US CSM 20.7. NOVAC POLITIKA OPREZ

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 20. VII. 1999. Novac, politika, oprez "Prije gotovo stotinu godina zabrinutost zbog utjecaja novca na politiku sve je više rasla. Velike industrijske zaklade toga doba bile su poznate po tome što su imale golemu moć u vladinim uredima. Korupcija se razmahivala sve više. Početkom XX. stoljeća, dobri vladini odvjetnici uspjeli su progurati zakone koji zabranjuju izravno uplaćivanje priloga korporacija ili sindikata za kampanje federalnom uredu. Sada kad se stoljeće približava kraju, pitanje je ponovno vruće a predsjednički izbori za g. 2000. vjerojatno će biti prekretnica. U te će se izbore ulagati više nego ikad. Jamče to višemilijunske dolarske cifre koje su za to već prikupljene. U tom pitanju konačno postoje dvije strane. Jedna odobrava dotok novca u politiku kao dokaz da su se Amerikanci uključili u sustav svoje vlade. Primjer je za to nevjerojatan uspjeh pri skupljanju novca teksaškog guvernera W. Busha. Njegovih 37 milijuna dolara, što nije konačna suma, rezultat je doprinosa desetaka tisuća pojedinaca koji su davali po tisuću dolara ili manje. Naravno, u tome nema ništa loše. No ima nešto loše u sustavu financiranja kampanja u zemlji. (...) Dio onoga što je krivo ilustrira Bushova odluka - politički razumljiva - odreći se odgovarajućih federalnih zaklada. Ima toliko novca da mu nisu potrebne. Tako se pravila koja se odnose na one koji uzimaju taj novac na njega ne odnose (ili na multimilijunera Stevea Forbesa). Tako je reformistička ideja o sredstvima za ograničavanje utjecaja novca i ublažavanje razlika među kandidatima ovoga puta neuspješna. Problem osobito dolazi do izražaja kad se skupljanje novca s relativno malih pojedinačnih donatora prebacuje na dolare za "izgrađivanje stranke" koji su zapravo postali najveći novci u politici. Prema današnjem nesavršenom zakonu, korporacije, sindikati i profesionalne udruge papirnati novac mogu prilagati bez ograničenja. Toliko o mudrim reformama s početka ovog stoljeća. Zašto ograničiti doprinose? Jer, kako su to Amerikanci shvatili u različitim razdobljima svoje povijesti, nesputani dotok novca u izbornu politiku potiče, u najgorem slučaju, političku korupciju - u najboljem, cinizam javnosti. Sumnje u to da oni koji daju najviše novca time kupuju pristup politici ili čak njezino oblikovanje, teško je utišati. Reforma financiranja kampanja pitanje je koje se ponovno javlja u američkoj demokraciji. Danas zahtijeva novu pozornost, a logično mjesto za početak bila bi zabrana doprinosa strankama u papirnim novčanicama. Reformatori u Kongresu to pokušavaju progurati, a uskoro će pokušati ponovno. (...) Dok se nadolazeća predsjednička utrka pretvara u natjecanje za skupljanje sve više novca, ova bi država trebala razumjeti da regulativne kočnice ovdje imaju vitalnu funkciju - i da sadašnje ne funkcioniraju najbolje", piše u uvodniku lista.