lige Kosova, pristao je 6. kolovoza sudjelovati u radu prijelaznoga povjerenstva koje su do sada s albanske strane činili uglavnom predstavnici OVK-a. Potez albanskoga vođe dočekao je s olakšanjem Bernard Kouchner koji se bojao da će u tom povjerenstvu biti samo predstavnici OVK-a koji je već osnovao niz usporednih upravnih struktura koje ne priznaje misija Ujedinjenih naroda. Međutim OVK trenutno koristi pad popularnosti Ibrahima Rugove kako bi svojim ciljevima približio sve više pripadnika njegove stranke i izolirao ga iz političkoga života. (...) (RFI) BRITANSKI RADIO - BBC 9. VIII. 1999. Pregled tiska I po sadržaju, ali i po obimu britanskih dnevnika, očito je da urednici teško pune izdanja u sezoni u kojoj je i većina čitatelja i političara na godišnjem odmoru. Naslovnice su danas šarene. Nema teme kojoj su svi listovi dali jednaku važnost osim najave da meteorolozi predviđaju da će oblaci zasjeniti potpunu pomrčinu Sunca u srijedu 11. kolovoza u zapadnoj britanskoj pokrajini Cornwall. Nakon upozorenja da gledanje u Sunce može izazvati oštećenja vida, pa čak i sljepoću, te strahova da će na cestama prema Cornwallu nastati velika gužva, prognoza oblačnog dana još će više umanjiti nade te najsiromašnije britanske pokrajine da će mnoštvo posjetitelja donijeti zaradu, piše 'The Times' i dodaje da je prošlog vikenda u Cornwall, jedino mjesto u Britaniji odakle će se moći vidjeti potpuna pomrčina Sunca, stigla samo desetina od očekivanoga broja gostiju. Gotovo svi britanski listovi velikoga formata objavljuju vijest ili fotografiju posvećenu sukobima francuskih pripadnika KFOR-a i Albanaca u Kosovskoj Mitrovici. Samo 'The Times' donosi nešto opširniji članak u kojem ocjenjuje da se 'medeni mjesec' KFOR-a i Albanaca primakao kraju. List najavljuje da će se zapovjednik KFOR- a, britanski general Mike Jackson, danas sastati s čelnicima Oslobodilačke vojske Kosova kako bi razgovarali o sve većem broju nasilnih incidenata i napada na Srbe i pripadnike KFOR-a, prije svega ruske vojnike. 'The Times' objavljuje da će generala Jacksona na mjestu zapovjednika međunarodnih snaga na Kosovu zamijeniti njemački general Klaus Reinhard i napominje da će to biti prvi put da britanski vojnici služe pod njemačkim zapovjedništvom još od 1813. godine, kad su se Britanci udružili s Prusima u borbi protiv Napoleona. 'The Guardian' piše da je britanska vlada pokrenula istragu u izvješćima da su srpski vojnici na Kosovu u gradovima Peć i Đakovica u borbi protiv Oslobodilačke vojske Kosova koristili samostrele britanske proizvodnje. Istragom je dosad utvrđeno da su samostreli klasificirani kao sportska oprema, a ne kao oružje i da zbog toga nisu obuhvaćeni trgovačkim embargom prema Srbiji. 'The Guardian' navodi da su samostrele prvi koristili Slovenci i Hrvati u sukobima s jugoslavenskom vojskom, zatim srpske paravojne skupine pod Arkanovim zapovjedništvom te da ih je i Oslobodilačka vojska Kosova pokušala nabaviti u Sloveniji i Hrvatskoj. (...) (BBC) NJEMAČKI RADIO - RDW 9. VIII. 1999. Pregled tiska Velik broj listova danas komentira situaciju na Kosovu. Na ovu su se temu kritički osvrnuli Neue Ruhr i Neue Rhein Zeitung: Nemoć KFOR-a i UN-a koji se nalaze između dvije vatre, sve je jasnija. Ruski vojnici međunarodnih mirovnih snaga bratime se sa srpskim gerilcima i napadaju kosovske Albance. Britanci, Francuzi, Nijemci i drugi pokušavaju im pomoći u izgradnji i istodobno štititi Srbe od albanske osvete, kako bi se spriječio potpuni egzodus. Kad bi KFOR- ovi vojnici sve snage usmjerili na djelovanje, ne praveći nikakvu razliku između etničkih skupina, kad bi organizacije državnih zajednica bile učinkovite i kad bi stanovništvo na Kosovu shvatilo da se ide naprijed, tada bi sve moglo biti u redu. Ali ako na Kosovu ne dođe do mira, ako uz to bude tutnjilo u Crnoj Gori i ako velika mađarska manjina u srpskoj pokrajini Vojvodini bude morala strahovati za svoju sigurnost, to će za Europu značiti 'laku noć', piše Neue Ruhr Rhein Zeitung. O istoj temi piše i list Neue Osnabruecker Zeitung i naziva skandalom to što se dogodilo s tzv. ministrom unutarnjih poslova samozvane kosovske vlade. Pokret otpora OVK time se sam diskreditira. Sumnja da je u pitanju dvostruka igra, suradnja prema vani, a u stvarnosti planovi o nasilju, na ovaj način, nanovo se potvrđuju. Zato KFOR mora hitno razgovarati s vođama pokreta otpora. Ili će se organizacija u potpunosti staviti u službu mira, ili se više ne može smatrati partnerom Zapada. NATO bi polako trebao reagirati i na najnovije prijetnje iz Beograda, da se za teror na Kosovu neće više imati puno strpljenja. Jugoslavenskoj vladi su nakon političke i vojne katastrofe u ratnoj pokrajini za djelotvorne akcije vezane ruke. Svaki novi pothvat vodio bi prema velikim protuakcijama Zapada. A to si Beograd više ne može priuštiti. Eslinger Zeitung također komentira situaciju na Kosovu i kaže da je stanje na Kosovu eksplozivno. Iskra bi mogla skočiti i zapaliti čitav Balkan. Još nije pronađeno sredstvo protiv starih sila kao što su mržnja i osveta. Za to nisu potrebni samo vojni napori. Mnogima nije poznata činjenica da se i kosovski Albanci i Srbi bore protiv toga da im itko izvana određuje kako će živjeti. Oni to čine, dakako, na svoj vlastiti način. Nakon još jedne nedjelje koju su mnogi ponovno proveli kupujući, njemački se listovi ponovno bave radom prodavaonica nedjeljom. Berlinski list Neues Deutschland pita se zašto mnogi Nijemci, koji inače toliko poštuju zakon, toliko raspravljaju o slučaju kršenja zakona. Bolničarke, vozače tramvaja, novinare i mnoge druge koji moraju raditi nedjeljom može se razumjeti, ali mehaničare ne. Želite li da ljudi uskoro i nedjeljom mogu dati popraviti svoje