US IHT 21.7. REKONSTRUKCIJA BALKANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. VII. 1999. Rekonstrukcija Balkana - ispit za Zapad "Od početka intervencije na Kosovu opetovano su nam govorili da je riječ o prvom ratu u povijesti čovječanstva koji se ne vodi zbog teritorija ili bogatstava nego zbog vrijednosti. To znači da bi i njegovo zaključivanje, ne samo porijeklo, također trebalo biti jedinstveno. Da bi se etičke osnove te kolektivne akcije Atlantskog Saveza shvatile ozbiljno, nakon uništenja mora početi izgrađivanje, a bombardirana Jugoslavija mora biti ponovno izgrađena. Kojim bi se načelima ta rekonstrukcija trebala ravnati? Opsežnost. Ponovna izgradnja trebala bi biti zasnovana na opsežnom pogledu na čitavo balkansko područje, uključujući i sve one zemlje koje su bile uključene u rat na bilo koji način. Samo to načelo može dovesti i do razrješenja napetosti i stvaranja novoga balkanskog područja koje može postati važan politički i trgovački partner Europi i drugim dijelovima svijeta. U Jugoslaviji bi gospodarska rekonstrukcija trebala biti povezana s političkom rekonstrukcijom. To može biti postupni proces čija će brzina ovisiti o političkom napretku. Sredstva. Rekonstrukcija svakako ne znači ponovnu izgradnju istih cesta, elektrana i mostova. To je prilika da se Balkan modernizira i približi standardima koji su bliži drugim dijelovima Europe. Ako su dostupni izvori sredstava preskromni, tada će biti obavljeni samo najhitniji zadatci, a najproduktivnije prilike za ulaganje bit će izostavljene. Raspodjela na faze. Četiri faze skicirane na posljednjoj konferenciji skupine sedmorice su razborite. Humanitarno načelo: osiguranje osnovne hrane, lijekova, odjeće i stanovanja za izbjeglice i beskućnike. Konsolidacija: osiguranje vode i energije kako bi se obiteljima pomoglo da ponovno započnu normalno živjeti. Stabilizacija: stvaranje novih zakonodavnih i trgovinskih struktura, kao i makrogospodarskih koraka za poticanje rasta i gospodarske stabilizacije. Integracija: koraci kojima bi se pomoglo uključenim zemljama da djelotvorno sudjeluju u globalnim i područnim organizacijama za rast i razvoj. Povezivanje rekonstrukcije i gospodarske tranzicije. Ljudi na Balkanu moraju poduzeti velike korake prema modernom tržišnom gospodarstvu. U Jugoslaviji to znači potpuno novu zadaću - zajedničko napredovanje fizičke rekonstrukcije i reforme tržišta. To je izvanredno zamršeno ali bitno. Gospodarska struktura koja je postojala prije rata ne može se i ne smije obnoviti. To, na primjer, znači privatizaciju tvrtki i tvornica koje su razrušene. Multilateralna suradnja. Multilateralna tijela kao što su NATO, EU, IMF, Europska banka za rekonstrukciju i razvoj, Svjetska banka i OECD trebaju predvoditi rane faze procesa. Lokalne tvrtke ne mogu postati glavnim igračima prije nego što se proces pokrene. Susjednim zemljama članicama NATO-a trebaju biti dodijeljene posebne uloge i odgovornosti. Mađarska i Grčka, posebno, trebale bi biti središta rekonstrukcije, primjenjujući svoje iskustvo u ovom području i svoja institucionalna, novčana i logistička sredstva. Društvena i psihološka osjetljivost. Ljudi u ovom području mnogo su propatili. Ako međunarodna zajednica ne bude podupirala njihova nastojanja da razumiju što im se dogodilo i da se pripreme na drukčiju vrstu budućnosti, sve spomenute mjere mogle bi biti nedjelotvorne. Odluke u nadolazećim tjednima odredit će dugoročnu budućnost ovog područja. Samo djela koja vođena vrijednostima velikodušnosti, odgovornosti, razumijevanja i partnerstva mogu nakon uništavanja iskupiti etičke tvrdnje koje su pratile intervenciju", piše Atilla Chikan.