US WP 28.7.NA KRIVOJ STRANI: KINA-SAD

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 28. VII. 1999. Na pogrešnoj strani "U dobrim, odavno prošlim vremenima dok se Demokratska stranka još zauzimala za ponešto uzvišenije ciljeve nego što je čuvanje vlasti, laburističko krilo stranke rado je postavljalo pitanje: 'Na čijoj ste strani?' Bilo je to dobro pitanje jer je bilo neugodno i neizbježno. Pitanje se postavlja i danas, neugodno i neizbježno kao i uvijek, u pitanju Tajvana i Kine. Na čijoj smo strani? S jedne je strane Tajvan, naš saveznik i demokratska država. Nije savršen saveznik niti je savršena demokracija (ali to nisu ni Sjedinjene Države). Nastao na temeljima nacionalističkoga pokreta koji je izgubio Kinu u borbi protiv Maovih komunista, Tajvan je sve više želio neovisnu državu. Posljednjih godina, kako je otok postajao sve demokratskiji i sve bogatiji, počeo je i agresivnije izražavati svoje želje. S druge je strane Kina. Narodna Republika posrće u očajničkom despotizmu, u kojemu korumpirana oligarhija samo uz pomoć oružja vlada milijardom ljudi koji bi radije živjeli u slobodi. Kina je uvijek Tajvan držala bespravno zalutalom pokrajinom, koja će se na kraju pokoriti pekinškoj vlasti. Posljednjih godina, kako su kineski vladari postajali sve nemirniji na svojim prijestoljima, pokušavali su, u stilu uobičajenog zadnjega pokušaja diktatora, probuditi potporu naroda, prijeteći ratom protiv vanjskog neprijatelja - u ovom slučaju Tajvana. Dva su desetljeća Sjedinjene Države vodile namjerno dvostruku politiku koja tvrdi da mora postojati samo 'jedna Kina', ali pazi da ne izgovori tko bi morao vladati u toj Kini. Dvosmislenost je dugo bila prilično uspješna, ali je posrijedi ostatak iz hladnoga rata čija je logika nestala i čiji dani polako istječu. Prije dva tjedna tajvanski predsjednik Li Teng-hui priznao je tu činjenicu i rekao da bi odsad Tajvan i Kina morali razgovarati kao 'dvije države'. Peking je reagirao svojom uobičajenom histeričnom ratobornošću. Ovoga je tjedna kineski ministar vanjskih poslova Tang Jiaxuan iskoristio sastanak Udruge jugoistočnih azijskih država kako bi opet zaprijetio Tajvanu: 'Dođe li do ikakve akcije kojoj bi cilj bio neovisnost Tajvana ili do bilo kakvog pokušaja stranih sila da odvoje Tajvan od matice, kineski narod i vlada neće mirno sjediti', rekao je Tang. Dodao je i upozorenje državnoj tajnici Madeleine Albright da 'mora paziti kako ne bi rekla ništa što bi potpirilo vatru' neovisnosti. Bez brige. Niti gospođa tajnica niti bilo tko drugi u Clintonovoj vladi nema ni najmanju namjeru raspirivati plamen slobode. Naprotiv. Vlada je reagirala na Lijeve primjedbe o 'međudržavnim odnosima' nekoliko puta umirujući Peking da Sjedinjene Države u tim pitanjima stoje na njegovoj strani. U ponedjeljak je Madeleine Albright istaknula da Lijevi pokušaji da odustane od svojih izjava 'nisu dovoljni'. Znači da smo na kineskoj strani. Mi smo na strani režima koji je, kako nam govori naše vlastito ministarstvo pravosuđa, pokrenuo veliku kampanju koja možda još traje, nastojeći Americi ukrasti njezine najvrjednije nuklearne tajne, i pokušao kupiti izbore 1996. šaljući novac, uglavnom, za Clinton-Goreovu kampanju i Demokratsko državno vijeće. Mi smo na strani režima koji je, tvrdi vlada, sve tolerantniji prema političkoj slobodi. Je li doista tako? Peking je pooštrio progon političkih disidenata otkako je Clinton počeo politiku 'konstruktivnoga angažmana' u Kini. Nedavno su u Pekingu održana starinska staljinistička namještena suđenja demokratskim disidentima na kojima su trojica organizatora mlade Kineske demokratske stranke osuđena na 13, 12 i 11 godina. Kina nastavlja uništavati i neovisne vjerske pokrete. Prema izvješćima skupine za ljudska prava u Kini, prošle je godine u razdoblju od dva mjeseca režim uhitio 7.410 vođa protestantskoga pokreta. Trenutačno pokušava iskorijeniti duhovni pokret Falun Gong. 'The New York Times' izvješćuje da je uhićeno više od 5.000 ljudi, a 1.200 vladinih dužnosnika poslano je u školu kako bi ponovno proučili doktrinu Komunističke partije. Mi smo na strani režima koji prisiljava na pobačaj žene koje pokušaju 'neplanirano' roditi; režima koji iskorištava slučajno bombardiranje svojega veleposlanstva kako bi potaknuo pobunu protiv Amerike i prijetio američkim državljanima; režima koji i dalje prodaje oružje masovnog razaranja neposlužnim državama koje ugrožavaju američke interese. Poduzimamo akciju protiv režima koji traži demokratsku neovisnost i društvo ukorijenjeno u težnji životu, slobodi i sreći. Zar se to nikome ne čini čudnim?" - piše Michael Kelly, urednik lista "National Journal".