automobile? Ali mehaničari sada, kao i gotovo svi zaposleni, imaju premalo vremena za privatni život. Poduzeća raspoređuju posao tako da ljudi tijekom tjedna čitav dan moraju biti na raspolaganju, bez obzira na njihove obitelji. Luebecker Nachrichten istu stvar komentira ovako: posve je jasno da se, dok god postoji zakon o radu trgovina, taj zakon mora poštovati. Pravne zbrke moraju se izbjeći. A kad se iznimke zlorabe, trebaju djelovati sudovi. Konačno, nismo banana država gdje ekonomski interes može raditi što želi. Sasvim je druga stvar koliko nam je sveto ne raditi nedjeljom. Onaj tko Njemačku shvaća kao naciju koja je izrasla iz kršćanske tradicije, gledat će na nedjelju kao na nešto nepovredivo, kako kaže naš premijer Johannes Rau. Ali tko na Njemačku gleda kao na liberalnu državu koja svojim građanima ne oduzima više slobode nego što je to potrebno, vidjet će to svakako drukčije. Oni neće prihvatiti da crkve, političari i drugi zainteresirani želju za tihom kupovinom nedjeljom osude kao zlu potrošačku ovisnost, zaključuje Luebecker Nachrichten. Maerkische Oder-Zeitung iz Frankfurta piše: Da bi se zakon o radu trgovina napravio fleksibilnijim, trgovine bi subotom trebale biti otvorene do 18 sati, i to neovisno o tome jesu li otvorene nedjeljom. Trebalo bi i povećati broj nedjeljom otvorenih trgovina u vrijeme pred blagdane, prije Božića i Uskrsa, kao i za vrijeme ljetnih i zimskih rasprodaja. To bi bio kompromis za sve obitelji, one koji kupuju nedjeljom, i za one koji zbog rada nedjeljom ne mogu biti zajedno. (RDW) Politička situacija u Rusiji nakon otpuštanja Stepašina. Prilog M. Sorić. U Moskvi je javna tajna da će Jeljcin i njegovi najbliži suradnici učiniti sve kako bi jedan vjeran sljedbenik ruskog državnog poglavara sljedećeg srpnja mogao useliti u Kremlj. Gradonačelnik Moskve Lužkov, kao i bivši ruski premijer Primakov očito ne pripadaju toj skupini. Ali zato je dosadašnji šef tajne službe Vladimir Putin Jeljcinov istomišljenik, kako je to danas na televiziji objavio ruski predsjednik. Putin potječe, baš kao i reformator ruskoga gospodarstva Anatolij Čubais - iz Sankt Petersburga, ali dosad se nije javno isticao. On je tipičan čovjek državnog aparata namrgođenog lica. U sjeni moći rastu oportunisti. Preporučiti ga kao nadu za budućnost Rusije, kako je to učinio Jeljcin, znači postaviti veliki zahtjev glasačima. U televizijskom govoru u kojem je najavio svoju odluku, Jeljcin je govorio s velikim naporom, dokazujući tako još jednom koliko je bolestan. Ruski komunisti komentirali su imenovanje Putina lakonski s opaskom da je Jeljcin u međuvremenu postao potpuno spreman za kliniku. Uistinu, politički razum u Rusiji kao da je u komi, a probudit će se tek kad se u ljeto sljedeće godine bude biralo Jeljcinova nasljednika. Do tada o političkoj stabilnosti u Rusiji ne može biti govora. Utrka za mjesta u Dumi već je počela. Ne treba biti prorok da bi se već sad predvidjelo da će pobijediti komunističke i nacionalističke snage. S jedne strane, to je posljedica kosovskoga sukoba, jer su u očima većine Rusa zapadne demokracije bombardiranjem Jugoslavije prekršile međunarodno pravo. S druge strane, snaga nacionalističkih i komunističkih stranaka u Rusiji zasniva se na slabosti demokracije u zemlji. Oni su međusobno u beznadnom sukobu,kao uostalom u mnogim mladim demokracijama u istočnoj i južnoj Europi. Otvoreno je pitanje hoće li zastupnici Dume novom premijeru pokloniti povjerenje. Ako se to ne dogodi, Jeljcin ima pravo raspustiti parlament. Ukoliko, međutim, zastupnici glasuju za Putina, dovode u pitanje svoju vjerodostojnost. Konačno, oni su dosadašnjega premijera Stepašina izabrali tek prije tri mjeseca i to s dojmljivom većim. No, možda je to ipak samo tipično zapadnjačko gledanje na problem. Jer od kad se to u ruskoj politici može govoriti o vjerodostojnosti? (RDW) Cijena goriva u Hrvatskoj Po drugi put u samo mjesec dana u Hrvatskoj su poskupjeli naftni derivati. Iako su svjetske cijene nafte skočile gotovo do 20 dolara za barel, cijena benzina u Hrvatskoj i dalje je mnogo niža od europske. No, u Hrvatskoj tek njih nekolicina ima i primanja usporediva s europskima, a veće cijene benzina donose i veće troškove prijevoza, što znači da bi i konačne cijene mogle opet početi naglo rasti. Izvješćuje Željko Ivanković: "Drugi put u mjesec dana u Hrvatskoj su skočile cijene benzina, ukupno više od deset posto. Iako je ovo drugo poskupljenje otprilike samo dva posto, nevolja je baš u tome što je nedavno benzin poskupio osam posto, a u većini zemalja to budi bojazni od pojave inflacije i rasta cijena i drugih proizvoda. Vlada, međutim, i ovaj put, kao i prije mjesec dana, izražava uvjerenje da se poskupljenje benzina neće odraziti na kretanje drugih cijena i lako bi zaista moglo biti tako. To ne znači da je to dobar znak, čak bi se reklo obratno. Stvar je slična kao i s kretanjem tečaja kune potkraj prošle i početkom ove godine. Kuna je gubila na vrijednosti, u nekim kratkim razdobljima čak i desetak posto, ali to nije izazvalo inflaciju zbog recesije u kojoj je hrvatsko gospodarstvo. Jednostavno govoreći, u situaciji kad promet u trgovinama pada i desetak posto u godini dana, vrlo je opasno podizati cijene jer će kupaca biti još manje. Pitanje je koliko će dugo proizvođači uspijevati poslovati s povećanim troškovima zbog povećanja cijena benzina i uvoznih sirovina, a da gubitke prebacuju na svoje unutrašnje pričuve ili odgađajući otplate nekom drugom poduzeću. Tako se povećanje cijena benzina desetak posto u nešto više od mjesec dana pokazuje kao ozbiljan poremećaj i bez izazivanja inflacije. No, cijene benzina su i skočile prije zbog ozbiljnih poremećaja u domaćem financijskom sustavu nego zbog