ES-INTEGRACIJE-DEMOKRACIJA-Politika ES 19. VII. EL PAIS DEMOKRACIJA U EU-U ŠPANJOLSKAEL PAIS19. VII. 1999.Demokracija s tri tijela"Europski parlament svoj novi mandat započinje s jačim institucionalnim položajem nego što je to bilo
prije pet godina, a dobio ga je koliko zahvaljujući novim i važnim ovlastima koje mu pruža sporazum iz Amsterdama, toliko i novim političkim događajima u posljednjih nekoliko mjeseci. Bit će uvijek onih koji će kritizirati trenutak ili način na koji je parlament odlučio jasno objaviti da je famozni 'demokratski deficit' o kojemu smo svi nedavno govorili, sada pokopan, ali nitko ne može nijekati da Europski parlament sada treba shvaćati ozbiljno kao i bilo koji drugi parlament.Ovaj novi parlament dolazi u teškome trenutku i morat će se suočiti s posebno velikim problemima. Bez želje da opet pričamo o svemu poznatome, tu su nezaposlenost i siromaštvo, obnova i stabilizacija Balkana, proširivanje, nužne mjere za iskorištavanje svih mogućnosti eura, ujedinjavanje vanjske i sigurnosne politike, politike koja se vodi prema useljavanju i borbe protiv organiziranoga kriminala. (...)
ŠPANJOLSKA
EL PAIS
19. VII. 1999.
Demokracija s tri tijela
"Europski parlament svoj novi mandat započinje s jačim
institucionalnim položajem nego što je to bilo prije pet godina, a
dobio ga je koliko zahvaljujući novim i važnim ovlastima koje mu
pruža sporazum iz Amsterdama, toliko i novim političkim događajima
u posljednjih nekoliko mjeseci. Bit će uvijek onih koji će
kritizirati trenutak ili način na koji je parlament odlučio jasno
objaviti da je famozni 'demokratski deficit' o kojemu smo svi
nedavno govorili, sada pokopan, ali nitko ne može nijekati da
Europski parlament sada treba shvaćati ozbiljno kao i bilo koji
drugi parlament.
Ovaj novi parlament dolazi u teškome trenutku i morat će se suočiti
s posebno velikim problemima. Bez želje da opet pričamo o svemu
poznatome, tu su nezaposlenost i siromaštvo, obnova i
stabilizacija Balkana, proširivanje, nužne mjere za
iskorištavanje svih mogućnosti eura, ujedinjavanje vanjske i
sigurnosne politike, politike koja se vodi prema useljavanju i
borbe protiv organiziranoga kriminala. (...)
Postoji tendencija zaboravljanja činjenice da Europsko
povjerenstvo nije podnijelo ostavku zbog pritiska ohrabrenoga
Europskoga parlamenta, nego kao rezultat goleme političke
pogrješke i činjeničnoga stanja. Pogrješka se sastojala u mahanju
prijetnjom da će podnijeti ostavku pri pokušaju prisiljavanja
Parlamenta da potvrdi račune za 1996. bez nužnih informacija iz
kojih bi se vidjelo je li Europsko povjerenstvo radilo kako treba. A
ta se pogrješka produbila kad, nakon što su takvi računi odbijeni,
Europsko povjerenstvo nije ispunilo prijetnju i podnijelo ostavku.
To je bilo činjenično stanje protiv kojega se ništa ne može,
nedostatak nadzora o kojemu je skupina neovisnih stručnjaka koju je
imenovao Parlament, a i samo Povjerenstvo, izvijestilo, i to je
izvješće konačno otpuhnulo ekipu povjerenika bez političkoga
vodstva.
Vremena su se promijenila. Željeli smo Europsku uniju s više
politike, demokracije i transparentnosti, a sada je polako i
dobivamo. Nakon što smo se uvjerili da je igra s tri tijela previše
zamršena i napornija od običnoga provođenja želje Vijeća, a
provodit će je Europsko povjerenstvo, neki od onih koji su godinama
tražili baš takvu Uniju, sada galame protiv Parlamenta koji u
potpunosti obavlja svoje zadatke. Većina građana Europe odlučila
je da će vjerovati Europskoj uniji prema tome što bude činila, a ne
zbog nekih visokih načela na koja bi se ona mogla oslanjati. Ne
vjerujem da je Europski parlament bio na visini zadatka kad je
krotko gledao kako šefovi država i vlada produljuju za još pet
godina model prilagodljivoga Europskoga povjerenstva koji je
postthatcherizam nametnuo Europskoj uniji prije pet godina.
Dobri odnosi između Europskoga povjerenstva i Parlamenta vitalni
su za jamčenje zadovoljavajućega djelovanja Unije, ali građani
istodobno od Parlamenta očekuju da će nadzirati način na koji se
Europsko povjerenstvo služi svojim ovlastima i na koji troši veliki
proračun. Poslije ovogodišnje krize, a vrhunac je imala u ostavci
Europskoga povjerenstva, i Parlament i Unija moraju biti jako
zainteresirani da što prije proradi snažna zajednička vlada i da se
u njoj obave reforme. (...)
Odnosi Vijeća Europske unije i Parlamenta za vrijeme ovoga mandata
mogli bi biti jako napeti. Europsko povjerenstvo nalazi se između
njih, kao osigurač koji iskače kad napon postane prejak. Što bolje
bude obavljalo svoju ulogu osigurača, veća će biti njegova kohezija
i snaga. Što bolje bude vodilo Europsku uniju, bolja će ona biti i
bolji će biti odnosi među ustanovama.
I neka prestanu svađe u Vijeću Europske unije, a Povjerenstvo neka
radi svoje: neka bude vlada za europske državljane, sa svom
transparentnošću i odgovornošću", piše Jose Maria Gil Robles,
dosadašnji predsjednik Europskoga parlamenta.