US WT 30. VI. TAMNIJA NIJANSA SIVE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 30. VI. 1999. Tamnija nijansa sive "Volimo kada su stvari crne ili bijele, ljudi dobri ili zli. Da je svijet tako prikladno organiziran, bilo bi daleko lakše. Neke situacije, naravno, nije teško opisati kao crne ili bijele, no neke su, kao nama u inat, sive. Sivo je sasvim sigurno boja današnjega stanja na Kosovu. Osuđivanje zvjerstava srpskoga haračenja po Kosovu - uz ostavštinu masovnih grobnica, izumučenih i spaljenih tijela kosovskih Albanaca - nedvosmislen je moralni imperativ. Mučno je to da se barbarstvo te vrste i snage još može dogoditi na kontinentu koji sam sebe drži civiliziranim. No što s pljačkanjem i paljenjem srpskih domova i osvetničkim ubijanjem koje sada počinjaju Albanci pred očima NATO-a? Žrtve takve vrste pravde nisu samo Srbi nego i Romi i Albanci, za koje se sumnja da surađuju s neprijateljem. Iako se 415.000 Albanaca vratilo svojim domovima, procjenjuje se da je svoje domove napustilo 75.000 Srba. Neki su promatrali masakre svojih albanskih susjeda. Drugi su na smrt preplašeni da ih NATO ne može ili ne želi zaštititi. Još čekajući na policiju predvođenu UN-om, koja će možda stići tek za tri mjeseca, broj vojnika NATO-a na Kosovu (oko 25.000 do sada) nije dovoljan da zaštiti svaki srpski dom - isto kao što NATO-ov zračni rat nije mogao spriječiti ubojstva Albanaca, a možda je zapravo i potaknuo Srbe da nasilno šire svoj lebensraum. Srbi jednostavno ne vjeruju uvjeravanjima osoba kao što je glavni tajnik UN-a Javier Solana, vrhovni zapovjednik general Wesley Clark ili predsjednik Clinton, koje tvrde da 'NATO neće dopustiti da se to dogodi', kao što je to Clinton kazao na tiskovnoj konferenciji u petak. 'Činimo što možemo kako bismo to spriječili.' Zbilja? Sam Clinton nije osudio osvetnička ubojstva. 'Nisam naročito iznenađen', dodao je, 'nakon onoga što su pretrpjeli.' 'Oni'- kosovski Albanci. Nitko, naravno, ne bi trebao biti naročito iznenađen. Pokreti otpora, od Drugoga svjetskog rata do sada, provodili su vlastitu pravdu nad suradnicima neprijatelja. Sve dok general De Gaulle nije došao do briljantne ideje za nacionalno mirenje - jednostavno proglašavajući svakog Francuza članom pokreta otpora - tekla su brutalna razračunavanja. Nijemci su nakon Drugoga svjetskog rata istjerani iz južne Njemačke, koja je postala dijelom Čehoslovačke, i (...) iz sadašnjega dijela Poljske. Specijalnost ruskih vojnika okupatora bila su najrazličitija zvjerstva nad berlinskim ženama. Razlika je u tome što sada pobjednici Clintonova 'moralno čistog' rata promatraju dok se pred njihovim očima odvijaju atavističke osvete. Njemice su tada na američke vojnike gledale kao na svoje zaštitnike. Možda je najkarakterističnija osobina pothvata na Kosovu ta da se sada nalazimo u procesu stvaranja upravo onoga što je rat navodno trebao spriječiti- etničkog čišćenja Kosova. Za vrijeme prošlotjednoga posjeta području, Clinton je kazao novinarima, na svom putu iz Slovenije u Makedoniju, kako se nada da će obje strane naučiti nešto o toleranciji kad u svojoj zemlji budu imale mirotvorne snage multietničkog sastava. Ta je opaska toliko neprilična da je gotovo fantastična. Samo će Albanci biti ostavljeni da razmišljaju o njegovoj logici. Sada postoje druge dvojbe s kojima se treba suočiti. U Washingtonu postoji zamisao, koja uživa široku potporu, da se Oslobodilačka vojska Kosova naoruža i da se financira. 'U Bosni i na Kosovu ignoriramo ili se čak i protivimo mjesnim snagama koje su se voljne boriti za svoju slobodu', rekao je senator Kay Bailey Hutchinson (...). No prije no što OVK imenujemo osnivačima Balkana, bilo bi pametno razmisliti s kime imamo posla. Čelništvo OVK-a, koje je u prošlosti bilo osuđivano za zločine, od terorizma do krijumčarenja heroina, navodno se međusobno okrutno razračunalo - što je pobunjeničkog vođu Hashima Thacija dovelo na zapovjednički položaj. Naoružavanje OVK-a (...)lagan je izlaz koji svakako neće pojednostavniti moralnu jednadžbu Kosova", piše Helle Bering, urednica uvodnika Washington Timesa.