kretanja cijena nafti i dolara na svjetskom tržištu. Naime, kako je INA - najveća hrvatska naftna kompanija - nekoliko puta isticala, cijenom benzina ne može se voditi socijalna politika, osobito ako postoje namjere da se INA privatizira na međunarodnoj razini, kao i druga velika hrvatska državna poduzeća. Nedavno je u javnosti objavljena namjera udruživanja te tvrtke s mađarskom naftnom kompanijom Mol. No, INA je istodobno objavila kako joj domaći potrošači duguju milijarde kuna, a nekoliko stotina milijuna kuna dugova čak je i utužila, ali ne uspijeva ih naplatiti. Dovoljno je spomenuti kutinsku Petrokemiju, kao i mnoge zdravstvene ustanove i ustanove lokalne i središnje vlasti od kojih INA ne uspijeva naplatiti dug. Tako se pokazuje da i danas INA, kao i nekad u socijalizmu, funkcionira kao paraproračun, odnosno kad neka ustanova ne može dobiti pomoć od središnjega državnog proračuna, onda uz političku pomoć i potporu jednostavno ne plati račun Ini. No i danas od poskupljenja benzina, na osnovi posebnih poreza, samo manje svote ostaju Ini, a većina odlazi u državni proračun. Tako se opet pokazuje da inflaciju, recesiju ili poremećaje u financijskome sustavu uglavnom izaziva prekomjerna državna potrošnja kojoj u Hrvatskoj, očito, nema kraja. (RDW) INOZEMNI TISAK SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 9. VIII. 1999. Neprimjerena podjela rada "Predstavnici Sjedinjenih Država i Europske unije, između ostalih, sastali su se nedavno u Bruxellesu i Sarajevu da rasprave pitanje pomoći Balkanu i Kosovu. Sjedinjene Države, koje su snosile dobar dio financijskog tereta vojnih operacija protiv Srbije, ponovile su svoja očekivanja - da će Europska unija nadoknaditi veći dio troškova dugoročne obnove Kosova. Europska unija je pristala. Iako je podjela tereta preporučljiv pristup, podjela rada kakva je određena za Kosovo predstavlja lošu politiku za Sjedinjene Države i loš presedan za prekooceanske odnose", piše Kenneth I. Juster, washingtonski odvjetnik i viši dužnosnik ministarstva vanjskih poslova u Bushovoj vladi. "Podjela tereta u najboljem smislu znači prisnu koordinaciju, zajedničke rizike i dužnosti te zajedničko iskustvo među saveznicama. Kosovski model uključuje podjelu rada - Amerikanci vode rat, a Europljani stvaraju mir - koji će pogoršati već različita gledišta Sjedinjenih Država i Europe o mnogim pitanjima obrane i vanjske politike. Sjedinjene Države troše gotovo četiri puta više od svojih europskih saveznica na istraživanja i razvoj vojne opreme. To donosi sve veći tehnološki raskorak u vojnim mogućnostima, koji Sjedinjene Države čini jedinom državom koja je sposobna da presudno vojno djeluje u većini međunarodnih kriza. Europljani moraju otići dalje od postavljanja vanjskopolitičkog cara i dostatno povećati potrošnju na obranu kako bi i oni mogli djelotvorno utjecati u inozemstvu i tako punopravno sudjelovati u multilateralnim vojnim operacijama. U onim europskim zemljama koje su propustile povećati ulaganja u vojni razvoj, Sjedinjene bi Države trebale inzistirati barem na financijskom doprinosu multilateralnim borbenim aktivnostima. Tijekom Zaljevskog rata, Sjedinjene su Države bile kadre pridobiti europske i druge zemlje da pridonesu naknadi troškova združenih vojnih operacija, iako su se uglavnom koristila američka vojna sredstva. Tako su zemlje čiji su interesi u Perzijskom zaljevu bili jednako na kocki kao i američki, ali nisu bile u stanju vojno pomoći, svejedno snosile financijski teret obrane svojih interesa. No, načelo da sve zemlje koje su dio multilateralne koalicije trebaju pridonijeti prikladnim vojnim sredstvima ili znatnim novčanim resursima nije institucionalizirano, pa se tijekom 78 dana bombardiranja Srbije nije poštovalo. Sjedinjene bi Države trebale zahtijevati da se u budućim sukobima to načelo poštuje, umjesto da se ono primjenjuje samo ad hoc. Neke bi možda brinulo da će druge zemlje, koje će vojnoj misiji pomagati samo financijski, tražiti jednak glas u provedbi te misije. Clintonova vlada već tvrdi da je, čak i bez financijskih doprinosa mnogih članica NATO-a, politička potreba za održavanjem konsenzusa među saveznicama NATO-a nametala ozbiljna ograničenja u bombardiranjima Srbije. A zapravo bi države s najvećom količinom uvježbanog osoblja i sofisticiranom opremom na prvoj borbenoj crti trebale imati najveći utjecaj u provedbi multilateralnih vojnih operacija, i one bi svakako trebale preuzeti ulogu vođe, ako druge članice koalicije ne snose čak ni primjeren financijski teret. A ako ostale države budu tražile - i ako dobiju - svoj glas u odlučivanju, moraju biti spremne primjereno sudjelovati u troškovima vojnih operacija. Jednako je važno da Sjedinjene Države budu puni sudionik u poslijeratnim aktivnostima, koje su često presudne u sprječavanju novoga sukoba. Ako ostale države oslobode Sjedinjene Države dijela financijskog tereta povezanog s vojnim operacijama, Sjedinjene bi Države bile spremne znatnije sudjelovati u daljnjoj gospodarskoj pomoći i aktivnostima obnove. U američkom je nacionalnom interesu da se to čini. Široko američko sudjelovanje u obnovi Kosova povećalo bi vjerojatnost obnove stabilnosti i uspostave demokratskih ustanova u tome području i povećalo bi američki utjecaj u njemu. Američko bi sudjelovanje omogućilo američkim tvrtkama da odigraju važnu ulogu u obnovi Kosova i smanjilo bi izglede da će Europljani dio vezane pomoći iskoristiti isključivo u korist europskih tvrtki, a također bi osiguralo da se poslovni ugovori dodjeljuju otvorenim i transparentnim postupkom. U sklopu sadašnje podjele rada na Kosovu, Sjedinjene će Države u inozemstvu doživljavati kao državu ratnika, dok će na Europljane gledati kao na svjetske mirotvorce. Iako