IT LA STAMPA 2.8. BEZ OPTIMIZMA U SA

ITALIJA LA STAMPA 2. VIII. 1999. Sarajevska rana još krvari Reportažu iz Sarajeva list donosi na početku u obliku dijaloga dvojice ratnih veterana koji se prisjećaju zbivanja u proteklim godinama, prekinutih prijateljstava i tužnih uspomena, sada ogorčenih na Srbe i situaciju koja ih je dovela na prosjački štap. Oni lamentiraju o ratu, opsadi grada, o krivcima za rat, preživljavanju, nedavnom summitu i mjerama sigurnosti, gospodarstvu... "Kao i u čitavoj Bosni, tek troje od desetero stanovnika ima posao, a na svakog zaposlenog dolazi jedan umirovljenik. A ranjeno Sarajevo još živi od inozemne pomoći. Prema vjerodostojnoj procjeni, svaki stranac koji živi u gradu ostavi dnevno od 300 do 500 njemačkih maraka." Zatim počinje priča o Zlatku Dizdareviću, "novinaru bez novina i bez redakcije", koji je preumoran, nemoćan i presiromašan da bi ponovno pisao... Rat je završen, ali se izbjeglice ne vraćaju zbog nedostatka radnih mjesta i nejedinstva Muslimana, Srba i Hrvata. Svjetski lideri nisu na nedavnom summitu ponovili da će Sarajevo i Bosna biti model za ostale zemlje, a savjetnik pri Visokom povjerenstvu Michael L. Giffoni sramežljivo komentira: "Model je globalno rješenje jer ako govorimo o gospodarskoj intervenciji i reformama u Bosni, još smo u velikom zaostatku". Visoko povjerenstvo bilježi negativne značajke, riječ je negativnom socijalističko-jugoslavenskom naslijeđu, birokraciji i korupciji... "Tijekom trogodišnjeg razdoblja primanja međunarodne pomoći više je sagrađeno novih nego što je obnovljeno starih kuća, a nove su lijepe, vesele, ofarbane. One bombardirane ostaju, da podsjete na etničku mržnju", piše list i zaključuje da je rat gotov, ali ne i nacionalizam, argumentirajući to već poznatim grafitom na staroj zgradi pošte -'Ovo je Srbija' i muslimanskim odgovorom -'Kretenu, to je pošta'.