US-CN-DEMOKRACIJA-DIKTATURA-Politika US WP 28.7.NA KRIVOJ STRANI: KINA-SAD SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST28. VII. 1999.Na pogrešnoj strani"U dobrim, odavno prošlim vremenima dok se Demokratska stranka još zauzimala za ponešto
uzvišenije ciljeve nego što je čuvanje vlasti, laburističko krilo stranke rado je postavljalo pitanje: 'Na čijoj ste strani?' Bilo je to dobro pitanje jer je bilo neugodno i neizbježno. Pitanje se postavlja i danas, neugodno i neizbježno kao i uvijek, u pitanju Tajvana i Kine. Na čijoj smo strani?S jedne je strane Tajvan, naš saveznik i demokratska država. Nije savršen saveznik niti je savršena demokracija (ali to nisu ni Sjedinjene Države). Nastao na temeljima nacionalističkoga pokreta koji je izgubio Kinu u borbi protiv Maovih komunista, Tajvan je sve više želio neovisnu državu. Posljednjih godina, kako je otok postajao sve demokratskiji i sve bogatiji, počeo je i agresivnije izražavati svoje želje.S druge je strane Kina. Narodna Republika posrće u očajničkom despotizmu, u kojemu korumpirana oligarhija samo uz pomoć oružja vlada milijardom ljudi koji bi radije živjeli u slobodi. Kina je uvijek Tajvan držala bespravno zalutalom pokrajinom, koja će se na
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
28. VII. 1999.
Na pogrešnoj strani
"U dobrim, odavno prošlim vremenima dok se Demokratska stranka još
zauzimala za ponešto uzvišenije ciljeve nego što je čuvanje vlasti,
laburističko krilo stranke rado je postavljalo pitanje: 'Na čijoj
ste strani?' Bilo je to dobro pitanje jer je bilo neugodno i
neizbježno. Pitanje se postavlja i danas, neugodno i neizbježno kao
i uvijek, u pitanju Tajvana i Kine. Na čijoj smo strani?
S jedne je strane Tajvan, naš saveznik i demokratska država. Nije
savršen saveznik niti je savršena demokracija (ali to nisu ni
Sjedinjene Države). Nastao na temeljima nacionalističkoga pokreta
koji je izgubio Kinu u borbi protiv Maovih komunista, Tajvan je sve
više želio neovisnu državu. Posljednjih godina, kako je otok
postajao sve demokratskiji i sve bogatiji, počeo je i agresivnije
izražavati svoje želje.
S druge je strane Kina. Narodna Republika posrće u očajničkom
despotizmu, u kojemu korumpirana oligarhija samo uz pomoć oružja
vlada milijardom ljudi koji bi radije živjeli u slobodi. Kina je
uvijek Tajvan držala bespravno zalutalom pokrajinom, koja će se na
kraju pokoriti pekinškoj vlasti. Posljednjih godina, kako su
kineski vladari postajali sve nemirniji na svojim prijestoljima,
pokušavali su, u stilu uobičajenog zadnjega pokušaja diktatora,
probuditi potporu naroda, prijeteći ratom protiv vanjskog
neprijatelja - u ovom slučaju Tajvana.
Dva su desetljeća Sjedinjene Države vodile namjerno dvostruku
politiku koja tvrdi da mora postojati samo 'jedna Kina', ali pazi da
ne izgovori tko bi morao vladati u toj Kini. Dvosmislenost je dugo
bila prilično uspješna, ali je posrijedi ostatak iz hladnoga rata
čija je logika nestala i čiji dani polako istječu.
Prije dva tjedna tajvanski predsjednik Li Teng-hui priznao je tu
činjenicu i rekao da bi odsad Tajvan i Kina morali razgovarati kao
'dvije države'. Peking je reagirao svojom uobičajenom histeričnom
ratobornošću. Ovoga je tjedna kineski ministar vanjskih poslova
Tang Jiaxuan iskoristio sastanak Udruge jugoistočnih azijskih
država kako bi opet zaprijetio Tajvanu: 'Dođe li do ikakve akcije
kojoj bi cilj bio neovisnost Tajvana ili do bilo kakvog pokušaja
stranih sila da odvoje Tajvan od matice, kineski narod i vlada neće
mirno sjediti', rekao je Tang. Dodao je i upozorenje državnoj
tajnici Madeleine Albright da 'mora paziti kako ne bi rekla ništa
što bi potpirilo vatru' neovisnosti.
Bez brige. Niti gospođa tajnica niti bilo tko drugi u Clintonovoj
vladi nema ni najmanju namjeru raspirivati plamen slobode.
Naprotiv. Vlada je reagirala na Lijeve primjedbe o 'međudržavnim
odnosima' nekoliko puta umirujući Peking da Sjedinjene Države u tim
pitanjima stoje na njegovoj strani. U ponedjeljak je Madeleine
Albright istaknula da Lijevi pokušaji da odustane od svojih izjava
'nisu dovoljni'. Znači da smo na kineskoj strani.
Mi smo na strani režima koji je, kako nam govori naše vlastito
ministarstvo pravosuđa, pokrenuo veliku kampanju koja možda još
traje, nastojeći Americi ukrasti njezine najvrjednije nuklearne
tajne, i pokušao kupiti izbore 1996. šaljući novac, uglavnom, za
Clinton-Goreovu kampanju i Demokratsko državno vijeće.
Mi smo na strani režima koji je, tvrdi vlada, sve tolerantniji prema
političkoj slobodi. Je li doista tako? Peking je pooštrio progon
političkih disidenata otkako je Clinton počeo politiku
'konstruktivnoga angažmana' u Kini. Nedavno su u Pekingu održana
starinska staljinistička namještena suđenja demokratskim
disidentima na kojima su trojica organizatora mlade Kineske
demokratske stranke osuđena na 13, 12 i 11 godina.
Kina nastavlja uništavati i neovisne vjerske pokrete. Prema
izvješćima skupine za ljudska prava u Kini, prošle je godine u
razdoblju od dva mjeseca režim uhitio 7.410 vođa protestantskoga
pokreta. Trenutačno pokušava iskorijeniti duhovni pokret Falun
Gong. 'The New York Times' izvješćuje da je uhićeno više od 5.000
ljudi, a 1.200 vladinih dužnosnika poslano je u školu kako bi
ponovno proučili doktrinu Komunističke partije.
Mi smo na strani režima koji prisiljava na pobačaj žene koje
pokušaju 'neplanirano' roditi; režima koji iskorištava slučajno
bombardiranje svojega veleposlanstva kako bi potaknuo pobunu
protiv Amerike i prijetio američkim državljanima; režima koji i
dalje prodaje oružje masovnog razaranja neposlužnim državama koje
ugrožavaju američke interese.
Poduzimamo akciju protiv režima koji traži demokratsku neovisnost
i društvo ukorijenjeno u težnji životu, slobodi i sreći.
Zar se to nikome ne čini čudnim?" - piše Michael Kelly, urednik
lista "National Journal".