te slike Europljanima možda odgovaraju, to nije uloga koje Sjedinjene Države trebaju željeti - ni teret koji trebaju podnositi - u svijetu poslije hladnog rata." LOS ANGELES TIMES 9. VIII. 1999. Izmučeni 'mir' "Uspostava civilne vlasti na Kosovu pokazala se jednako teškom kao i ratovanje protiv srpskih ugnjetavatelja. Neregularni pripadnici OVK-a popunjavaju prazan prostor na vlasti, koji su NATO i UN-ova policija propustili ispuniti, provođenjem vlastitog 'etničkog čišćenja'. Oni ubijaju kosovske Srbe i Cigane te spaljuju i pljačkaju njihove kuće, iako u mnogo manjem opsegu nego što je to bilo za smrtonosnog pohoda srpske vojske. Na Kosovu je razmješten samo dio međunarodne policije, koja broji 3.500 ljudi. Uspostava civilne vlasti zaglibila je u nesuglasicama, a pravosudni sustav funkcionira slabo. Tu leži opasnost da će OVK, ne bude li UN djelovao brzo, prognati sve manjine i stvoriti vlast utemeljenu na strahu i nasilju. NATO se za to nije borio. Stanje je još usijanije nakon što je Crna Gora dala ultimatum Miloševiću da će se odcijepiti od jugoslavenske federacije ako ne dobije veću autonomiju. To je možda uvod u novi krug nasilja u tome području. Sjedinjene su Države uvelike podcijenile Miloševićevo okrutno vladanje na Kosovu, dopuštajući mu zavlačenje u pregovorima o nekom stupnju autonomije za pokrajinu, iako je on nastavljao provoditi 'etničko čišćenje' kosovskih Albanaca. Clintonova bi vlada trebala izbjeći ponavljanje takve pogreške. Milošević je u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu dokazao da neće prezati ni od čega kako bi ostao na vlasti. Sve dok je na čelu Srbije, on predstavlja veliku prijetnju susjednim balkanskim državama. Dok NATO slavi pobjedu na Kosovu, ono je u kaosu. UN, koji je zadužen za uspostavu privremene civilne vlasti dok kosovski Albanci ne izaberu vlastitu zakonitu vladu, upravlja, a oni provode novi val nasilja protiv Srba i Cigana. Zakon i red u rukama su savezničkih vojnika, no oni su slabo opremljeni za njegovo održavanje. Međunarodne civilne policijske snage uvježbane za tu zadaću razmještaju se presporo da bi spriječile borce iz OVK-a od osnivanja vlastite strukture vlasti. S manje od 500 od ukupnih 3.500 policajaca određenih za to područje, UN ne može učiniti mnogo više osim da osudi osvetu kosovskih Albanaca. UN-ova misija na Kosovu, pod vodstvom Francuza Bernarda Kouchnera, posebnog predstavnika glavnog tajnika i čelnika UNMIK-a, UN-ove misije privremene uprave na Kosovu, kreće se presporo i u krivom smjeru u svome pokušaju uspostave nove vlade na Kosovu. Umjesto brzog organiziranja mjesnih vlada, kao što je to učinio u bosanskome ratu, UN stvara vladu međunarodnih civilnih dužnosnika, i to na tisuće njih. Bez obzira na dobre namjere ili sposobnost tih dužnosnika pri upravljanju općinama, bolnicama, školama, kaznenim i civilnim sudovima, oni ne poznaju dovoljno običaje kosovskih Albanaca. Kosovski Albanci, koji su bili 80% stanovništva prije rata, pozivaju se u svojstvu običnih vanjskih savjetnika, čime su oni opravdano nezadovoljni. Najistaknutiji kosovski vođe, Ibrahim Rugova i Hašim Thaqi, obećali su surađivati s UN-ovom upravom, no oni nemaju pun nadzor nad stanovništvom, što se posebno odnosi na i dalje naoružane vojnike OVK-a. Pokušaj da se te vojnike razoruža, kažu europski vojni izvori, zasad je donio samo hrpu staroga i razbijenog oružja. Milošević još nadzire poluge moći u Beogradu i sa srpskom vojskom predstavlja prijetnju regiji, posebno Crnogorcima, koje je njihov prkos učinio metom. Bez zbacivanja Miloševića i njegovih udvorica u Beogradu te obnove civilne vlasti na Kosovu, rat koji je NATO vodio bit će uglavnom prazna pobjeda", stoji u uvodniku lista. THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 9. VIII. 1999. Stišajte tu retoriku o 'nezamjenjivoj zemlji' "Jedan od najmudrijih starijih ljudi u Americi, George F. Kennan, želi nešto reći o poniznosti", piše Geneva Overholser. "Kennanov savjet, objavljen u časopisu New York Review of Books, napada naviku Amerikanaca da govore poput školskih razmetljivaca. 'Nezamjenjiva zemlja', tako predsjednik i ministrica vanjskih poslova nazivaju Sjedinjene Države. U razgovoru s Richardom Ullmanom s Princetona, 95-godišnji Kennan, bivši veleposlanik u Rusiji i Jugoslaviji, preporučuje da se ta situacija ponovno razmotri: 'Ono što u ovom trenutku trebamo učiniti jest potkresati snove i težnje koje vezujemo uz naše mogućnosti zadržavanja vodstva u svijetu.' 'Nismo mi, zapravo, uopće tako sjajni. Imamo ozbiljnih problema u vlastitome društvu, a ponekad mi se čini da bismo drugima najbolje pomogli kad bismo im dopustili da opaze kako se mi sad s tim problemima suočavamo s nešto više mašte, hrabrosti i odlučnosti nego što je u to bilo vidljivo u nedavnoj prošlosti.' Samuel Huntington s Harvarda upozorio je u posljednjem broju časopisa 'Foreign Afairs' da elite u zemljama koje čine dvije trećine svjetskoga stanovništva - Kinezi, Rusi, Indijci, Arapi, Muslimani općenito, Afrikanci - Ameriku smatraju 'najvećom vanjskom prijetnjom za njihova društva.' Ne vojnu već političku i kulturnu prijetnju - nametljivu, intervencionističku, licemjernu, koja provodi 'financijski imperijalizam' i 'intelektualni kolonijalizam'. Jedan protuotrov za američki nedostatak svijesti o sebi jest čitanje prikaza iz inozemstva, kao u članku iz 'međunarodnih novina', on-line časopisu 'Slate'. Primjer je uvodnik objavljen sredinom srpnja, prenesen iz singapurskog 'The Straits Timesa', koji zahtijeva veće razumijevanje za nevolje Rusije: 'Rusija želi da bude ozbiljno shvaćena, a Sjedinjene joj Države to duguju. Američka drskost utemeljena na dičenju vojnom tehnologijom u Zaljevu i Jugoslaviji, i samozadovoljstvo zbog dugoga poslijeratnog prosperiteta Sjedinjenih Država, mogu SAD učiniti slijepim za potrebu da s Rusijom njeguje odnose koji se ne ograničavaju samo na promicanje demokratizacije. Rusi ne mogu jesti demokraciju. Sjedinjene Države trebale bi se odreći svoje nadutosti u vezi Kosova - svijet bi mogao postati veoma mračan, pretvori li se ruska povrijeđenost u sjeme razdora.' Drugi protuotrov jest slušati mudre ljude poput Kennana. 'Čitava ta sklonost da se smatramo središtem političkoga prosvjetiteljstva i učiteljima velikog dijela ostatka svijeta čini mi se nedovoljno promišljenom, taštom i nepoželjnom. Ako mislite da naš život ovdje ima hvalevrijedne aspekte, vrijedne da ih druge zemlje oponašaju, najbolji način da ih preporučite nije, kao što je tvrdio John Quincy Adams (američki predsjednik od 1825. do 1829., gl. autor Monroeve doktrine, op. prev.) propovijedanje već snaga primjera.' Prvi put sam Kennana slušao prije 15 godina, uoči njegova 80. rođendana. Sa suprugom je putovao vlakom iz Princetona u Grinnell u Iowi da održi govor na koledžu Grinnell. Tada, kao i sada, savjetovao je 'veću poniznost u našim nacinalnim shvaćanjima.' Moramo imati na umu, rekao je, 'da je u uzajamnom djelovanju s narodima, kao i s pojedincima, snaga primjera daleko veća od snage zapovijedi.' Sad je on rekao Ullmanu: 'Ja bih preporučio daleko veću odvojenost naše vlade od unutarnjih problema (drugih zemalja).' Uspoređujući Kinu s Francuskom, izjavio je da su obje zemlje ponosni nositelji velikih kulturnih tradicija, i obje žele da ih ostave na miru. Amerika bi Kineze trebala tretirati s 'najvećom susretljivošću i poštovanjem na službenoj razini, ali ne očekivati od njih previše... Oni nas neće zavoljeti, bez obzira što mi učinili. Oni neće postati poput nas.' Nacionalna poniznost, vanjska politika koja poštuje američke granice i počiva na dubljem razumijevanju prijatelja i protivnika - Kennan to već dugo savjetuje. Sad je pravi trenutak da ga poslušamo." Motrite na Crnu Goru "Mnogo krvoprolića u ovome desetljeću uslijedilo je nakon što su različite republike bivše Jugoslavije izabrale neovisnost. Ne jednom, kaos koji je iz toga nastao uvukao je nesklone Sjedinjene Države u rat ili mirotvorne obveze. Tako bi sad, kad jedna od preostale dvije jugoslavenske republike počinje govoriti o odvajanju i autonomiji, Amerikanci vjerojatno trebali pomno pratiti što se događa. Prošli je tjedan Crna Gora zatražila znatne ovlasti unutar savezne Jugoslavije. Ne budu li njihovi zahtjevi ispunjeni, navijestila je vlada Crne Gore, održat će se referendum o neovisnosti. Tražene ovlasti ravne su neovisnosti. Crna Gora je rekla da bi ostala unutar Jugoslavije, ali želi zasebnu valutu, odvojeno ministarstvo vanjskih poslova i odvojeno vojno zapovjedništvo. U širem smislu, crnogorski je gambit samo posljednji neizbježan odgovor na surovost i zlonamjeran nacionalizam Slobodana Miloševića i njegova poretka. Bivši predsjednik Srbije, a sadašnji predsjednik Jugoslavije, prikazuje se kao pobornik velike Srbije, s paradoksalnim rezultatom da se teritorij kojim vlada sve više smanjuje. Slovenija, Hrvatska, Bosna, Makedonija i Kosovo redom su odbacile njegove okove; razvod od Crne Gore predstavljao bi konačni raspad saveza do kojeg mu je, kako tvrdi, jako stalo. Demokratičniji i snošljiviji vođa možda bi mnoge dijelove uspio zadržati na okupu. Crna Gora već neko vrijeme predstavlja ohrabrujuću suprotnost autoritarnom Miloševićevom poretku. Njezin izabrani predsjednik Milo Đukanović podupire osnivanje demokratskih ustanova. Crna Gora je pružala utočište srpskim demokratima koje je Milošević istjerao iz njihove domovine. Možda je još važnija činjenica da su Crnogorci (koji se u etničkom smislu malo razlikuju od svojih srpskih susjeda) ohrabrujući dokaz da pogubna Miloševićeva vladavina nije jedini oblik vladavine koji može uhvatiti korijenje na balkanskome tlu. Crna Gora je odlučno podupirala NATO tijekom borbe za zaštitu kosovskih Albanaca od Miloševićevih pustošenja. Sada Crna Gora ima praktične razloge za ograđivanje. Srpsko gospodarstvo opada. Crna Gora si ne može dopustiti vezanost uz srpsku valutu. Predsjednik Đukanović također ima zdrave političke razloge za ograđivanje od Miloševića i zaštitu svoje zemlje od vojnika pod Miloševićevim nadzorom. NATO i Sjedinjene Države podupirali su Crnu Goru u njezinim pokušajima da se izbori za veću autonomiju; oni su savjetovali i odustajanje od bilo kakvoga nepromišljenog objavljivanja neovisnosti koje bi moglo pokrenuti novi krug ubijanja. Nadamo se da će pritisak Crne Gore biti još jedan čimbenik koji će Srbe uvjeriti da bi im bez Miloševića bilo bolje. No, tu su i brige da bi srpski diktator, stjeran u kut, mogao svoj spas potražiti u još jednom napadu. Sjedinjene Države i njezine saveznice trebale bi se pripremati za obje mogućnosti", zaključuje uvodničar lista. NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 9. VIII. 1999. UN kudi 'preuranjeni' put na tržište "'Siromaštvo, nezaposlenost i kriminal rastu, dok kakvoća socijalnih usluga opada', rečeno je u izvješću razvojnog programa Ujedinjenih naroda (RPUN) nazvanom 'Transition 99'. Neke su zemlje poput Češke, Mađarske i baltičkih zemalja ipak napravile znatan napredak u smjeru dinamičnog tržišnog gospodarstva. No, istina je i da je mnogo više od sto milijuna ljudi 'gurnuto u nesigurnost'. A krivac za to je preuranjeni prijelaz na slobodno tržište. 'Većina tih novih država postavila si je, kao preuranjeni cilj, propast ranije svemoćne države, ali nema ništa čime bi državu nadomjestila', piše regionalni ravnatelj RPUN-a Anton Kruiderink. Državna uprava za makroekonomiju ukinuta je prebrzo i previše temeljito. Po Kruiderinkovom mišljenju, moglo bi se tvrditi da je to 'najveća pogreška na kraju tisućljeća'. Za mnoge nezaposlene nezakonita je trgovina robom, drogom pa čak i ljudima postala jedinim izvorom prihoda. To gospodarstvo u sjeni u Makedoniji i Armeniji čini 40 posto bruto društvenog proizvoda, a u Rusiji 25 posto. U Bugarskoj svaki treći radnik zarađuje u gospodarstvu u sjeni. Bruto društveni proizvod cijele regije danas je niži za 12 posto nego 1990. Izvješće RPUN-a nadalje utvrđuje da je zdravstvena skrb u bivšim komunističkim zemljama postala povlasticom bogatih. Državne dotacije padaju, a pojavile su se privatne bolnice. I cijene u bolnicama jako su porasle. Posljedica je masovni povratak bolesti poput tuberkuloze. Očekivani životni vijek smanjio se, osobito za muškarce mlađe i srednje životne dobi. Stopa kriminala, ovisnosti o drogama, samoubojstva i očaj poprimili su u bivšem Sovjetskom savezu i u istočnoj Europi neuobičajene razmjere, rečeno je dalje. Takav je razvoj od 1990. doveo do prerane smrti skoro deset milijuna odraslih muškaraca. Stopa samoubojstava u Estoniji za pet se godina povećala za 60 posto. Prosječno očekivani životni vijek muškaraca pao je sa 75 na 65,7 godina. 'Broj stanovništva u tranzicijskim zemljama ne pada kao u naprednim kapitalističkim gospodarskim poretcima zbog sve većeg blagostanja, nego, naprotiv, zbog sve nižega životnog standarda', zaključuje izvješće RPUN-a. Demografska posljedica sve nižeg očekivanog životnog vijeka, ponajprije muškaraca s jedne strane i iseljavanje godišnje 850 ljudi s druge strane, sve je veći višak žena" - izvješćuje Pierre Simonitsch. SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 9. VIII. 1999. Dvojba zaštitnika "Na Kosovu prijatelji brzo postaju neprijatelji. Upravo slavljene kao osloboditelje, vojnike KFOR-a Albanci sve više smatraju okpatorima protiv kojih se treba boriti. Ovoga vikenda došlo je do za sada najtežih napada. U Kosovskoj Mitrovici stotine su Albanaca napale francuske vojnike i nazivale ih teroristima. Prazno zvuči tvrdnja šefa OVK-a Hashima Thaqija da su NATO-ove snage 'saveznici koje ćemo uvijek štovati'. Čini se, što više, da sumnjičavci imaju pravo: u protektoratu na Kosovu zaštitnici postaju ugroženi. Ne treba biti prorok da bi se prorekli daljnji, još teži sukobi. Mnogi Albanci ne uviđaju da se KFOR postavlja u zaštitu posljednjih preostalih Srba. Svoju osvetu žele nesmetano provoditi. Što više se mirovne snage tomu protive, to će oni jače napadati. A poslije prvih poginulih u redovima KFOR-a, čut će se poziv u zemljama koje su poslale vojnike da se misija prekine. Povlačenje bi ipak moralo biti tabu. Zapad je zračnim ratom protiv Jugoslavije preuzeo obvezu jamstva za ljude svih narodnosnih skupina na Kosovu. Mora se zauzimati za njihovu sigurnost. I NATO- ov je ugled na kocki. Ako najveća vojna sila svih vremena u savezu s UN-om ne uspije smiriti područje manje od pokrajine Thueringen, bit će to koban signal svim gospodarima rata u cijelome svijetu. KFOR nema izbora. Mora provesti svoj monopol sile na Kosovu. A to može samo silom" - zaključuje komentator lista ul. DIE WELT 9. VIII. 1999. Pogrešna popustljivost prema OVK-u "Vjetar se okreće. Već danima se u zapadnim medijima mogu pratiti izvješća koja do sada skoro nepodijeljeno dovode u sumnju pozitivni image kosovskoga bivšeg oslobodilačkog pokreta OVK: riječ je o presezanjima OVK-a i o tomu da se OVK širi u upravi. Bez pomoći KFOR- a ta se nova medijska strategija protiv OVK-a teško može zamisliti. Gotovo se čini kao da KFOR sada putem ciljane medijske kampanje pokušava stvoriti odmak od OVK-a. Očito se KFOR ne može riješiti duhova koje, doduše, nije prizivao, ali ih je s odobravanjem prihvaćao. To nije čudo. NATO-ovi su vojnici od početka s aktivistima OVK-a postupali blago. Na velikoj svečanosti za neovisnost, koju je priredio OVK, britanska su terenska vozila KFOR-a veselo sudjelovala. Plakati na zgradi gradske uprave u Đakovici obznanjivali su zajedničku pobjedu NATO-a i OVK-a. OVK se bratio s NATO-ovim postrojbama, a KFOR je to podnosio. Mnogi među njima i dalje su se neometano pokazivali u borbenim odorama kao vojnici u stanju gotovosti. Vođa OVK-a, samozvani i ni od koga potvrđeni Hashim Thaqi, u međuvremenu se uzdigao do razine sugovornika nove civilne uprave i KFOR-a, iako nitko ne zna za što je on zapravo. Sve to stvorilo je dojam među bivšim oslobodilačkim borcima da su doista pobjednici. No, čini se da je u međuvremenu KFOR prošla volja za smješkanje. Taj problem NATO treba pripisati sebi. Njegova je najveća pogreška bila to što od početka nije isključio iz vlasti OVK kao jednu od zaraćenih strana. KFOR i UN morali su odabrati predstavnike civilne uprave i postaviti ih - bez 'ako' i 'ali'. Trebali su ispitati i moguću umiješanost OVK-a u ratne zločine, jednako kao i drugih, razumljivo. No, u NATO-u nisu željeli praviti razliku između raznih frakcija Albanaca. Razumijevanje KFOR-a za nacionalno oslobođenje Albanaca bilo je veliko. No, sada se popustljivost prema OVK-u vraća kao opasan bumerang. Srbi su se bojali da bi kod njihovoga povlačenja mogao nastati prazan prostor u vlasti u koji će upasti OVK. Čini se da se to obistinjuje na drugi način. OVK, koji očito još raspolaže s oružjem, mogao je sačuvati vlastite strukture, zahvaljujući NATO- ovom laisser-faire. Velikodušno je dogovoren rok od 90 dana za predaju oružja. S OVK-om se postupalo kao s vojskom, čiju se čast ne smije povrijediti. A nikada nije ozbiljno postavljeno pitanje o ulozi te neregularne postrojbe. No, budući da ni KFOR ni UN nisu uistinu mogli jamčiti sigurnost na Kosovu, nikada razvojačena postrojba ponudila se kao sila reda. Sasma ozbiljno bi u ustrojenoj policijskoj akademiji Kosova trebalo preškolovati i borce OVK-a za policajce. Hashim Thaqi mogao bi ih u svako doba mobilizirati za sebe, a OVK u svako doba zaprijetiti da će se povući u podzemlje ako se njegovi zahtjevi ne ispune. Svojom medijskom kampanjom KFOR očito sada pokušava prikazati i ružne strane OVK-a. To bi moglo na Zapadu proći, ali na Kosovu neće djelovati. Napada na vojnike KFOR-a ima sve više. Ako UN ubrzo ne uspije vidljivo i postojano uspostaviti svoje strukture, neraspoloženje kosovskih Albanaca će rasti. OVK bi ga mogao pritegnuti. Jer Thaqi i njegovi vojnici i dalje koriste mit oslobodilačkih vojnika. Tajno naoružana fronta u unutrašnjosti Kosova mogla bi staviti KFOR pred teške probleme. Hashim Thaqi hoće na vlast. Sada bi KFOR-u moglo pomalo svitati da je njegova igra dvostruka. I dalje će sjediti u UN-ovim uredima kao samozvani premijer kojemu je stalo do civiliziranja zemlje. S druge strane, nikada nije preuzeo odgovornost za postupke svojih vojnika. A da se i ne govori da zbog takvoga djelovanja OVK-a nije snosio nikakve posljedice" - piše Edith Kohn u uvodniku lista. SLOVENIJA DELO 9. VIII. 1999. Prijeporni Orbanovi kontakti s Tuđmanom "Možda je kriva ljetna vrućina, možda nešto drugo, no činjenica je da su mađarska politička javnost i većina promatrača u Budimpešti uglavnom previdjeli nedavni sastanak premijera Viktora Orbana s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Iako je susret bio (početkom prošloga mjeseca, kad je Orbanova obitelj bila na odmoru u Dubrovniku) već njihov drugi ovogodišnji susret, samo su dvojica mađarskih komentatora upozorila na posljedice sastanka mađarskog premijera s 'mlađom Miloševićevom braćom u Hrvatskoj'. Siječnja ove godine je, naime, mađarski premijer bio u službenom posjetu u Zagrebu. Orbanovi protivnici u Budimpešti govore da za vodeće političare u Europi još ni izdaleka nije značajno iskazivanje takvog zanimanja za tu državu. No, ipak su odmah poslije obznane plana o pripremi sporazuma o slobodnoj trgovini između Mađarske i Hrvatske tijekom Orbanovog posjeta Zagrebu, početkom godine, uslijedila upozorenja iz Bruxellesa. Komentatori sada zaključuju da Mađarsku očito ne smetaju neodstaci i odsutnost demokratskih reforma u susjednoj državi, a ujedno upozoravaju da zbog Tuđmanovog režima Hrvatska ne može računati na ozbiljnije pregovore s Bruxellesom o uvjetima uključivanja u integracijske procese Europske unije, a isto tako ne može se nadati ni da će dobiti novac iz zaklade Phare. Osim toga, Tuđmanov režim ne poštuje prava pripadnika mađarske manjine. Ako uzmemo u obzir da je jedna od prioritetnih zadaća mađarske diplomacije i temeljni kriterij pri razvitku suradnje sa susjednim državama položaj i poštivanje prava mađarske dijaspore, nikomu nije posve jasno zašto Orbanova vlada tako jako nastoji zadobiti naklonost Hrvatske, ali ne i naklonost Slovenije, gdje bi odnos prema mađarskoj manjini mogao biti uzor svima drugima. To i službeno redovito naglašavaju i članovi vodstva u Budimpešti. Mađari koji žive u Hrvatskoj baš su se u zadnje vrijeme više puta tužili Budimpešti da Hrvatska ne ispunjava svoje obveze. Krajem lipnja predstavnici Mađara u Hrvatskoj su prije najavljenog posjeta mađarskoga ministra vanjskih poslova Janosa Martonyja Zagrebu (posjet je u zadnjem trenutku odgođen), poslali u Budimpeštu opsežan popis pritužbi koje su se odnosile na postupak hrvatskih vlasti. Režimu, među ostalim, zamjeraju da ne poštuje međudržavni sporazum o sigurnosti manjina, da ograničava pravo uporabe materinskoga jezika, da se Mađari teže zapošljavaju i da je država samovoljno smanjila preostali dio odobrenih proračunskih sredstava za 1998. godinu. Premijera Orbana upozorili su i na više puta odgođeno otvorenje mađarskoga školskog i kulturnog centra u Osijeku, koji je već davno trebao otvoriti svoja vrata. (Mađarska je puno ranije u Budimpešti izgradila sličan centar za svoje državljane hrvatske narodnosti). Premijer Viktor Orban Hrvatsku je 'otkrio' početkom ove godine. Prije siječanjskoga sastanka s Tuđmanom najavio je novu politiku prema južnoj susjedi s kojom je želio ojačati uzajamno partnerstvo. Nekoliko pojedinosti o svojem planiranom posjetu (hrvatskom) moru Orban je predstavio i na nedavnoj zatvorenoj konferenciji u ministarstvu vanjskih poslova, gdje je svojim diplomatima najvišega ranga priopćio da, ma gdje bili, odlučno zastupaju važnost savezništva s Hrvatskom. Zauzimao se i za produbljivanje suradnje s Hrvatskom, koja je na to carinskim mjerama izazvala smanjenje uvoza mađarske robe. Orban je na sjednici među ostalim izjavio 'da je nedopustivo povlačiti usporednice između srpskog i hrvatskog predsjednika'. O tomu kako se Orban odazvao na novost iz Haaga, gdje je tužitelj Gregory Kehoe izjavio da su Tuđmanove teritorijalne ambicije izazvale krvava etnička čišćenja, progone i pokolje u srednjoj Bosni, u kojima je bilo na stotine ubijenih Bošnjaka, mogli bi nešto više reći mađarski veleposlanici" - piše Jozsef Szabo. ITALIJA IL MANIFESTO 8. VIII. 1999. Dogovor s Italijom i monetarni rat "Vijest o dogovoru ministara unutarnjih poslova Italije i Crne Gore o suzbijanju ilegalnog useljavanja nije izazvala veće uzbuđenje u Podgorici. (...) Sve to ne izaziva veliku senzaciju u Podgorici jer je prostor zauzela mnogo važnija vijest: u četvrtak je crnogorska vlada objavila svoju 'platformu za utvrđivanje odnosa između Crne Gore i Srbije', obilježivši tako pojačavanje dugogodišnje krize između dva partnera u SR Jugoslaviji. Napetost između Podgorice i Beograda porasla je tijekom NATO-ovih bombardiranja u Jugoslaviji, kad je vlada Crne Gore odbila proglasiti izvanredno stanje i pokušala se ograditi od Beograda, a jugoslavenska vojska, međutim, povećava svoju nazočnost u Crnoj Gori, uz povremene sukobe s crnogorskom policijom. Zahtjev za ponovnim utvrđivanjem odnosa unutar federacije nije nov, Đukanovićeva vlada već mjesecima optužuje Srbiju radi hegemonizacije saveznih ustanova. Najava od četvrtka iznenadila je i one koji se u Podgorici određuju kao 'oporba Beogradu'. 'Platforma' zapravo napušta saveznu strukturu i određuje okvir 'Unije' u kojemu Crna gora uzima potpunu autonomiju glede gospodarske, vanjske i obrambene politike. I ne samo to, crnogorski predsjednik je iznosi kao ili-ili, tj. ili će je Beograd prihvatiti, ili će Podgorica organizirati referendum o neovisnosti u Crnoj Gori. Jedna vijest koja je prošla razmjerno neprimjećeno pokazuje Đukanovićeve namjere. Dva dana prije predstavljanja svoje 'platforme' Đukanović je izjavio da će, ako Beograd nastavi tiskati novac (kao što radi ovih tjedana), Crna Gora uvesti svoju vlastitu konvertibilnu valutu. Milka Tadić, urednica nezavisnog tjednika 'Monitor', upozorava da je 1991. Slovenija pokrenula odcjepljenje upravo tiskanjem svoje valute, dosta mjeseci prije nego što je objavila neovisnost. Slijedi li predsjednik Đukanović slovenski primjer? Izgleda tako, piše Tadićeva (u jednom članku kojega je on-line objavio Institute for War and Peace Reporting): 'S tim je ciljem Đukanović uzeo u službu američkog ekonomista Stevea Hankea, čovjeka koji stoji iza currency boarda koji je stabilizirao bugarski novac. Hanke je napravio plan za uvođenje, do polovice jeseni, konvertibilnog dinara, vezanog uz njemačku marku, koji bi podupirala jedna financijska služba'. Gospodarska je politika prije dvije godine uzrokovala raskol između jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića i njegova bivšeg privrženika : 'Svaki put kad je Đukanović, koji je tada bio predsjednik vlade Crne Gore, tražio veću neovisnost za provedbu gospodarske liberalizacije, Milošević je zatvarao granice i blokirao trgovinu između Srbije i Crne Gore. Đukanović je odgovarao otvarajući granice Crne Gore s Italijom, za krijumčarenje cigareta, i s Albanijom za uvoz nafte. Liberalizirao je i uvoz rabljenih stranih automobila, uglavnom ukradenih u zapadnoj Europi, koje Crnogorci kupuju od bosansko-hrvatske mafije u bosanskim gradovima na granici. Porezi na uvezene automobile, krijumčarenje cigareta i naftu dali su Đukanoviću čvrstu valutu za punjenje republičkih blagajni i pokretanje svojeg puta prema neovisnosti od Beograda. U gospodarskim terminima, ova je mala republika postajala sve manje ovisna od svojeg partnera u jugoslavenskoj federaciji'. Sada su vojska i valuta jedine savezne ustanove koje se još drže, naglašava Tadićeva, a 'izgledi za uvoz inflacije iz Srbije najveća su gospodarska prijetnja Crnoj Gori'. Možda to potiče čelništvo Podgorice na ubrzavanje procesa.", piše Marina Forti. IL MESSAGGERO 9. VIII. 1999. Svjetske vojne igre, pet tisuća natjecatelja "Četiri godine nakon rimskog izdanja prvih Svjetskih vojnih igara, jučer je na Maksimirskom stadionu hrvatski predsjednik Franjo Tuđman otvorio druge Vojne igre koje će završiti 17. kolovoza. Na športskim terenima u dvadeset i jednoj predviđenoj disciplini bit će pet tisuća sportaša iz 76 država. Predsjednik CISM-a Gianni Gola održao je govor prije predsjednika MOO-a Samarancha. Baklju je donijela prvakinja u taekwondou Nataša Vezmar, dok je stjegonoša talijanske reprezentacije bila Elisa Uga, predstavnica u mačevanju. Izbor hrvatske prijestolnice važan je jer osigurava kontinuitet geslu CISM-a 'prijateljstvo kroz šport' tako što oružanim snagama, upravo na području kao što je Balkan, uvijek suočenim s unutarnjim problemima i određivanjima teritorija, pruža mogućnost isključivo športskog nadmetanja. Ova mala vojna Olimpijada je, između ostaloga, prva međunarodna športska manifestacija od trenutka kad je Hrvatska postala neovisna. Koreografija, u koju su se uključili svi gledatelji uz veličanstvenu igru svjetala i boja, bila je spektakularna i dojmljiva." SRBIJA BLIC 9. VIII. 1999. Trećina Kninjana živi od socijalne pomoći "Hrvatska je proslavila Dan domovinske zahvalnosti, novi državni praznik koji je proglašen po danu kad se na kninskoj tvrđavi zavijorila hrvatska zastava i Tuđman doletio helikopterom kako bi je teatralno poljubio. Iako se ovogodišnja proslava odvijala u sjeni poruka iz Haaga, hrvatsko vodstvo trudilo se da se to ne primijeti. (...) A činjenica je da je 'Zvonimirov grad' postao grad bijede i beznađa, da u njemu službeno četvrtina, a neslužbeno trećina građana, predstavlja socijalne slučajeve koji žive od socijalne pomoći. (...) Hrvati koji su se na poziv predsjednika Tuđmana i hrvatske vlade nakon 'Oluje' doselili u Knin i ušli u srpske kuće i stanove optužuju hrvatsku vlast da ih je prevarila, pretvorila u 'čuvare srpske imovine' koju će pod pritiskom međunarodne zajednice morati napustiti. (...) Oni neprekidno dižu uzbune protiv povratka Srba i na razne im načine zagorčavaju život. (...) Tako se, za jedne rodni, a za druge 'obećani grad', pretvorio ne samo u grad bijede i beznađa, već i u grad svih mogućih sukoba." POLITIKA 9. VIII. 1999. Drveni originali obmanuli NATO "Kad bi se zbrojile i oduzele sve 'pobjede' kojima su se za vrijeme agresije na našu zemlju hvalili piloti u sastavu NATO-a, naše zrakoplovstvo više ne bi smjelo postojati. Po njima, zrakoplovne baze su razrušene, neki zrakoplovi srušeni u zračnim borbama, a najveći dio uništen je na zemlji. (...) Jednoga dana Hrvatska televizija javila je da Jugoslaveni toliko dobro sastavljaju makete zrakoplova da čak ni svemogući NATO nije u stanju razlikovati originale od kopija. (...) Kako je vrijeme odmicalo, u šali nazvana 'prva srpska tvornica zrakoplova' makete je izbacivala kao s pokretne trake."